Sarajevo uoči SFF-a

Svi smo ponosni na naš već tradicionalni SFF. Ponos treba pretvoriti u doprinos da posjetioci pamte Sarajevo kao grad koji to živi tako da bi svatko od nas na neki način trebao dati svoj doprinos. Moje je da gledam očima moje struke, pa sam obišla Sarajevo novim tramvajem i pješice (21. 7. 2026) da zabilježim neke pozitivne primjere, ali i one neprimjerene za glavni grad.

DRVEĆE I DRVOREDI Opet moram pohvaliti drvorede sađene odmah iza rata u glavnim sarajevskim ulicama, recimo Bulevar Meše Selimovića, drvored u Alipašinoj ulici, stariji drvoredi na Grbavici, park kod Druge gimnazije. Nažalost, novije sađena stabla se često ne održavaju, prije svega ne zalijevaju, pa se na mnogim mjestima suše, što je tužno gledati i dokazuje nebrigu odgovornih. Recimo, u Ulici Zmaja od Bosne ima tih primjera, pa i u Titovoj, jedno od rijetkih stabala se stalno sadi i suši.

Želja da se zelenilo u centralnim dijelovima grada obogati sadnjom drveća u lonce (kontejnere) ne mislim da je odgovarajući nadomjestak. Naime, drveće posađeno u kontejnere raste u ograničenom prostoru, pa njegov izgled i opstanak zavise od redovnog i intenzivnog održavanja, što kod nas često izostaje. Hvalila sam uređene prostore ispred Pozorišta mladih i ispred Prve gimnazije, koji su bili baš lijepo uređeni odabranim zelenilom u većim žardinjerama, ali drveće je baš zbog neodržavanja propalo. Bojim se da će dočekati istu sudbinu i novo posađeno drveće, pa da ostanu samo zeleni lonci, a to nije zelenilo. Bolje je posaditi jedno drvo i održavati ga kako treba nego patiti biljke u loncima. Ne mogu prežaliti nepravedno posječenu platanu uz Katedralu, koja je kao zelenilo značila više za grad od svih stabala do sada posađenih u žardinjere i lonce.

Veseli me da i građani preko društvenih mreža sve više ukazuju na značaj zelenila u gradu i bore se za svako drvo.

TRAVNJACI Travnjaci su u parkovima, u centralnom dijelu, prenisko pokošeni i već su dobro požutjeli unatoč povremenim kišama. Ekološki ispravno je da se u periodu suše ne kosi tako nisko, jer je time ugrožen korijen biljaka pa se travnjak brže suši i sporije oporavlja. Jasno mi je da se travnjaci ne mogu redovno zalijevati, ali zato treba pribjegavati drugim mjerama, poput rjeđe i više košnje. To primjenjujem u mome vrtu i travnjak je još uvijek zelen i pun biljčica koje dobro podnose sušu.

CVJETNE GREDICE I BALKONI Jednogodišnje sezonsko cvijeće, koje neumorno i bogato cvjeta od maja do mrazeva, pod uslovom da je redovno i kvalitetno održavano, grupa je biljaka koja unosi boje i dinamiku u prostor. Pošto su klimatske promjene sve prisutnije, pogotovo je to vidljivo kroz sve više temperature i česte suše, održavanje ove grupe biljaka je sve zahtjevnije i skuplje. Zbog toga se cvjetne gredice i u Evropi smanjuju, a sade sve više trajnice. U centru Sarajeva imamo cvjetne gredice koje često djeluju tužno, jer su nekvalitetno održavane, a pogotovo cvijeće u žardinjerama.

Tu cvjetnu komponentu bi mogli zamijeniti građani sadnjom ovih biljaka na balkone. Iako mi se čini da se u tom pogledu stanje popravlja, još uvijek mnogo balkona, koji bi mogli oplemeniti prostor, ostaju prazni. Ima nekoliko mjesta koja svake godine zablistaju. To su jedna zgrada na Mejtašu, tržnica Markale, zgrada preko puta Općine Centar, restoran Luka i još poneki. Hvala im.

Ovogodišnji vrući ljetni dani su nas uvjerili što znači zelenilo, a pogotovo u urbanim sredinama. Svaki list nam daje kisik, čisti zrak, hladi okolinu, što je veliki doprinos zdravlju i kvaliteti života, a svaki cvijet, pogotovo onaj na balkonu u našoj najbližoj okolini, radost je i lijek za oči i dušu.