Mossadovi manevri u Budimpešti

Prvo je New York Times u izdanju od 14. jula 2026. objavio jednu posve nevjerovatnu priču o razlozima neuspjeha Izraela da sruši režim u Teheranu poslije zračnih napada od 28. februara 2026. godine i ubojstva vrhovnog vjerskog vođe Alija Hamneija. Potom je istu priču, doduše sa mnogo više detalja, na isti dan, ispričao izraelski dobro obaviješteni Haretz. U obje priče izneseno je mnogo činjenica o tome kako je Mossad kultivirao i kasnije regrutovao izraelskog arhineprijatelja, bivšeg iranskog predsjednika Mahmuda Ahmedinedžada i na njegovoj ulozi zasnovao veliki projekat rušenja Islamske republike Iran za kojeg se sprema još od vremena Islamske revolucije 1979. godine.

Bio je to izraelski strateški projekat u kojem je, zapravo, duboko nezadovoljni Ahmedinedžad bio samo vrh ledenog brijega cijelog ovog manevra bez presedana na Bliskom istoku, koji je podrazumijevao također korištenje Kurda, kao njegove motorne snage. Međutim, obje priče jednako nas ostavljaju zaprepaštenim.

Kako je Mossad regrutovanjem diskreditovanog Ahmedinedžada osmislio jedan nevjerovatan projekat rušenja Islamske Republike i potom ubijedio operativce CIA, kao i cijelu američku administraciju, u ispravnost izbora glavnih protagonista, kao i izbora realizacije ovog projekta pokretanjem najrazornijih ratnih dejstava protiv Irana?

Vrhunac ovog projekta Mossada uslijedio je u trenutku kada su na posljednji dan februara ove godine pale prve razorne bombe na Teheran i na školu Minab, sa velikim očekivanjima Netanyahua i Trumpa kako će ubrzo uslijediti kraj režima, pogotovo poslije ubojstva vrhovnog vođe Alija Hamneija, koji je važio za internacionalno priznatu snagu koja je obuzdavala sve nuklearne ambicije Irana.

Plan je bio, kako tvrde oba glasila, da se iz skrovišta Mossada pojavi bivši predsjednik Ahmedinedžad, koji će uz pomoć operativnog centra Mossada u Teheranu preuzeti vlast. Ovaj plan je, međutim, propao.

Nema mnogo objašnjenja o pravim razlozima propasti ovog plana u kojem je mnogo ranije u iranskoj javnosti nepopularni Ahmedinedžad bio glavni protagonista koji, na veliko naše čudo, nije imao nikakvo ozbiljno uporište ili pristalice u sadašnjem iranskom režimu.

Međutim, New York Times otkriva zašto je propao ovaj veliki plan pažljivo dovršen na Univerzitetu Ludovice u Budimpešti. Evo što o tome piše ovaj američki list: “Dvadeset osmog februara 2026. izraelski zračni napad pogodio je kompleks Ahmedinedžada, ciljajući zgradu njegovih tjelohranitelja i njegovo oklopno vozilo. Nakon napada, prema riječima četiri visoka iranska dužnosnika, svjedoka, stigao je crni Peugeot, pokupio Ahmedinedžada i velikom brzinom ga odvezao sa ovog mjesta događaja”.

No, ovdje ne možemo preći preko nekoliko kontroverzi. Da li je u Iranu davno diskreditovani Ahmedinedžad, uprkos činjenici što je uistinu bio duboko frustriran iranskim režimom, bio baš pravi izbor Mossada, organizacije koja je u više navrata pokazala svoju obavještajnu genijalnost u minulim godina izraelskog rata na Bliskom istoku. Ovaj izbor upozorava kako ove službe u dobroj mjeri odgovorne za rat ili mir u pojedinim zemljama ili regijama, ipak, žive u jednom fiktivnom svijetu izbora i procjene o ljudima preko kojih realizuju svoje projekte.

•••

No, ova otkrića New York Timesa i Haretza ne mogu ni nas zaobići niti ostaviti ravnodušnim.

Pripreme Mahmuda Ahmedinedžada za Mossadovog operativca započete su u godinama dok je još bio predsjednik Irana od 2005. do 2013. godine, recimo, prvim susretima u Gvatemali, a vrhunile su u martu 2024. u Mađarskoj. Tom prilikom Univerzitet Ludovice sa sjedištem u Budimpešti organizovao je Konferenciju o klimatskim promjenama na koju je stigao i Ahmedinedžad i pod velom ovog tobože naučnog skupa iza debelih zidova vodećeg državnog univerziteta susreo se sa Davidom Barneaom, šefom Mossada, kojim je okončan proces regrutovanja bivšeg iranskog predsjednika u projektu rušenja režima u Teheranu.

No, Univerzitet Ludovice neće steći svjetsku slavu kao najskrovitije evropsko leglo, gdje je osim Ahmedinedžada, po svemu sudeći, “kultivirano” još nekoliko drugih sadašnjih ili bivših lidera, budućih saradnika Mossada, kojima će pripasti neki važni zadaci u ostvarivanju geopolitičkih vizija Benjamina Netanyahua. Ovaj univerzitet tokom nekoliko posljednjih godina paralelno je bio zauzet razvijanjem i njegovanjem veza posebno sa Miloradom Dodikom.

Mađarska štampa piše kako je Institut za strategiju i politiku ovog univerziteta poznat pod imenom “John Lukacs” aktivno pratio Dodikovo političko djelovanje i često donosio analitičke procjene njegovih daljih političkih akcija i tako lideru SNSD-a otvarao put do novih informacija do kojih se nije moglo tek tako lagano doći. Kao rezultat višegodišnje saradnje sa Univerzitetom Ludovice, kroz čije školovanje je posve vjerovatno prošao i Milorad Dodik, proizašle su i bliske veze i saradnja ovog univerziteta sa Fakultetom za bezbjednost u Banjaluci. Tome ima nekoliko primjera, ali najnoviji dolazi 26. marta 2026. godine.

Tada su Univerzitet Ludovica i Fakultet bezbjednosnih nauka iz Banjaluke zajednički organizovali konferenciju o savremenim bezbjednosnim izazovima... i terorizmu u svijetu. Konferenciju je otvorio Milorad Dodik koji je kasnije učestvovao u njenom radu, a kojoj su bili prisutni i predstavnici Rusije, Srbije i još nekoliko drugih zemlja. Dodik je, prema pisanju štampe, tom prilikom ukazao na značaj razmjene iskustava među stručnjacima koji se bave globalnim i regionalnim izazovima i ovu saradnju opisao terminom od izuzetne važnosti. Kako je navedeno u saopštenju banjalučkog Fakulteta za bezbjednost, ministar Željko Budimir istaknuo je značaj povezivanja teorijskih i praktičnih znanja u oblasti bezbjednosti i time je nagovijestio kako je ova Konferencija imala i svoj drugi i dublji značaj i ciljeve.

•••

Na koncu, što ostaje za nas kao glavno pitanje iz ove obavještajne sage o kojoj bruji cijela planeta. Već znamo koliko je Mossad sofisticiran u svojoj igri destabilizacije zemalja ili regiona. Ipak, nećemo u konačnici znati pravu ulogu i mjesto bivšeg iranskog predsjednika Ahmedinedžada. Zašto i gdje je stvarno u trenucima dok su letjele bombe nad Teheranom pobjegao iz svog skrovišta!?

Za nas u Bosni i Hercegovini ostala je jedna činjenica koju sa sigurnošću ne znamo - pod čijom je stvarnom kontrolom ostalo “naučno osoblje” Univerziteta Ludovice u Budimpešti poslije smjene Orbana!?

Može li bilo ko od nas poslije svega vjerovati kada Univerzitet Ludovice priprema naučne konferencije – da li govore stvarno o klimatskim promjenama, pitanjima bezbjednosti ili zapravo regrutuju i(li) kultivišu kadrove za neke nama još nepoznate projekte ili strateške manevre.