Statistika (ne) pokriva divljanje cijena
Cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju u Bosni i Hercegovini, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u maju 2026. godine u odnosu na prethodni mjesec, u prosjeku su niže za 0,9 posto, objavila je Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Nažalost, ovo ne znači puno u stvarnosti, jer je to samo cijena u maju u odnosu na cijene u aprilu, pri čemu je zabilježen pad od 0,9 posto, što je statistički gotovo pa beznačajno.
U saopštenju bosanskohercegovačke Agencija za statistiku se zatim dodaje sljedeće: nivo cijena u maju 2026. u odnosu na isti mjesec prethodne godine viši je za 5,6 posto. To daje malo realniju sliku stanja na terenu, ali i to, nažalost, ne znači puno. Kao cijene su u maju ove povećane u odnosu na cijene u maju prošle godine za 5,6 posto. Ko god ide redovno u prodavnice širom BiH, zna da to nije baš tako, zar ne?
Prava informacija o stanju na terenu krije se u tabelarnom prikazu kretanja cijena u saopštenju Agencije, gdje se iskazuje indeks potrošačkih cijena (CPI - Consumer Price Index). Tu stoji brojka 137,6 za ukupan indeks, što, zapravo, znači da je to prosjek cijena. U tabeli se dodaje da je to V 2006/Ø 2015, što bi značilo da su cijene u maju 2026. u prosjeku povećane za 37,6 posto u odnosu na prosjek cijena u 2015. godini (CPI = 100).
Međutim, i tu imamo dva problema. Prvi je da je indeks potrošačkih cijena u januaru 2021. iznosio 100,1, što znači da su u tom mjesecu cijene proizvoda i usluga u BiH bile kao u 2015. godini. A to pak znači da su cijene od januara 2021. do maja 2026. porasle za 37,6 posto. Međutim, drugi problem je daleko značajniji. Indeks potrošačkih cijena od 137,6 posto je - prosjek cijena. Znate ono: neko jede kupus svaki dan, a neko meso, i u prosjeku oni jedu svaki dan sarmu. Tako je i sa ovim.
Indeks potrošačkih cijena prema klasifikaciji COICOP (Classification of Individual Consumption According to Purpose) u maju 2026. daje daleko bolju sliku stanja na terenu. Cijene hrane su u maju 2026. u odnosu na januar 2021. (ili prosjek 2015) porasle za 60,6 posto (CPI 160,6). E to je ono što se osjeti u prodavnici, zar ne? Cijene duhana su veće za 69,2 posto. Cijene najamnina su povećane za 71,7 posto. Cijene električne energije veće su za 45,5 posto. Cijene zdravstvenih usluga su veće za 29 posto. Cijene prevoza za 50,7 posto. Cijene predškolskog i osnovnog obrazovanja su povećane za 44,7 posto. Cijene finansijskih usluga su povećane za 42,7 posto. I treba li nabrajati dalje?
Sada imamo daleko realniju sliku koja se, nažalost, lijepo kamuflira čarima statistike. “Statistika je poput bikinija. Ono što otkriva je sugestivno, ali ono što prikriva je ključno”, rekao je davno američki ekonomista Aaron Levenstein, profesor na Baruch College. Da je profesor Levenstein bio u pravu, poredite samo ove dvije informacije: (1) cijene proizvoda i usluga u maju 2026. u BiH su u prosjeku niže za 0,9 posto i (2) cijene hrane u BiH u maju 2026. su veće za 60,6 posto u odnosu na januar 2021, odnosno prosjek 2015.
Sada dolazimo do jednog također važnog statističkog pokazatelja: indeks proizvođačkih cijena industrije u Bosni i Hercegovini u maju 2026. godine (iako je sam termin proizvođačke cijene industrije u BiH onako prilično hrabar). Te su cijene na mjesečnom nivou porasle za 0,7 posto, odnosno za 3,3 posto na godišnjem nivou. I u ovom slučaju vrijedi isto pravilo - da je ovo tek prosjek cijena.
Jer su cijene energije porasle za 6,7 posto u maju 2026. u odnosu na maj 2025. Cijene proizvodnje koksa veća su za 38,3 posto. Cijene proizvodnje električne energije veće su za 5,1 posto. I da ne nabrajamo dalje. Većina cijena je porasla, neke su cijene pale pa na kraju, kada se sve zbroji i podijeli, dobijemo - staru dobru sarmu.
A zašto nam je indeks proizvođačkih cijena industrije važan? Pozovimo malo u pomoć teoriju ekonomije. Cijene industrijskih proizvoda, mjerene indeksom proizvođačkih cijena (PPI - Producer Price Index), ključni su vodeći pokazatelj maloprodajnih cijena (CPI) jer one obuhvataju inflaciju na izvoru lanca snabdijevanja. Budući da se proizvođači suočavaju sa promjenama troškova prije potrošača, promjene u industrijskim cijenama obično se kaskadno prenose nizvodno na police u maloprodaji.
Prevedeno, to znači da indeks proizvođačkih cijena industrije unaprijed otkriva kakve će biti cijene u maloprodaji. Primarni razlog zašto industrijske cijene predviđaju maloprodajne troškove je direktno prenošenje troškova proizvodnje. Kada se proizvođači suoče sa višim troškovima sirovina, energije ili rada, oni često prilagođavaju svoje prodajne cijene kako bi održali profitabilnost. Ove povećane veleprodajne cijene se potom prenose na trgovce, koji zatim povećavaju cijene za krajnje potrošače.
Naprimjer, ako cijena čelika značajno poraste, proizvođači automobila i mašina moraju platiti više za ovaj esencijalni ulaz (input). Da bi pokrili ove troškove, oni povećavaju cijene gotovih vozila. Na kraju, potrošači plaćaju veće cijene na prodajnim mjestima, što uzrokuje rast CPI nakon što je PPI već porastao. Ovo kašnjenje stvara prediktivni prozor u kojem industrijska inflacija signalizira buduću potrošačku inflaciju, kaže teorija.
A taj prediktivni prozor za naš slučaj nije dobar. Rast od 0,7 posto mjesečno, odnosno 3,3 posto godišnje sugeriše i da će cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju u BiH - porasti. Odnosno, i dalje nastaviti da rastu. A zašto, generalno gledano, cijene rastu? Zašto cijene industrijskih proizvoda rastu? Šta utiče na njihov rast? Pri odgovoru na to pitanje opet moramo pozvati malo u pomoć teoriju ekonomije.
“Inflacija je uvijek i svugdje monetarni fenomen, ali samo u smislu da je i da može biti proizvedena samo bržim povećanjem količine novca nego proizvodnje”, napisao je davno Milton Friedman, američki ekonomista i otac neoliberalne ekonomske ideje, u svom radu “Essays in Positive Economics” i kasnije u knjizi “Money Mischief: Episodes in Monetary History”. Prevedeno, svako povećanje mase novca u opticaju bez rasta proizvode vodi ka rastu cijena. Odnosno, ka inflaciji. Da se teorija potvrđuje u praksi, svjedoči grafikon koji pokazuje kretanje CPI i novčane mase M2 u BiH u posljednjih deset godina. Primjećujete li na grafikonu kakvu uzročno-posljedičnu vezu?