Izložba u Zadru otkriva kako je duhan od obreda postao globalna ovisnost

Očaravajući Zadar je ovog ljeta lokacija izložbene megaatrakcije. Narodni muzej Zadar u predivnom prostoru Kneževe palače iz 13. stoljeća predstavlja izložbu “Anatomija dima: retrospektiva jedne navike”. Navika je duhan, a postav govori o povijesti ove i danas aktualne univerzalne planetarne enigme. Svi eksponati dolaze iz privatne kolekcije Daria Marenića, a zadarska izložba ujedno je i premijera ove dosad u javnosti neviđene zanimljive storije.

Istraživačka turneja

Riječ je o istraživačkoj turneji kroz miks najrazličitijih artefakata: od umjetničkih djela, slikarstva, kiparstva, fotografija, plakata, do knjiga, razglednica, kolekcionarskih primjeraka pušačkog pribora, upaljača, ceremonijalnih lula iz mnogih dijelova svijeta… i još puno toga. Među eksponatima su djela svjetski slavnih autora, fotografije filmskih superstarova, uz mnoštvo paf momenata. “Anatomija dima…” koja se može razgledati do 10. rujna je ful zanimljiv spoj povijesti, arta i istraživačkih osvrta.

Je li navika druga priroda kako kaže poznata izreka? “Izložba nudi tečnu kulturološku priču koja rekonstruira povijesni razvoj i društveni utjecaj duhana – od drevnog svetog obreda do globalne ovisnosti, masovnog marketinga i suvremene digitalne tranzicije”, objašnjava koncept izložbe kustosica Željka Kucelin iz zadarskog Narodnog muzeja. Gđa Željka je idealna osoba koja samo za čitatelje Oslobođenja otkriva sve glavne momente ovog retrospektivnog muzejskog showa. Što se sve može vidjeti na izložbi?

Šparta se kroz stoljeća po svim kontinentima. Priča započinje u vremenu kada duhan nije bio navika ni potrošačka roba, već jezik komunikacije između čovjeka i nadnaravnog, opisuje gđa Željka. Tisućama godina prije dolaska Europljana u Ameriku, zajedničko pušenje lule imalo je jasnu ritualnu, društvenu i pravnu funkciju. U šamanskom liječenju koristila se potentna biljka Nicotiana rustica, čije je halucinogeno djelovanje služilo kao sredstvo prijelaza u svijet duhova. Taj rani, ceremonijalni kontekst vizualno otvaraju reljefi kipara Stjepana Divkovića pod nazivom “Povijest duhana”, a prate ih izložene afričke lule, poput antropomorfne lule naroda Songey-Congo i predačke skulpture iz regije Sepik, koje utjelovljuju tijelo pretka i funkcioniraju kao podsjetnik na smrt.

Za razliku od afričkog rituala, slijedi azijski krug. “Prikazuje disciplinu geste i estetiku svakodnevice kroz luksuzni japanski mesingani kiseru, te kineske vodene lule od mjedi i bronce. Izložba ovdje dotiče i mračniji aspekt povezivanja duhana s globalnom ekonomijom kroz bakrenu lulu za opijum, prije nego što priča preseli u Europu, kamo duhan stiže krajem 15. stoljeća, te se ubrzo popularizira na vladarskim dvorovima i među aristokracijom kao univerzalni lijek i statusni simbol visoke klase”, navodi kustosica.

Engleski kralj James I piše proglase protiv te navike, ali popularnost duhana nezaustavljivo raste i ulazi u sferu mita i umjetnosti. Kao prijelomnu točku u našim krajevima kustosica ističe 1848. godinu kada car Franjo Josip I ukida zabranu pušenja na otvorenim javnim prostorima za muškarce. Tim činom dim preplavljuje javnu sferu, a država tu slobodu brzo kapitalizira kroz strog duhanski monopol.

Slikari tog razdoblja pušenje više ne tretiraju kao izoliran motiv, već kao organski dio portreta koji sugerira predah, refleksiju ili građansku opuštenost, analizira dalje. Na izložbi se, među ostalim, mogu vidjeti tri sasvim različita prikaza pušača čiji su autori velika svjetski poznata slikarska imena Vlaho Bukovac, Pablo Picasso i Paul Cezanne. U 20. stoljeću, kako opisuje, nevini motivi pušenja ustupaju mjesto proračunatoj masovnoj manipulaciji korporativnog kapitala, konstatira gđa Željka.

Izložba razotkriva kako su velike duhanske kompanije preuzele umjetničke arhetipove i ugradile ih u reklamne kampanje, što ilustriraju reprodukcije radova Joana Miróa i Pabla Picassa. Istinski vrhunac korporativnog prisvajanja znakova prikazan je, pojašnjava, kroz grafike Andyja Warhola i Keitha Haringa iz serije Lucky Strike, gdje u klasičnom pop-art stilu, logotip duhanske kompanije visi kao vrhunski galerijski eksponat. Tako se stiže do segmenta postava koji govori o masovnoj proizvodnji džepnih predmeta i medijskoj scenografiji popularne kulture.

“Emajlirani reklamni znakovi duhanskih brendova naturalizirali su njihovu prisutnost u svakodnevici, dok stripovi poput Lucky Lukea i Corto Maltesea integriraju cigaretu u sam identitet lika. Središnji dio ove industrijske dionice čine bogate zbirke upaljača – od ranih modela Bowers Kalamazoo, preko srebrenih luksuznih primjeraka kuća Ronson, Dunhill i Cartier, pa sve do limitirane platinske edicije S.T. Dupont s potpisom Andyja Warhola”, nabraja.

Kinematografija je ugradila cigaretu u strukturu lika, povezujući pušenje s luksuzom, opasnošću ili društvenim buntom, a ovo se ilustrira upečatljivom serijom fotografija filmskih celebova poput Marilyn Monroe, Brigitte Bardot, Audrey Hepburn, Seana Conneryja, Clinta Eastwooda i Jacka Nicholsona. Finiš izložbe govori o radikalnom zaokretu prema “dekonstrukciji mitova i demitologizaciji navike u 21. stoljeću. Cijeli povijesni i manipulativni krug uspješno se zatvara na samom izlazu s izložbe, gdje posjetitelja, izvan svakog dizajnerskog i korporativnog okvira, dočekuje izravno pitanje o granicama vlastite slobodne volje uz jasnu i najvažniju poruku cijele ove priče – nemoj pušiti”, zaključuje kustosica.

Izložba koju prati i opsežan dvojezični katalog realizirana je uz potporu Zadarske županije. Multimedijalna dinamična izložba u čudesnom Zadru oduševljava sve znatiželjnike koji osim najljepših zalazaka sunca na svijetu i bajkovito plavog mora žele uživati i u kulturi. Zadar je po sebi spomenik kulture. Zadarske gradske zidine i fortifikacijski sustav uvršteni su na UNESCO-ov popis svjetske baštine 2017. Zadar na svakom koraku nudi nezaboravna iskustva tradicije i snažan doživljaj izuzetno bogate kulturne baštine od antike pa dalje.

Ravnatelj Narodnog muzeja Zadar Marin Ćurković kaže za Oslobođenje da su muzealci zaintrigirani bogatstvom kolekcije Marenić krenuli u realizaciju priče koja je obilježila živote ljudi, a koja je vrlo kvalitetno stručno prezentirana. Aktualna izložba dio je plana daljnjeg osnaživanja i popularizacije muzejskih programa. “U planu za naredne 4 godine upravljanja Narodnim muzejom cilj je ojačati broj posjeta i razinu same prezentacije. Moja ideja je da ubuduće radimo velike izložbe, Zadar je grad kulture, kulturno središte”, kaže čelnik ove ugledne zadarske kulturne institucije.

Od početka godine, kako doznajemo, u Narodnom muzeju Zadar priređeno je više od 30 izložbi. Izuzetno privlačni izlagački prostori Narodnog muzeja Zadar, dvije palače, Kneževa i Providurova, mjesta su za vrhunske izložbe i vrhunska djela. “Želimo ugostiti i velike svjetske izložbe”, dodaje ravnatelj. Iskazuje zadovoljstvo ogromnim interesom za najnoviji postav. “Ovo je svjetska priča, kolekcionar je napravio prekrasnu priču u suradnji s našom kustosicom, kolekcija Marenić zaslužuje ovako veliku prezentaciju. Mediji su se jako aktivirali, hvala i vama što ćete izvijestiti, reakcije ljudi i medija su fenomenalne”, kaže ravnatelj Ćurković, uz pozdrav svim čitateljima Oslobođenja.

Popričali smo samo za čitatelje Oslobođenja i sa šarmantnim kolekcionarom Dariom Marenićem. Gospodine Dario, jeste li Vi pušač? – pitam odmah na početku razgovora. Jesam, odgovara. Jeste li Vi smislili i naziv izložbe? – pitam dalje. “Naziv smo smislili zajedno, tim organizatora, kustosice, cijela ekipa je promišljala kako nazvati izložbu”, kaže.

Kolekcionar Dario Marenić iz Nove Gradiške je uspješan biznismen, stručnjak u području elektronike, posluje po cijelom svijetu, od Europe i SAD-a do Japana i Kine. Izvozi gotovo 99 posto svojih produkata. U svojoj kolekciji skupio je dosad 10.000 artefakata. Možda i više? “Ne znam, nije sve katalogizirano, to je ogroman posao, unijeti sve u računalo, fotografirati… dio zbirke za koji se kustosica Kucolin odlučila i odabrala za prvi postav i izlazak u javnost u Zadru, to je izloženo”, objašnjava.

Kako je postao kolekcionar, što je toliko privlačno u sakupljanju? “Ja u životu volim raditi što nitko drugi ne radi. Od malih nogu volim slikarstvo, obiteljski sam vezan za umjetnost”, otkriva. Fokusiran je na raritetno područje. Krenuo je od lokalnih slikara prije 20-ak godina, a kolekcija danas uključuje 21 zbirku artefakata od slikarstva, fotografije pa dalje. “Svi poslovni partneri širom svijeta znaju za ovo čime se bavim, prijavljen sam i na svim značajnijim aukcijskim kućama, nešto nabavljam osobno, većinom se nabavlja na aukcijama preko interneta.”

Na klasiku od pitanja koji mu je od izloženih eksponata najdraži, kaže da je vrlo teško odgovoriti. “Svaki artefakt je drag na svoj način, od onog uživanja kad nešto nađete na kugli zemaljskoj, pa do trenutka kad vam nađeno stigne, zajedno s peripetijama sa carinama i transportom.” Ipak, izdvaja reljefe o temi povijest duhana koje se također može vidjeti na izložbi u Zadru. Reljefi imaju vlastitu povijest. U suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu, Dario Marenić organizira natječaj, koji je uspješno završen prije 5 godina. Od 30-ak prispjelih radova pozvanih akademskih kipara odabrano je njih 15, svi su nadahnuti pričom o duhanu u prošlosti i izvedeni u bronci.

Kao idejni začetnik ove originalne zbirke kolekcionar kaže: “Mogu reći da mi je u ova skoro dva desetljeća bavljenja s takvim hobijem ova zbirka nešto što mi je najdraže”, otkriva. Hmm… To je strast, nije hobi? – nadovezujem se. “Ja ga još uvijek tretiram kao hobi”, insistira. Opisuje ohrabrujuće poslovno okruženje. Poslovni partneri su veseli ako mogu pridonijeti širenju kolekcije. Kolekcija je u procesu sistematizacije.

Ne preporučujem

“To je mukotrpan posao. Sama priprema izložbe u Zadru, prikupljanje povijesnih činjenica, to je trajalo više od 4 mjeseca da bi obradili 250 artefakata za jednu takvu izložbu. Sad možete zamisliti koliko treba vremena uložiti da se obradi svih 10.000 artefakata, ja tog vremena nemam, vidjet ćemo u kojem će smjeru to ići, ali intencija jeste jednog dana: priprema, katalogiziranje, obrada, fotografiranje, video- zapisi… vrlo brzo bi se mogao oformiti muzej.”

Zanima me kako izgleda biti biznismen iz Nove Gradiške i raditi po cijelom svijetu, je l’ teško? Odgovor jako inspirativan: “Nije lagano, ali čovjek mora shvatiti da mu posao u prvom redu mora biti zadovoljstvo, onda nije ništa teško, kao i ovo kolekcionarstvo. Kad krenete prije 20-ak godina u nešto što nitko nije tako sistematski radio, onda shvatite da ideja ima smisla, morate biti strpljivi tih 18, 19 godina, da biste u datom trenutku izišli u javnost, nije ni to jednostavno, a ni lagano.” Kako čuva svoju tako veliku kolekciju? “Čuvanje je kvalitetnije nego u pojedinim muzejima, kontrolirana temperatura i kontrolirana vlažnost zraka.”

O velikom interesu za “Anatomiju dima…” kaže: “Izložba je intrigantna, zanimljiva, očito da se pogodio i termin i tematika, publika voli vidjeti nešto što je na granici zabranjenog, nedozvoljenog.” Veliki interes za ovu izložbu postoji i u inozemstvu, Europi i svijetu. Gospodin Dario kaže da će se potruditi da pokaže i ostatak kolekcije koja se širi svakog dana. Sad razmišljamo o Anatomiji dima broj 2 i broj 3, komentira planove. Komentira i zabrane pušenja, razloge raznih, kako kaže, ataka na pušače. Stižemo do spike o hedonizmu i old school jednosatnom miru.

“Poslije lijepe večere, da možete zapaliti lijepu cigaru, šta ima ljepše od takve činjenice? Prošao sam kuglu zemaljsku, 67 godina mi je i volim zapaliti lijepu cigaru, mogu to sebi dopustiti jer dovoljno dugo pušim i ne smatram se alkoholičarom, ali deci crnog vina, uz finu ribu… pa šta ima ljepše? Apsolutno stavite u napomeni: ne preporučujem. Nemojte sad da to ispadne kao reklama. Ali, neki od starijih kardiologa bi to prepisao na recept. Ne znam što ima ljepše?”, kaže gospodin Dario.