Konji liječe i donose sreću, kako hipoterapija pomaže djeci sa poteškoćama u razvoju

Izmamiti im osmijehe, potaknuti ih na sigurnije korake i priuštiti im osjećaj sigurnosti i sreće, samo je dio angažmana fizioterapeuta koji su svoj poziv posvetili mališanima sa poteškoćama u razvoju.

Poseban oblik rada na poboljšanju neuromotornog i senzornog funkcionisanja kod djece su hipoterapija i terapeutsko jahanje, o čijim benefitima nam govori Jelena Bralović, magistrica fizioterapije i radne terapije.

Držanje tijela

Na početku smo dobili pojašnjenje zašto se baš konj koristi u terapijske svrhe.

- Zašto baš hipoterapija? Prvo, konj ima dosta niži puls od ljudskog, njegov puls je od 22 do 44 otkucaja u minuti i konj ima jedan stepen višu temperaturu od nas, znači 38 je njegova temperatura. Samim tim, kada priđete konju, on opuštajuće djeluje na vas, pojašnjava nam Bralović i dodaje da i trodimenzionalni hod konja ima pozitivan učinak na kičmu jahača.

Udruženju za hipoterapiju i terapijsko jahanje Iskra za pomoć se obraćaju roditelji čija djeca imaju potrebe da kroz navedene terapijske vježbe poboljšaju neuromotorno i senzorno funkcionisanje. Terapije se razlikuju po primarnom cilju, a zajedničko im je da mališani uživaju u pozitivnoj energiji kojom zrače konji. U hipoterapiji konj ima okupacijsku ulogu.

- Tako, naprimjer, u radu sa djecom koja imaju dijagnozu autizma, koja su preosjetljiva na dodir, mi koristimo djetetovu zainteresiranost za konja i dodajemo im različite predmete na koje su inače osjetljiva, ističe fizioterapeutkinja i dodaje da u toj igri dijete uzima igračku, dodaje je drugoj osobi, što predstavlja veliki napredak.

Ipak, ne mogu sva djeca koja imaju potrebu za ovim terapijama sudjelovati u programu.

- Kao i u svakom obliku fizioterapije, tako i u hipoterapiji moramo voditi računa o kontraindikacijama, napominje naša sagovornica i navodi da na to mogu uticati različite alergije ili osjetljivost djeteta.

Prije nego se upuste u izradu individualnog plana i programa za rad sa djetetom, fizioterapeutima je važno da se upoznaju sa polaznicima terapija i dobiju na uvid njihovu medicinsku dokumentaciju.

- Kod nas je oko 90 posto djece dolazilo sa dijagnozom autizma, disharmoničnog rasta i razvoja, poremećajem pažnje i koncentracije, dok je 10 posto djece dolazilo na hipoterapiju iz razloga što su imali loše držanje, kaže Bralović.

Priznaje nam da je jahanje izuzetno težak sport koji utiče na aktivaciju svih mišića, pa samim tim, ako će dijete ispravno jahati, mora se povesti računa o brojnim detaljima.

- Pazimo na držanje tijela kod djeteta dok je u sedlu, vodimo računa o posturi i položaju noge, što za posljedicu ima da jahanje kao sport u kombinaciji sa hipoterapijom donosi najbrže i najbolje rezultate kod djece koja imaju loše držanje, opisuje nam Bralović proces i dodaje da su učinci hipoterapije mnogobrojni, od neuromotorike, regulacije tonusa, simetrije, ritma, pa do senzomotorike, gdje dijete postiže svjesnost o svom tijelu i okolini, savladava strah od kretanja, razvija identitet, odnose, veselje i aktivno sudjelovanje.

Važno je spomenuti još jedan faktor, a to je specifičan trodimenzionalni hod konja koji je veoma sličan ljudskom i benefite po jahače.

- Tokom jahanja i sjedenja na konju dolazi do takozvane simulacije kretanja, pa se pokreti konjske karlice i prateći impulsi direktno prenose na karlicu jahača ili djeteta, kao i na njihova leđa i ostale dijelove tijela, što je od neprocjenjive važnosti za sve one koji se suočavaju sa poteškoćama u hodanju, konstatuje Jelena.

Mali profesionalci

Pored hipoterapije, u Udruženje Iskra dolaze i mališani sa poteškoćama u razvoju kako bi, savladavajući pokrete u sedlu, naučili pravilno držati posturu i eventualno, ako ih interes ponese dalje od terapijskog jahanja, postali mali profesionalci ovog sporta.

- Za razliku od hipoterapije, gdje je fokus na vježbama, u terapijskom jahanju cilj je naučiti vještinu jahanja, kao jednu sportsku disciplinu u kojoj dijete trenira jahanje samo što je pod smanjenim planom i programom, jer su u pitanju djeca sa teškoćama u razvoju, ukazuje nam na razliku terapija kojima se bavi Udruženje Iskra i priznaje da poziv koji je odabrala traži mnogo odgovornosti, strpljenja i empatije, ali i donosi povratnu emociju kroz radost mališana i umiljatost plemenitih životinja o kojima brine.