Koliko još nebodera može podnijeti Sarajevo prije potpunog kolapsa?

Je li moguća tolika nova gradnja u sarajevskoj kotlini bez nesagledivih posljedica? Pogrešno se misli da je to razvoj savremenog grada, to je samo fizički rast već prekomjerno zatrpane urbane jezgre grada.

Drage sugrađanke i sugrađani, jesmo li spremni na redukciju vode, struje, plina, grijanja, na redukciju saobraćaja, kada se budemo gušili u zimskim mjesecima (hoće li se morati uvesti opet par – nepar), kada dođu na sarajevske ulice hiljade novih automobila iz izgrađenih i još planiranih novih nebodera i blokova zgrada? Na redukciju prirodnih resursa, zelenih površina i šuma smo se izgleda već navikli. Šta je sa kanalizacionim sistemom, zbrinjavanjem novih tona smeća? Na formalnim javnim raspravama nismo dobili odgovore, iako Aarhuška konvencija obavezuje na dostupnost informacijama i učešće građana u odlučivanju, kada su ovakvi poduhvati u pitanju, koji remete okolišnu, zelenu, ravnotežu područja.

Hoće da presjeku i razbiju jedinstveni muzejski kompleks (Zemaljski muzej, Historijski muzej i Muzej savremene umjetnosti u izgradnji) Prvom transverzalom. Pa, jesu li normalni? Razbiti mogućnost svjetske kulturne atrakcije, zagrljaj muzeja na jednom prostoru, uz Vilsonovo šetalište koje predstavlja dobro baštine i ima izuzetnu ambijentalnu vrijednost? Ne interesuje me Studija o opravdanosti ovog projekta, ona ne može biti opravdana, ne za građane Sarajeva. Pitajte se za koga?

Graditi poslovni toranj WTC uz Vilsonovo šetalište i Miljacku, iako su se građani na javnoj raspravi usprotivili? Devastirati najljepšu zelenu oazu Vilsonovog šetališta, Aleju lipa? Neuređen prostor može se riješiti na mnogo pitomiji način. Novi neboderi na Marijin dvoru?

Neko se namjerio da ruši Skenderiju, jedan od izuzetnih prvih objekata moderne arhitekture kod nas, nekada centar urbanog života, svjesno zapušten, po oprobanom receptu nezajažljivih investitora. Struka kaže da je lakše Skenderiju popraviti nego rušiti. Obnoviti, osavremeniti i vratiti gradu kao iskoristiv društveni resurs.

Ovo je samo djelić onoga što jedni brane drugi urušavaju. Za sve se može naći prikladnije rješenje u skladu sa položajem, prirodnim resursima i geomorfologijom sarajevske kotline.

Ne ubijaju nam samo kulturu, ubijaju nam život.

Gospodine direktore Zavoda za planiranje, poštovani vijećnici Kantona Sarajevo, poštovani vijećnici Grada, razmislite prije glasanja za bilo koji novi poduhvat. Hoćete li moći jednog dana pogledati sebi u oči, svojoj djeci, unucima…? I reći da ste mogli nešto učiniti za kvalitet života u Sarajevu, ali niste. Možete li živjeti sa tim?

(Detaljnije informacije o nekim pitanjima mogu se naći u intervjuu Rubine Čengić sa kolegicom Vesnom Hercegovac Pašić, iscrpnoj analizi Zorana Bibanovića i dr.).

(Autorica je arhitektica, doktor nauka, članica Društva prijatelja grada Sarajeva)