Alarm iz Sarajeva, sve više djece već u osnovnoj školi poseže za drogama

Problem ovisnosti o psihoaktivnim supstancama u Kantonu Sarajevo postaje sve ozbiljniji zalogaj za nadležne u policiji, školstvu i zdravstvu, pogotovo iz razloga što se dobna granica onih koji ulaze u taj svijet spustila na osnovnu školu.

Preventivno djelovanje znači uticati na mlade da tim putem ne idu ili, ako su pošli, da stručnu pomoć vide kao izlaz. Već dvije godine u KS-u uspješno teče realizacija plana o prevenciji ovisnosti koju provodi Zavod za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.

Korak ispred

- Anketna istraživanja pokazuju da eksperimentisanje maloljetnika s opojnim drogama počinje od 12 do 17 godina starosti, kaže Rasema Okić, direktorica Zavoda.

Od radoznalosti do emocionalne zapostavljenosti, potištenosti ili želje za dokazivanjem, čitav je niz razloga zbog kojih mladi zakorače u svijet psihoaktivnih supstanci. Ono što je zabrinjavajuće jeste da je dobna granica onih koji se suočavaju sa takvim izazovima sve niža, a ponuda na tržištu raznovrsnija.

- Težina posla psihijatara koji se bave prevencijom, liječenjem i rehabilitacijom ovisnika i potencijalnih ovisnika jeste što se stalno borimo na javnoj sceni sa onima koji uvoze psihoaktivne supstance, ističe direktorica Zavoda i dodaje kako oni uvijek uspijevaju zdravstvenom sistemu pobjeći korak ispred.

Na tržištu se konstantno pojavljuju nove kombinacije hemijskih pripravaka za koje, prema riječima naše sagovornice, ni mladi koji kupuju, a ni oni koji im prodaju ne znaju šta sve sadrže, ni kakve reakcije izazivaju.

- I upravo je to ono što nosi ogroman rizik, da dijete može dati vrlo negativnu reakciju, dramatičnu kliničku sliku ugroženosti vitalnih funkcija i u krajnjem slučaju teške intoksikacije, da ne kažem smrtni ishod, naglašava prof. dr. Okić.

Prof. Okić: Borimo se sa uvoznicima psihoaktivnih supstanci/Damir Deljo/Oslobođenje

Stručnjaci upozoravaju da broj korisnika u Kantonu Sarajevo konstantno raste, najprije što ovisnici koji su ranije zakoračili u taj svijet nikada nisu pronašli izlaz, a onda i što nove generacije slijede trendove starijih.

- Postoje dvije mogućnosti, neko ko je imao stvarno dobre unutarnje kapacitete i obiteljsku potporu da je iz tog izašao kao zdrava struktura i sa tim završio, te oni koji su potpuno ogrezli u tome i samo produbljivali problem, patologiju i taj stil života, potcrtava dr. Okić.

Da su brojni razlozi zbog kojih se mladi odlučuju na taj korak, govori nam i Mahir Osmanspahić, diplomirani psiholog u Zavodu za bolesti ovisnosti.

- Nije mali broj mladih koji, pored ovisnosti, imaju probleme i sa depresijom, vrlo često paničnim napadima, generalizirajućim anksioznim poremećajima - jednom riječju, emocionalnim poremećajima, potvrđuje nam psiholog i ukazuje na to da im svakodnevni susreti sa takvim slučajevima predstavljaju poseban izazov u radu.

Sagovornici ističu kako po nepisanom pravilu roditelji za stil života svog djeteta obično saznaju među zadnjima, kada pronađu drogu među njegovim stvarima ili dobiju poziv iz škole, policije, hitne pomoći...

- Da ne govorimo o nekim većim incidentnim situacijama, tipa overdoze, poziva sa KUM-a, poziva iz naše ustanove ili škole, dodaje prof. Okić.

Takva istina najčešće naruši porodične odnose.

- Prilikom dolaska u Zavod, kada se porodica odluči na taj korak, onda se uključi čitav tim Zavoda koji čine neuropsihijatar, specijalista, psiholog, socijalni radnik, okupacioni terapeut, tehničar. Napravi se program rada sa tim maloljetnim licima, otkriva nam psiholog Osmanspahić i dodaje da im u radu najveći problem predstavljaju ovisnička uvjerenja.

Mahir Osmanspahić:Sve su droge jednako teške/Damir Deljo/Oslobođenje

Mladi koji dolaze ovdje na tretmane uvjereni su u to da nisu toliko daleko otišli u bolesti ovisnosti i vjeruju u to da postoje teške i lagane droge.

- Ne, sve su droge jednako teške, poručuje Osmanspahić.

Stručnjaci za liječenje ovisnosti napominju da i traume mogu biti okidač za pogrešne odluke.

Bijeg od ljutnje

- Mladi ljudi nama dolaze sa informacijama da su u osnovnim i srednjim školama izloženi vršnjačkom nasilju i zbog nemogućnosti nošenja sa emocijama ljutnje i bijesa, slabom samoregulacijom istih vrlo često im put ovisnosti posluži kao odbrambeni mehanizam, dodaje Osmanspahić.

Priča kako su obilazili škole i držali radionice za djecu, ali i informativne razgovore sa roditeljima, te da je poražavajuće bilo da je u prostoriji od 60 roditelja samo troje pomno slušalo, a ostali gledali u telefone. Podaci sa terena o količinama droge, kao i šarolikost njihove ponude, ukazuju na ozbiljan problem jednak u svim dijelovima FBiH.