Od jugoslovenskog tenka M-84 do ratišta kojim danas gospodare dronovi

U rujnu 1984. godine kolege Bakir Makarović (TV Sarajevo), Dragan Gardović (Radio Sarajevo) i ja iz Oslobođenja, na poligonu Manjača, nazočili smo promociji prvog jugoslovenskog tenka M-84 koji je proizveden na temelju licence ruskog tipa T-72. i sa uživanjem gledali kako ovaj oklopnjak razvija brzinu od oko 70 km/h, s lakoćom savladava vertikalne prepreke i nagibe, vozi po vodi i, zbog maskiranja, pravi dimne zavjese, dok je ispaljivanje granate iz topa ostavljeno za neki drugi put. Vojarna na Manjači nosi ime Mike Bosnić koju su njemački fašisti ubili 1944. prilikom Desanta na Drvar i koja je kasnije proglašena za narodnog heroja Jugoslavije. Novi tenk M-84A prvi put je predstavljen javnosti na Paradi pobjede 9. svibnja 1985. godine u Beogradu i to je bila prva vojna parada bez maršala Josipa Broza Tita, koji je preminuo 1980. godine. Glavne nove verzije tenka M-84 razvijene su kroz programe modernizacije u Srbiji i Hrvatskoj.

Debakl u Ukrajini

Sjetio sam se ovog yu-tenka čiji je motor proizveden u Famosu u Hrasnici, a top u Bratstvu Novi Travnik, povodom debate u nekim vojnim krugovima u svijetu o tome da li je suvremeno ratovanje, poslije “masakra” ruskih tenkova u Ukrajini, dramatično izmijenilo primjenu oklopnih snaga? Uistinu, ruska vojska, naročito prve godine agresije, pretrpjela je povijesne gubitke oklopne tehnike u Ukrajini, izgubivši prema vizualno potvrđenim podacima preko 3.000 tenkova, dok ukrajinski vojni izvori tu brojku procjenjuju na više od 11.000 uništenih i zarobljenih oklopnjaka. Glavne ranjivosti tenkova danas uključuju napade iz zraka, nedostatak pješačke podrške i slabu pokretljivost u urbanim sredinama. Moj prijatelj generalmajor Mirsad Gutić iz Tuzle jednom mi je rekao da tenk mora prodirati na bojišnici, jer ako se, zbog nekog razloga, mora zaustaviti, onda se pretvara u artiljeriju, jer mu funkcionira samo top. Gutić je završio vojnu akademiju smjer oklopnomehnizirane jedinice, a od 2009. do 2013. bio je zapovjednik Zapovjedništva za potporu OSBiH, čije je sjedište u Banjaluci i sada je u mirovini.

Snimke iz Ukrajine pokazale su kako jeftini dronovi uništavaju skupe tenkove, uključujući zapadne modele poput američkih M1A1 Abramsa, britanskih Challengera i njemačkih Leoparda. SAD su Ukrajini isporučile 31 Abrams tenk, dok su druge NATO-zemlje poslale Leopard i Challenger. Njihova se korisnost smanjila, jer se borbe tenk-na-tenk događaju rijetko, a tenkovi postaju visoko prioritetne mete za operatere napadačkih dronova. Ukrajinske snage su bolje iskoristile borbena vozila poput Bradleya, kojih su primile znatno više, ali su i ti gubici na bojnom polju vrlo visoki.

Rusi su u Ukrajini izgubili više od 3.000 tenkova

Obje strane su uvele improvizirane obrane poput metalnih rešetki na kupolama i intenzivno koriste elektroničko ratovanje. U izvješću iz kolovoza 2023. godine, vojni časnici i analitičari istaknuli su da tenk i dalje ima vrijednost zbog vatrene moći, zaštite i pokretljivosti, osobito u sklopu oklopnih brigada.

Američka strategija

Američka vojska redefinira ulogu tenkova tako da prilagodba taktike na bojnom polju osigurava njihov opstanak, a ne povlačenje s bojišta. Pukovnik vojske SAD-a Daniel Driscoll, bivši časnik oklopnih postrojbi, poručio je da tenkovi i dalje imaju ulogu na bojištu, unatoč tvrdnjama da su ih moderno ratovanje i korištenje naoružanih dronova na bojištu učinili zastarjelim. Driscoll je na Aljasci promatrao obuku 11. zračno-desantne divizije, specijalizirane za borbu u arktičkim uvjetima i istaknuo da će se u budućim sukobima tenkovi koristiti drugačije, sukladno s razvojem dronova, kibernetičkog ratovanja i besposadnih sistema. Tvrdi da će se tenk povući izvan dosega tih dronova, ili će se barem nalaziti na obrambenijim položajima. Kada besposadne platforme i ostala sredstva otvore put, tenk se vraća na bojište. Jednom, kad uspijete probiti linije s pomoću autonomnih vozila, robota, kibernetičkog ratovanja i potpore iz svemira, tada ćete vjerojatno ponovno vidjeti mnoga od najmoćnijih oružja na planeti, uključujući tenk M1A2, kako napreduju i nastavljaju borbu, pojasnio je Driscoll.

Dakle, u američkoj vojsci tenk nije samostalni izvođač nego je dio ansambla sposobnosti koje pripadaju oklopnoj brigadi, a koje nadopunjuju njegove prirodne prednosti i ublažavaju njegove ranjivosti. Takav timski rad osigurava stalnu relevantnost tenka unatoč širenju bespilotnih letjelica, lebdećeg streljiva, preciznog topništva, vođenih protuoklopnih projektila i prijetnji u elektromagnetskom spektru. Poučeni iskustvima iz Ukrajine, američki časnici sada u obuku uključuju prijetnju dronova, a ključno je da vojnici povećaju svijest o okruženju, smatraju u američkoj vojsci, pojašnjavajući da vojnici moraju gledati prema gore i okolo kako bi izbjegli iznenadne napade.

Očevidno da rat više ne dobija najjači tenk, već ona strana koja brže vidi, brže razumije, brže odlučuje i brže pogađa. Upravo to je suština sistemskog ratovanja, nove faze u razvoju vojne veštine i to nije samo još jedan termin iz vojne teorije, već pokušaj da se objasni zašto jeftini dron može da uništi skupi tenk, zašto elektronsko ometanje može da zaustavi napad bez ispaljenog metka i zašto zapovjedni sistem ponekad vrijedi više od cijele baterije artiljerije.