Zagrepčanka u Labinu
Superzanimljiva Martina Miholić (Zagreb, 1982) izlaže u Labinu. U desakraliziranoj kapeli svetog Stjepana, prostoru Gradske galerije Labin, 18. ovog mjeseca otvorena je najnovija izložba ove izuzetne umjetnice pod nazivom “Relic for an Unknown Intelligence”. Dinamična, nepredvidljiva, uvijek u potragama i istraživanjima, svestrana Martina poznata je i ljubiteljima arta u Sarajevu, gdje svojedobno gostuje sa svojim performansom u programu Sarajevska zima.
Tragovi života
Martinu poznaju i čitatelji redovitog subotnjeg dodatka Oslobođenja Pogledi, gdje također gostuje, ali u ulozi izvršne producentice i koordinatorice programa Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), te kustosice popularne manifestacije 33. salona mladih u Zagrebu 2016. U međuvremenu izlaže na Svjetskoj izložbi EXPO 2025. u Osaki, Japan, dobitnica je nagrade za produkciju 60. zagrebačkog salona 2025. i jednakovrijedne nagrade 14. trijenala hrvatskog kiparstva 2022.
Biografija ove multimedijalne umjetnice, koja uvijek iznenađuje, uključuje i poziciju umjetničke ravnateljice Međunarodnog festivala studentskih kazališta i multimedije Test! (2006-2010), kao i niz izložbi u zemlji i inozemstvu. Diplomira na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, magistrira na Central Saint Martins College of Arts and Design u Londonu. Izvrsno educirana, znatiželjna, posvećena je izazovima. Za Martinu se stvarno može reći da svakim svojim pothvatom u artu snažno privlači i struku i publiku. Interes za neizvjesna područja u koja će se baciti u stalnom je usponu.
Uvijek aktualna u promišljanju. Majstorica u poticanju mašte i aktiviranju energije koju čovjek prethodno ne može ni naslutiti. Ukratko, to je umjetnica koja je stalno u formi. O izložbi u Labinu Martina kaže: “Istraživanje se nadovezuje na prethodne radove koji su propitivali odnose između prirodnih obrazaca, umjetne inteligencije, virtualnih sustava i autonomnih procesa, ali se ovdje fokus pomiče prema suptilnijem i kontemplativnijem prostoru u kojem tehnologija više nije dominantno vidljiva, već postaje ugrađena u samu logiku percepcije, memorije i transformacije.” Pa zaključuje: “Poseban interes usmjeren je prema trenucima u kojima se granice između znanstvenog, ritualnog i intuitivnog počinju preklapati, stvarajući osjećaj prisutnosti nečega što ostaje izvan potpune racionalizacije.”
Za prostor kapele svetog Stjepana, iz Galerije grada Labina kažu da ugošćuje ambijentalne projekte suvremene umejtnosti u dijalogu sa zatečenim povijesnim slojevima. Za izložbu Martine Miholić navode da polazi od analogije između prirodnih ostataka i suvremenih tehnoloških sustava, kojim autorica istražuje njihovu zajedničku ulogu nositelja tragova života, informacije i svijesti.
Duh metafizike
Što kaže kustos izložbe? Poznati zagrebački povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović tematizira sam prostor održavanja izložbe pun misterije. “U starim sakralnim prostorima često se osjeća neizrecivi duh metafizike. Duh vjere njihovih prijašnjih ili suvremenih pohađatelja u titrajuću prisutnost više stvarnosti koja prožima cijeli svemir, a u neobično je snažnom koncentratu prisutna baš na tim mjestima... Takav je prostor i kapela svetog Stjepana u Labinu. Danas je kapelica prostor suvremene umjetnosti koja pokušava tehničkim sredstvima oživjeti mistiku i osjećaj onostranosti, odnosno, barem osjećaj izuzeća njezina recipijenta iz svakodnevice, a i to je već puno.”
Takvo, složeno, gusto i zamršeno uranjanje u more iracionalnoga, praksa je kojom se bavi Martina Miholić, konstatira. “Njezini radovi uglavnom su prostorne konstrukcije sačinjene od objekata i spletova projekcija koje djeluju poput čarobnjačkih inkarnacija ili naizgled bezazlenog čipkanja ornamenata na predmetima za svakodnevnu uporabu, pri čemu se u tim složenim dekoracijama mogu pročitati mistični kodovi”, stručno komentira.
