(FOTO) Banjalučanima more nije potrebno, oni imaju svoj hladni Vrbas

Banja Luka se tokom jula i avgusta, gotovo po nepisanom pravilu, preseli na Vrbas. Grad ostane isti, ulice ostanu na svojim mjestima, ali se njegov život spusti nekoliko metara niže, na obalu rijeke. Tamo gdje šum vode nadjača saobraćaj, gdje krošnje prave hlad kakav nijedan suncobran ne može da pruži i gdje vrijeme, makar na nekoliko sati, izgubi svoju uobičajenu brzinu.

Vrbas je odavno više od rijeke. On je navika, uspomena i način života. Za mnoge Banjolučane prvo pravo ljeto ne počinje kalendarski, nego onog dana kada se prvi put okupaju u vrbaskoj hladnoj vodi. Kažu da je dovoljno jednom zaroniti i da tijelo zaboravi vrelinu koja se satima skupljala na gradskom betonu.

Na Abaciji, na Slapu, na Švedskoj plaži, na Vrućici - teško je pronaći slobodan komad hlada kada temperature pređu trideseti podiok. Djeca skaču s improvizovanih pontona, srednjoškolci se nadmeću ko će napraviti bolju “bombu”, stariji mirno sjede u plićaku, dok penzioneri iz sjene komentarišu sve - od politike do nivoa vodostaja. Neko je donio lubenicu, neko špil karata, neko samo peškir i knjigu.

Posebnu sliku daju dajak-čamci. Dok klize gotovo nečujno preko zelene vode, izgledaju kao da pripadaju nekom drugom vremenu, onom u kojem nije bilo mobilnih telefona, društvenih mreža i žurbe. Dajak je ostao jedan od rijetkih simbola po kojem je Banja Luka prepoznatljiva i izvan svojih granica, a ljeti njegova silueta postaje gotovo obavezan dio razglednice grada.

Kupanje na Vrbasu, međutim, nikada nije bilo samo rashlađivanje. To je mali društveni ritual. Tu se sklapaju nova poznanstva, obnavljaju stara prijateljstva i prepričavaju priče koje se ponavljaju svakog ljeta, ali nikome ne dosade. Djeca uče da plivaju držeći se za očevu ruku, tinejdžeri prvi put ostaju na plaži do zalaska sunca, a oni stariji sa osmijehom pokazuju mjesto na kojem su se i sami kupali prije trideset ili četrdeset godina.

Upravo zato mnogi Banjalučani kažu da njima more nije neophodno. Ne zato što je Vrbas topliji ili veći, nego zato što je njihov. Njegova voda je hladna čak i usred najvećih vrućina, ponekad toliko da oduzme dah pri prvom zaronu. Ali poslije nekoliko minuta tijelo se navikne, a izlazak iz rijeke postane mnogo teži nego ulazak u nju.