Kada je esej “Zrno vječnosti” u februaru ove godine objavljen u Oslobođenju, mislila sam da je moja priča završena. Nisam ni slutila da će tek tada početi njeno pravo putovanje

Svijet je pun tajni, a prošlost ljudskog roda nedovoljno istražena i tu počinju nevolje za savremene historiografe. Slika daleke povijesti života na Zemlji drastično je drukčija nego što nam oni sugerišu. To potvrđuje i poznati arheolog Dick Edgar Ibarra Grasso, koji mi je u gradskom muzeju u Cochebambi pokazao tocado las piedras - dirnuto kamenje!

Ubrzani tempo života, pogotovo u urbanim sredinama, nameće potrebu pronalaženja ventila za opuštanje. Vrt to može biti u punom smislu te riječi

Priča o jedinoj krunisanoj carici Irana nadilazi sjaj dvora i političke reforme. To je duboko svjedočanstvo o ženi koja je postala simbol progresa jedne nacije, a zatim tihi hroničar njenog sloma

Okupe se Esini prijatelji i poštovaoci, koji odaju počast čovjeku i humanisti, ljekaru, koji je do rata liječio ljude, a u logorima smrti i ljudske duše. Sve do 5. augusta 1992. godine

U davnoj prošlosti moreuz Bab el-Mandab je bio mjesto gdje su se sretali kineski, indijski, afrički i arapski pomorci i trgovci, mjesto gdje su razmjenjivali robe, iskustva i nova civilizacijska saznanja. Danas Vrata suza, što je u prijevodu naziv ovog morskog tjesnaca, opravdavaju svoje neveselo ime