Kad Guy Ritchie režira na autopilotu

Nekada se zapitate zašto vam treba vremena da pogledate neki novi film na kinorepertoaru. I onda, nakon sedmica odgađanja, konačno se uputite u hram sedme umjetnosti, te se upustite u jedinstveno iskustvo gledanja filma na velikom platnu, koje opet dijelite sa nekolicinom duša, koje su možda iz istog razloga tu, a opet možda su zalutale kao četiri djevojke na projekciji novog filma Guya Ritchieja “In the Grey” (Siva zona, 2026). Naravno, neće vam dugo trebati da shvatite zašto ste odgađali odlazak na Ritchiejev novi film, jer shodno svim sveprisutnim naslovima i citatima, odmah ćete uvezati da je riječ o još jednom rediteljevom sedamsekundnom naslovu; filmu kojeg kada konačno pogledate, sedam sekundi se osjećate odlično i onda sve zaboravljate.

Ritchie na autopilotu ispisuje scenarij i još isto tako i režira, a glumci su tek tu kao alatke kojima Ritchie raspolaže da se pojave u kadru, recituju dijalog i replike. Bez obzira na to koliko dobri glumci bili, i Henry Cavill i Jake Gyllenhaal u ovom filmu su svedeni na lutke kojima Ritchie (ne)spretno upravlja, a obojica svojom izrazitom harizmom ipak ne mogu pomoći i donijeti bolji performans. Glavnu žensku ulogu, pak, izrazito dobro iznosi Eiza González, dok je minijatura Rosamund Pike također za pohvaliti. Kao antagonista, Carlos Bardem zrači pojavom i dobro nosi ulogu, a sam glumac, osjetljivo je, i više nego uživa u ulozi.

Standardno, ričijevska naracija, uvod, zaplet, kulminacija, obrat i rasplet, sve je kako smo već navikli, samo što ovoga puta to baš nema onaj provjereni šmek. Odaje utisak da je reditelj, ali i glumačka ekipa, samo odradio posao, pokupio ponuđeni novac i nije se pretjerano ni trudio da napravi i snimi film uz koji biste se mogli dobro provesti u kinu subotom uvečer. Jer, ako ćemo iskreno, Ritchie je slovio, i dan-danas slovi, za reditelja koji ima specifičan i prepoznatljiv stil, te snima zanimljive i kvalitetne filmove. Sa “Sivom zonom”, Ritchie se, doduše, demantovao demonstrirajući daleko najslabije ostvarenje u zadnjih nekoliko godina.

Sama radnja filma “In the Grey” započinje s timom koji čine Rachel (González), Bronco (Gyllenhaal) i Sid (Cavill), te njihovom namjerom da isposluju i natjeraju kriminalnu organizaciju pod vodstvom Mannyja Salazara (Bardem) da isplati dug od milijardu dolara advokatskoj firmi koju vodi direktorica Bobby Sheen (Pike). Plan će se postepeno razvijati i, shodno Ritchiejevom rediteljskom stilu, tako će biti i prikazan, što opet znači sa mnoštvom sporednih radnji i naracije, a opet i ipak sve tako bezlično i beterno.

Vjerovatno i najveći plus kompletnog filma jeste taj da se radnja brzo odvija i vrijeme brzo prolazi, mada vas to neće spriječiti da svako malo pogledavate na sat brojeći minute do kraja. U svakom slučaju, subota uvečer možda i neće biti protraćena ako, kada iz kina dođete kući, pronađete na streamingu (ne daj Bože skinete s torenta) i pogledate Ritchiejev prvijenac “Lock, Stock and Two Smoking Barrels” (Lopovi, ubice i dvije nabijene puške, 1998), te se podsjetite kakav je Ritchie filmski majstor.