FIFA connection

Sve razmišljam šta me je na Svjetskom nogometnom prvenstvu najviše dojmilo: bh. navijači su ostavili odličan dojam gdje god su se pojavili, zapaženi po pjesmi i dobrom raspoloženju, nisu pravili izgrede. Sergeja Barbareza bih predložila za predsjednika. Numeru Dubioze Kolektiva “I am from Bosnia, take me to America” primijetili su na BBC-ju: BiH ulijeće klizećim startom i skida sa trona Shakirinu melodiju “Dai, dai”, službenu pjesmu Svjetskog nogometnog prvenstva. Izvrnuta varijanta, “I am from America, take mi to Bosnia” je zlatna medalja kojom je pristojni svijet BiH nagrađen poslije svih uzbuđenja.

Prema World Cup 2026 prize poolu Nogometni savez BiH je od FIFA-e inkasirao 23,5 miliona$ za nastup i ostvareni rezultat na Svjetskom prvenstvu. I po tome će mi ovo Svjetsko prvenstvo ostati u sjećanju.

Fascinantno je da su tri Slovenca sudila završni meč, a glavni je porijeklom Bosanac. Onolišna Slovenija, a tako predstavljena na megdanu. Slavku Vinčiću (1979) su asistirala dvojica zemljaka, prvi pomoćni Tomaž Klančnik (1982) i drugi pomoćni Andraž Kovačič (1985). Vinčićeve asistente je odabrao odbor za suđenje na čelu sa Pierluigi Collinom. FIFA određuje sudijsku ekipu za svaku utakmicu Svjetskog prvenstva. Možda je tu svoje prste umiješala Melania Trump iz Sevnice.

Quo vadis, FIFA?

Simon Bolle, novinar L’Equipea, autor knjige “FIFA Connection, Istraga o sustavu Infantino”, napisao je da je Slavko Vinčić “briznuo u plač, kad je saznao da je odabran da sudi finale”. Pred početak finalnog meča, prilikom bacanja ture jazije, emocije ga nisu nadvladale.

Nakon završenog Svjetskog prvenstva u medijima su osvanuli komentari da nije jasno zašto je Vinčić tako otvoreno navijao za Argentince. Video-operativna soba, koja omogućuje pratiti utakmicu uživo iz više kutova snimanja, kao da nije radila. Vinčićev poslodavac je FIFA, možda su skupa navijali za Argentinu.

Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino (1970) septembra 2025. je dobio nagradu Atlantic Council Global Citizen, na manifestaciji organiziranoj paralelno sa Generalnom skupštinom OUN-a. To je vodeći forum za svjetske lidere, diplomate, članove uprava, filantropske i društvene zajednice, za obilježavanje najvišeg izraza globalnog građanstva. Svečana ceremonija označava ključnu misiju Vijeća Atlantskog saveza za globalnu budućnost planete, odajući priznanje onima koji nastoje poboljšati svijet. Infantino je nagrađen za popularizaciju nogometa u svijetu. Laureati 2025. su Emmanuel Macron i živopisni predsjednik Argentine Javier Milei. Možda je odatle blagonaklonost FIFA-e i Vinčića ka Argentini.

Povodom isticanja poruke “Malvini su argentinski”, na tekmi polufinala Argentina - Engleska, FIFA je pokrenula disciplinsku istragu. Za njen rezultat će se tek čuti. Ili neće.

Umjetna inteligencija kaže da glavni sudija, odabran za Svjetsko prvenstvo, prima fiksnu osnovnu novčanu nadoknadu od oko 100.000$ (približno 86.500€) za turnir, plus progresivne bonuse po utakmici, što sudijama finala omogućava da ukupno zarade više od 300.000$ (oko 262.000€). Pomoćne sudije i VAR službenici primaju fiksnu osnovnu nadoknadu od oko 25.000$, uz dodatne bonuse vezane uz utakmice. Pojedinosti svakog bonusa vezanog uz utakmicu, FIFA ne objavljuje javno.

Od ovog Svjetskog prvenstva prvo želim zaboraviti Celeste Amarillu, senatoricu iz Paragvaja: nezadovoljna pobjedom Francuske, njihovog reprezentativca Kyliana Mbappéa, najboljeg strijelca sa Svjetskog prvenstva u Kataru, na društvenim mrežama je nazvala “koloniziranim Kameruncem koji se očajnički predstavlja kao Francuz”, i dodala da je “sisao kokosove orahe umjesto majčinog mlijeka, a najobrazovanija stvorenja koja je čuo bile su čimpanze”. Mbappé je na istom mjestu odgovorio da je Amarilla nedostojna javne funkcije i poručio da je svojim rasizmom zasjenila put paragvajskih nogometaša na turniru. Francuski nogometni savez je najavio prijavu zbog rasističkih komentara, a francuski tužitelji otvorili istragu zbog javne uvrede i podsticanja mržnje.

Za takva nedjela predviđene su kazne do jedne godine zatvora i 45.000 eura. Senatorica mjesečno zarađuje oko 4.800 eura. Prema wage.is, sajtu za financijsku statistiku, koji pruža podatke o prosječnoj minimalnoj plaći u 200 zemalja svijeta, taj podatak za Paragvaj iznosi 255 €. Nisam se mogla sjetiti koji je glavni grad te države, a pamtiću je po senatorici. FIFA je reagirala preko predsjednika Infantina, koji je “nedvosmisleno” osudio rasističke komentare paragvajske senatorice. Izrazio je solidarnost sa kapetanom francuske reprezentacije, naglašavajući apsolutnu potrebu za borbom protiv rasizma. Senatorica je pobrisala objavu, ali je za sobom ostavila neiskorjenjiv smrad. Malo su je platili, koliko ih je osramotila.

Za prvo mjesto među škandalima ovog Svjetskog prvenstva takmiči se retroaktivno poništenje crvenog kartona Amerikancu Balogunu, kojeg je zaradio u utakmici protiv BiH 1/2. jula. Nakon osobne intervencije američkog vrhovnika kod Infantina, FIFA je 5. jula ukinula njegovu automatsku suspenziju. “Nečuvena i neopravdana odluka”, izjavila je Čeferinova UEFA, “nikad viđena od uvođenja crvenog kartona 1970”, što je Balogunu omogućilo nastup protiv Belgije u osmini finala. Belgijanci nisu poznati kao posebno simpatični, ali u tekmi protiv Amerike nekoliko milijardi ljudi je zdušno navijalo za njih. Pobijedili su 4:1. Oglasio se i Sepp Blatter, povijesni prijatelj bh. nogometa: na društvenoj mreži X upitao je “Quo vadis, FIFA? Crvene kartone ne mogu poništiti politički telefonski pozivi”, i osudio nepravedan tretman kojeg je doživjela BiH.

Među najmračnijim činjenicama Svjetskog prvenstva 2026. je zabrana ulaska u SAD somalijskom sudiji Omaru Abdulkadiru Artanu (1992), proglašenim najboljim u Africi 2025, i odabranim za suđenje u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Vrhovnik je izjavio da je “Somalija jedna od najgorih zemalja na svijetu”. Artan je u Miami doputovao sa važećom vizom. FIFA je obavijestila da konačnu odluku o prijemu i izdavanju viza donosi vlada zemlje domaćina. Nakon što je policija Artanu uskratila ulazak u zemlju, Infantino je situaciju opisao kao “žalosnu”, ali “FIFA ne kontrolira vlade”, a on “se mora skoncentrirati na organizacione zadatke”. Slično je doživio Mehdi Taj, predsjednik Iranskog nogometnog saveza: na aerodromu u Torontu kanadske vlasti su mu uskratile ulazak na teritorij, zbog navodno bliskih veza sa Čuvarima revolucije. Nije prisustvovao sastancima FIFA-e, iako se Iran kvalificirao za prvenstvo. Od ponižavajućeg tretmana iranskih nogometaša me hvataju i zebnja i nelagoda.

U Kataru su se takmičile 32 zemlje, a 2026. je učestvovalo 48 reprezentacija. FIFA za naredno izdanje spominje 64 zemlje na pet kontinenata. Uspostavljen je klijentelistički sustav: kod glasanja za predsjednika FIFA-e svaki savez ima jedan glas, što znači da će svi koje Infantino obradi moći uzvratiti glasom za njega. Budući da je proširio broj učesnika u Svjetskom prvenstvu, to konsoliduje njegove pozicije, a može se uporediti sa programima razvoja koje je uveo i novcem kojeg dijeli. Postavlja se pitanje da li je novac investiran u nogomet. Njegov program Forward “reforme, demokracije i razvoja nogometa”, nudi pomoć razvoju nacionalnih saveza, obnovi infrastrukture i obrazovanju djece i sudija, a stariji uposlenik FIFA-e upozorava da je FIFA slala stotine hiljada lopti, ali nije u mogućnosti ustanoviti jesu li završile u školama, ili su prodate na lokalnoj pijaci, ili neotpakovane skupljaju prašinu u nekom kontejneru.

Neki izvori informiraju da je FIFA finansirala lokalna takmičenja u svijetu, ali nema dokaze da su održana. “Sustav nije smišljen da bi se ostvario napredak na terenu, nego da bi se zalijevali ‘prijatelji’, ili makar da se ne naprave neprijatelji. FIFA finansira nacionalne saveze koji glasaju za predsjednika: to je začarani krug. Istražujući poreske dokumente u Americi, budući da je tamo FIFA oslobođena poreza, autor je otkrio da je na plaću predsjednika 2024. potrošila više od 6 milijuna$, što je četiri puta više od njegove zarade 2016, i dva puta više od prethodnika Seppa Blattera.

Posebno nevjerojatna storija o Svjetskom prvenstvu ove godine je priča o ulaznicama. U maju su se karte za finalne matcheve prodavale po 30.000$. Ne znam koga je to iznenadilo, a Trump je izjavio da ne bi dao više od 1.000$ za ulaznicu za finale. Nejasno je kako su cijene ulaznica mogle tako odletjeti u nebo, za spektakl koji okuplja stotine hiljada ljudi na stadionima i milijarde pred TV ekranima. Infantino je tako negirao vlastite korijene, a američki dossier kandidature je obećavao ulaznice po 21$: u maju više nije bilo karata ispod 300$. Predsjednik je tada naveo da ima 25% karata po cijeni ispod 300$, što znači da je cijena 75% karata bila iznad 300$.

Poslije one nagrade Atlantic Councila, Gianni Infantino je prisustvovao sastanku na vrhu za mir, održanom 13. oktobra 2025. u Charm el-Cheiku, na kojem je formaliziran sporazum o prekidu vatre u Gazi. Bio je jedini sportski dužnosnik među dvadesetak šefova država i političkih vođa. Najavio je da će FIFA pomoći u obnovi cjelokupne nogometne infrastrukture uništene u Gazi i na palestinskim teritorijima. Summitom su predsjedavali Donald Trump i egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi. Za švicarski medij 24h Infantino je reagirao: “Da sam genije, kao što mi pripisuju, vjerojatno bih bio nešto drugo, a ne predsjednik FIFA-e.” A šta to? “Radio bih za mir u svijetu ili nešto tog tipa.”

“Infantino je uspio dovesti FIFA-u za stol sa pregovaračima vlada, agencija OUN-a, ‘poslovnih krugova’ kako ih naziva, a sebe predstavlja kao lidera nadnacionalnog tijela, iznad država, koji će razgovarati na ravnopravnoj osnovi o pitanjima mira i diplomacije”, prenio je istraživački novinar Rémi Dupré. Ako upitamo šta će Infantino na pregovorima o Gazi 2025, novinar podsjeća da je riječ o koliziji interesa SAD-a i Infantina: 2016. SAD su pomogle Infantinu da postane predsjednik FIFA-e, a Infantino je učinio sve da se 2018. organizacija Svjetskog prvenstva dodijeli SAD-u, Meksiku i Kanadi.

Infantino ne daje intervjue, ali zato voli nastupe pred novinarima. U uvodu konferencije za medije Svjetskog prvenstva u Kataru kirtikovao je “moraliziranje” zapadnih zemalja i izjavio: “Danas se osjećam kao stanovnik Katara, Arapin, Afrikanac, homoseksualac, osoba sa invaliditetom i radnik migrant.”

Na konferenciji za medije u Meksiku, juna 2026, pred novinare je postavio praznu stolicu za Francuza Christophea Gleizesa, jedinog zatvorenog sportskog novinara na svijetu. Gleizes je od maja 2024. zatočen u Alžiru, gdje je pripremao reportažu o nogometnom klubu u Kabiliji. Poruka je upečatljivija kad dolazi od gazde najpopularnijeg sporta u Alžiru, čija je reprezentacija kvalificirana za Svjetsko prvenstvo. Pozivajući na oslobađanje Gleizesa stekao je simpatije cijele planete. Roditeljima zatvorenog novinara je ponudio da prisustvuju utakmici između Francuske i Senegala, na stadionu MetLife u New Yorku, i preuzeo njihove troškove. U press-loži je bilo simbolično rezervirano prazno mjesto za Gleizesa, kojeg je akreditirala FIFA.

Infantino nije brinuo što će ova gesta podići tenzije u 50. milijunskom Alžiru, koji je tek 50. gospodarstvo na svijetu, blisko Rusiji i sve izoliranije zbog Fronta Polisario i Zapadne Sahare. Kao da pušta naizmjeničnu struju: kad se očekivalo da podrži najboljeg afričkog sudiju, Somalijca, kojeg je američka administracija proglasila nepoželjnim, odjednom više nije bio onaj Afrikanac iz Katara, nego je buljio u vrhove svojih cipela i obavijestio da ne može ništa. Suprotstavio se Alžiru s lakoćom, ali Americi nikako: nije prestajao demonstrirati svoju odanost američkoj stvari. Izmislio je i u ime FIFA-e Trumpu 5. decembra 2025. udijelio nagradu za mir, čiji žiri niko nije vidio, i koja je izazvala brojne polemike, a ima ulogu utješiti primatelja, frustriranog što je mašio Nobela sličnog naziva.

FIFA-ina nagrada Trumpu za mir djeluje deplasirano i ironično, jer vrhovnikovi bombarderi non stop operiraju na Bliskom Istoku, u Iranu i zemljama Golfa. Jednako blizak saudijskom prestolonasljedniku Muhamedu Bin Salmanu, Infantino, skromnog porijekla, italijanskog i švicarskog državljanstva, nije pomaknuo ni mali prst povodom tretmana kojem su izloženi sportisti poput iračkog nogometaša Aymena Husseina, koji je na aerodromu O’Hare u Chicagu sedam sati zadržan na carini, ni u korist navijača Obale Slonovače, koji su dobili zabranu ulaska na američki teritorij. Infantino svojom putanjom inkarnira moć i netransparentnost svoje organizacije.

Bolle opisuje da je FIFA postala prva svjetska kompanija, zarađujući milijarde $ od TV prava, marketinga, prodaje ulaznica i sponzora, kao saudijski Aramco, Adidas, CocaCola, Hyundai, Visa, Qatar Airways, Budweiser i Bank of America, ali čije djelovanje izaziva brojne kontroverze. Prenio je da je Infantino misteriozan i enigmatičan, a da ga u nedostatku podataka mnogi opisuju kao “ćelu posađenu na odijelo”. Da bi se zaštitio, napravio je distancu: nikada ne odgovora na mailove ni molbe za razgovor. Oko njega vlada totalna omerta, i Bolle ga zove “fantom”.

Nakon vanrednog izbora 2016, kad je nakon korupcijskog škandala nazvanog FIFA Gate, prezreni, bezlični pravnik iz sjene, quasi incognito, majstorski “odradio” suspendovanog Seppa Blattera i svog mentora Platinija, obećao je reforme i transparentnost. Potvrđen 2019, za period od 5 godina, 2023. je postao “skoro šef države”, nakon što su se insajderi čudili strategiji za izbor predsjednika. Bolle ga predstavlja kao lika opsjednuog novcem, vlašću i osvetom, koja je njegovo glavno pokretačko gorivo. Najavljene reforme su danas nogomet-spektakl i biznis. U tekme je umetnuo hidropauze od tri minute, da bi oglašivači mogli više zaraditi. Što nogometaši usred tekme gube uigranost nema veze. “Vrućina je bila nepodnošljiva, a igrati prema satnicama koje su nametnute je vrlo opasno”, izjavio je argentinski prvotimac Enzo Fernández. “To je najgora ideja ikad provedena u praksi, koju je mogao donijeti samo neko ko nikada nije trenirao nikoga”, kritizirao je Jürgen Klopp, bivši trener Liverpoola, za kojeg se smatra da je jedan od najboljih trenera u povijesti. FIFA, podvrgnuta političkim i finansijskim interesima, izgubila je identitet.

Crveno svjetlo

Krovna instanca koja organizira nogomet u svijetu, doprinosi razvoju tog sporta, FIFA raspodjeljuje većinu svog novca na 211 nacionalnih saveza. Bolle je naziva world company, a formalno je nelukrativna udruga sa sjedištem u Švicarskoj, koja zarađuje milijarde $: između 2023. i 2026. je predviđeno da generira 13 milijardi $, od toga je planirano 90% reinvestirati u nogomet. Ostaje pitanje: ko profitira od tog novca, nogomet ili politički lideri? FIFA je najmoćniji nedržavni organ na svijetu, a Infantino se ponaša kao šef države. U julu 2025. se sreo sa marokanskim kraljem, a u aprilu 2026. sa predsjednikom Alžira. Na kongresu FIFA-e u Vancouveru zahtijevao je policijsku pratnju nivo 4, koja bi koloni omogućila prolazak kroz crveno svjetlo i blokiranje prometa, sigurnosnu mjeru rezerviranu za šefove država ili papu. Ekvivalentna je onoj za Trumpa, a prevazilazi protokol koji spada kanadskom premijeru. Uprava grada Vancouvera je zahtjev ocijenila pretjeranim i odbacila ga.

U perspektivi 2030. kad FIFA obilježava stogodišnjicu muškog nogometa na tri kontinenta i Svjetskog prvenstva u Saudijskoj Arabiji 2034, događaja kojima upravljaju nogometni akteri, a prije svega oni iz svijeta politike, FIFA je svaki dan moćnija i u nogometu i u globalnom svijetu.

Infantino je najavio da će biti kandidat za reizbor 2027. Ima podršku velikog broja nogometnih konfederacija u Africi i Aziji, koje u potpunosti zavise od FIFA-inih razvojnih programa. Ekspert Rémi Dupré smatra da kongresi FIFA-e podsjećaju na glasanje u Sjevernoj Koreji, kad je 2019. i 2023. predsjednik izabran aklamacijom, i kao što se glasalo za dodjelu organizacije 2034. Saudijskoj Arabiji. Sve na nedemokratski način: Infantino je uspio kultivirati bliske veze sa velikim glasačima kontinentalnih konfederacija i lokalnim političkim liderima.

Nogomet je politika, ali prije svega novac, ako ovo dvoje nije eufemizam. Boris Dežulović je napisao: “Nogomet kakav smo gledali proteklih stotinjak godina izdahnuo je živ zakopan ispod 11 milijardi dolara FIFA-ine zarade”, iza debelog neprobojnog balističkog stakla na MetLife Stadionu u New Jerseyu. Bilo je zanimljivo gledati kako se pozamašni vrhovnik ukazao na pobjedničkom podiumu, među razdraganim Španjolcima, koje nije ničim dirnuo. Bilo je za očekivati da im uzme trofej i kaže: “Niste vi pobijedili, nego ja.” Bez primjetnih tjelohranitelja u blizini, odjednom se osokolio pred očima 80.000 gledatelja. Nikada prije nisam uočila da neko tako skakuće oko njega, familijarizirano ga, bez ustezanja, pipka i povlači u željenom smjeru, što dalje od scene, kao Gianni Infantino. Samo što mu nije zasvirao fajrunt.