(FOTO) Bijeg od gradske vreve u zagrljaj prirode
Pogled koji se ne može riječima opisati/Edin Barimac
Nakon što su kolone automobila napustile magistralni put Sarajevo - Tuzla, a miris roštiljskog dima se razišao s planinskim vjetrom, Gornji Čevljanovići su se vratili svom prirodnom stanju. Oni koji su Praznik rada proveli ovdje, danas na gradskom asfaltu vjerovatno još osjećaju onaj oštri planinski zrak, dok se visoravan polako sprema za novo poglavlje.
Nek’ narod hoda
Tišina je ovdje duboka, skoro opipljiva, prekinuta tek ponekim zvukom traktora u daljini. Miris tek iznikle trave i vlažne zemlje, onaj autentični miris buđenja prirode, dominira prostorom, podsjećajući nas zašto je ovaj bijeg na više od 1.000 metara nadmorske visine bio prijeko potreban reset.
Ono što ovo mjesto čini posebnim nisu samo pejzaži već i ljudi koji decenijama čuvaju duh ove visoravni. Za mještane, praznik je bio samo kratki predah u sezoni velikih radova. Susret s ljudima koji žive ovaj kraj otkriva nevjerovatnu radnu etiku. Jedan od njih, koji svakodnevno balansira između gradske vreve i planinske tišine, najbolje sumira taj ritam.
- Ovdje živim, a u Sarajevu radim. Evo, malo više se posijalo, taman na vrijeme, priča nam Hasan Gljiva dok sunce polako zalazi nad obrađenom zemljom.
Na pitanje je li mu smetalo nešto više ljudi nego inače i koliko su posjetioci narušili planinski mir, samo odmahuje rukom uz blagi osmijeh: “Ma ne smetaju, nek’ narod hoda”.
Ipak, jedna tema dominira svakim razgovorom: povratak velike tradicije. Naš sagovornik s neskrivenim uzbuđenjem najavljuje veliki povratak manifestacije koja je lična karta ovog kraja, Čevljanske koride.
- Nedostajala nam je korida. Ali, ove godine će biti, ako Bog da, i to 25. i 26. jula. Vraća se tradicija! Dvije-tri godine je nije bilo i bilo je neobično. To je tradicija i ovaj kraj je poznat po tom, po Čevljanskoj koridi za koju znaju u Japanu, u Americi, s ponosom ističe Hasan, podsjećajući nas da su ovi mirni majski dani samo zatišje pred buru emocija i narodnog veselja.
Da je tako, potvrđuje nam i Meho.
- Mi smo navikli na gužvu kad je korida, ali 1. maj je nešto drugo. To je dan kad nam dolaze porodice, ljudi koji znaju cijeniti mir. Ovdje je zrak takav da ti ne treba ni kafa da te razbudi, samo otvoriš prozor i udahneš planinu. Svakome ko dođe, vrata su otvorena, govori nam.
Vrijeme je stalo
A svaki proplanak je samo vaš. Nema gužve i traženja mjesta za dekicu, jer cijela visoravan djeluje kao privatna oaza.
- Možete prošetati kilometrima, a da ne sretnete nikoga ako to ne želite. Prvi maj u gradu postane previše naporan, a ovdje kao da je vrijeme stalo, ali u najboljem smislu. Imaš pogled koji se ne može riječima opisati i shvatiš da ti ne treba pola onih stvari oko kojih se stresiraš u Sarajevu. Čevljanovići su totalni reset za psihu – malo roštilja, puno hodanja i čist zrak koji te bukvalno obori s nogu, kaže Adnan.
Dok se grad vraća svakodnevnom tempu, ovo mjesto ostaje mirno, prostrano i autentično, čekajući ljeto, prve urode i nove posjetioce.