(VIDEO) Politika u BiH neće mlade koji misle svojom glavom

Mladi su danas na marginama političkog života u Bosni i Hercegovini prvenstveno zbog visoke stope iseljavanja, te politike koja se bazira na stranačkoj lojalnosti. S druge strane, starije generacije drže vlast, jer imaju materijalnu sigurnost kroz politiku i kontrolu nad radnim mjestima.

Kopiranje šefova

Mladi u Bosni i Hercegovini većinom su politički pasivni, a politiku doživljavaju negativno, povezujući je s korupcijom, nacionalizmom i nepotizmom. Istraživanja pokazuju da više od polovine mladih ne vjeruje političkim strankama, a između 48 i 54 posto njih uopšte ne zanima politika, niti znaju osnovne političke činjenice.

- Danas je politika postala vrlo unosan biznis za pojedince i to očito neki mladi ljudi i vide, ali problem političke misli u BiH je nedosljednost, stalna prevrtljivost, mijenjanje stavova, ideologija i misli na kraju krajeva. Kad imamo neke mlade ljude u politici, to obično u velikom procentu biva da kopiraju svoje partijske šefove, da čak pokušaju da budu radikalniji nego što su oni, rekao nam je Vladimir Vasić, sociolog.

Dodaje kako mladi danas percipiraju politiku kao nekakvo nečasno zanimanje.

- Problem je što u politiku gledaju kao nešto čime ne treba da se bave, politiku parcipiraju kao zanimanje koje nije popularno, izuzev ako nećete da ostvarite neku materijalnu korist, rekao nam je Vasić.

Stranka se smatra biroom za zapošljavanje i to je ono što je vrlo pogrešno u našem društvu, jer bi se mladi za politiku trebali odlučivati zbog sveopšteg društvenog boljitka, mišljenje je većine građana u BiH. Andrej Madunić, kao jedan od mladih ljudi, ali i član Vijeća mladih Kantona Sarajevo, objašnjava da mladi u BiH nemaju kvalitetne političke uzore.

- Vi možete primijetiti, jedna jako zanimljiva i politički interesantna pojava je Zohrana Mandamija u New Yorku. Vidim jako puno ljudi koji dobijaju novokomponovanu nadu u politiku zato što vide relativno mladog čovjeka koji je na čelu najvećeg grada na svijetu i postaje politički king mejker. Ovdje se status mlade osobe u politici svodi na one stranačke aktiviste koji skupljaju glasove, dijele letke i ne pitaju se toliko. Šteta, jer ako pričamo o Sarajevu, a kada govorimo samo o studentskoj populaciji, to je 15.000 ljudi, kaže Andrej.

Radmanović i Vulić: Penzioner koji radi i poslanica kojoj je Dodik Bog/Senad Gubelić

A kod nas na sceni isti ljudi trideset godina. Neki odavno penzionisani, neki pred penziju. Ipak, to im ne umanjuje želju, a propisi su prilagođeni njihovim željama da mogu da se bave politikom, kako se čini, zauvijek. Navešćemo neke od njih: Bakir Izetbegović, Nikola Špirić, Dragan Čović, Sredoje Nović ostvarili su pravo na isplatu otpremnina od po skoro 30 hiljada maraka, jer su stekli uslove za odlazak u penziju, pisao je još prije nekoliko godina CIN. Najviše novca je tada dobio bivši član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović. On je 2014. godine primio 34.130 KM otpremnine. Nakon toga je nastavio raditi – prvo kao delegat u Domu naroda, a zatim kao zastupnik u Predstavničkom domu BiH.

Politika je, nažalost, postala model malih interesnih grupa da ostvare ozbiljan kapital za sebe i za svoje bliže saradnike, konstatuje Vasić.

- Čak i ako se pojavi neki mlad čovjek, čija se ideja o politici razlikuje od tih starih, uslovno rečeno, iskusnih političara, ti mladi ljudi se degradiraju i osporavaju iako negdje svaka politička partija ima ogranke mladih ljudi, ali da mlad čovjek napravi ozbiljan proboj u politici, treba neka ozbiljna energija, pojašnjava Vasić.

Nema amnestije

Čuđenje nad činjenicom da su se mladi u Bosni i Hercegovini povukli iz javne sfere predstavlja prilično naivnu reakciju ukoliko se suočimo sa realnošću. Oni se nisu sakrili, mladi su ovdašnju politiku jednostavno prevazišli. Za generaciju koja pokušava uhvatiti korak sa 21. vijekom, naš politički prostor, zagušen decenijskim obećanjima, recikliranim podjelama i propalim pokušajima promjena, postao je nepodnošljivo retrogradan i irelevantan, rekla nam je Mirjana Čeko Serdar, sociologinja.

- Izbor da se ne učestvuje u takvoj igri nije pokazatelj apatije, već racionalna odluka da se sopstveno vrijeme i intelektualni kapaciteti ne troše u areni u kojoj su karte unaprijed podijeljene, a pravila prilagođena isključivo podobnima. Međutim, bilo bi krajnje površno amnestirati društvo i krivicu svaliti samo na političke elite. Naime, ovaj sistem ne preživljava sam od sebe. Njega decenijama hrani duboko ukorijenjeni mentalitet svih naših generacija, pojašnjava Čeko Serdar.

Andrej pojašnjava da je vrijeme da se i ovdje pojavi ozbiljnija politička partija u kojoj bi bili zastupljeni mladi ljudi. Programi koje dosadašnje stranke nude su uglavnom besmisleni i prepisani. Ponuditi bolji život, uslove života, sa konkretnim programima sigurno bi dalo doprinos promjeni političkog narativa u BiH.

Reforma političkog sistema zahtijeva radikalne rezove. Umjesto progresivnih i obrazovanih pojedinaca, sada napreduju poslušnici, čime se politički narativ ne mijenja, već samo replicira. Najbolji primjeri za to su nosioci lista za predstojeće izbore iz SDA i SNSD-a Haris Zahiragić i Sanja Vulić.

Dnevnik možete gledati na O kanalu u 18:20, ili na oficijelnom Youtube kanalu.