Buket cvijeća i duša puna ljubavi

Tri godine već prima terapiju koja se ne može kupiti nigdje u BiH. U zemljama okruženja košta nekoliko stotina hiljada KM godišnje. Snalazi se. Diže kredite. Organizuju se brojne humanitarne manifestacije na kojima se prikuplja novac za liječenje. Svakodnevno provjerava stanje računa, cjenovnike evropskih apoteka, poredi, računa, sabira, oduzima, dijeli, množi, pokušava organizovati transport lijeka, zove stotinu brojeva dnevno... Ponekad pronađe vremena i da uradi neki nalaz, da provjeri kako je ona. Svakih 15 dana odlazi na terapiju, za to vrijeme mora pronaći, a i kako ne bi. Kada toliko snage, energije, misli, posveti nabavci lijeka, kako ga neće sva sretna otići primiti.

A i ne smije je preskočiti. Karcinom je toliko pametan da samo vreba svoju šansu. Nikada s njim nisi načisto. Sakrije se, primiri, utiša. Sposoban je mjesecima ne izgovoriti ni riječ, ne pomaći se s mjesta, a onda bukne kao vatra posuta benzinom. Sprži sve na šta naiđe. I tada, kada bukti, džaba je sve. Džaba su terapija, suplementi, mir, pažnja, odmor, propušteno je dragocjeno vrijeme. Kasno je. Iza njega ostaju samo zgarište, pepeo i prah.

I zato se onkološki pacijenti bore za terapiju, zato što im znači život. Iako su vrlo često posljedice terapija strašne. Prestrašne. Nimalo bezazlene i vrlo teško rješive. Opadanje kose, obrva, trepavica, noktiju, problemi sa jetrom, bubrezima, srcem, plućima, želucem, crijevima, zubima, kožom...

Trpe i komplet tijelo i duh. Najteže je kada o problemu ne možeš pričati sa nekim ko je već prošao isto ili slično, a baš u takvoj situaciji je ova onkološka pacijentica. Lijek kojim se liječi ne prima niko u BiH. Prva prolazi sve. Poslije prošlosedmične terapije uslijedila je slabost, malaksalost, zakovala je za krevet, a onda su počele reakcije na koži, licu, tjemenu glave.

U trenucima kada si nemoćan i uplašen na hiljadu strana tražiš pomoć, a pomoć je i riječ utjehe, jedna optimistična misao, zagrljaj ili poziv. Poslala je sliku svog lica prof. dr. Irdini Drljević, specijalisti dermatoneverologije i subspecijalisti dermatološke onkologije koju nije poznavala lično. A doktorica je znala za nju jer prati njenu borbu preko društvenih mreža.

I jedna poruka, poslana putem društvenih mreža je bila dovoljna da medicina prestane biti samo profesija, zanimanje, mjesto rada. Postala je čista, ogoljena ljudskost, humanost, požrtvovanost, posvećenost, ljubav, ono što ona u svome iskonu i jeste. Doktorica nije poslala poruku sa savjetom koji je tražen, nije ni zakazala termin kada pacijentica bude bolje i kada bude imala snage da dođe.

Nije ni obavila telefonske konsultacije. Okrenula je telefone prijatelja, raspitala se za adresu i poslije cjelodnevnih obaveza u ordinaciji i na fakultetu, dok se noć nadvijala nad Sarajevom, a kiša kupala sarajevske ulice, sjela u automobil i došla na njena kućna vrata. Sigurna sam da su i vama u ovom trenutku suzne oči, jer svima nama koji smo svjedočili ovoj nadljudskoj gesti suze su kvasile lice cijeli dan dok smo organizovali ovu posjetu.

Buket cvijeća, potrebni medicinski materijal, kreme, masti, ulja, iskreni osmijeh, duša puna ljubavi i brige, puno srce snage i želje, raširene ruke su osvijetlili dom žene, majke, kćerke koja se lavovski bori sa karcinomom.

Gest doktorice je pružio pomoć bolesnoj koži, ali i pružio ruku spasa umornoj duši. Pokazao je ovoj hrabroj ženi da, iako je prva i trenutno jedina u svojoj terapiji, nije sama. Pokazao je da BiH ima dobre ljude, vrhunske doktore, i oboje u jednom, što je još važnije i snažnije. Hvala prof. dr. Irdini Drljević koja je donijela toplinu tamo gdje je bol prijetila da sve ugasi, jer kada se zima, jeza, strepnja usele u srce, vrlo teško i rijetko šta srce može ugrijati.

“Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu”, izgovorio je oko 460 - 377. pr. n. e najpoznatiji grčki liječnik Hipokrat, a 3. juna 2026. godine djelom pokazala prof. dr. Irdina Drljević u Sarajevu.