Povratnici za potkusurivanje
Mještani Bosanskog Petrovca strahuju od ekocida
U Glamoču tinja nezadovoljstvo mještana zbog najava premještanja kasarne Odlučna Barbara na daleko veći prostor od 100 kvadratnih kilometara, gdje bi se testiralo naoružanje iz domaće namjenske industrije, ali i uspostavio poligon za zajedničke vježbe naše vojske sa NATO-snagama. Ministarstvo odbrane BiH zatražilo je od ove lokalne zajednice da razmotri mogućnost proglašenja ovog projekta od opšteg interesa za opštinu, ali na nedavnoj javnoj raspravi građani su dominantno bili protiv njega. Slijedi sjednica Opštinskog vijeća na kojoj će se donijeti konačna odluka.
Sjećanje na Italijane
U međuvremenu se bune i građani Bosanskog Petrovca, koji su protiv izgradnje regionalnog centra za upravljanje otpadom i deponije, nedaleko od mjesne zajednice Smoljani.
Građani se protive planu da Bosanski Petrovac postane regionalni centar u koji bi se dopremao otpad iz Bihaća, Cazina, Sanskog Mosta, Ključa i drugih opština Unsko-sanskog kantona i zbog same netransparentnosti ovog procesa.
Tvrde da federalno Ministarstvo okoliša i turizma nije učinilo dovoljno da se lokalno stanovništvo uključi u javne rasprave. Stanovnici strahuju od zagađenja vazduha, vode i zemljišta, što bi direktno ugrozilo poljoprivredu, pčelarstvo i turizam, koji su ključne grane razvoja ovog kraja. Posebnu zabrinutost izazivaju navodi o izgradnji spalionice otpada, što građani vide kao potencijalni ekocid.
Iz srpskih povratničkih opština u Federaciji BiH iskazuju mnogo sumnji prema projektima koje na ovom terenu promoviraju kantonalni i federalni predstavnici vlasti. Inače, radi se o siromašnim sredinama, kojima bi svaka investicija dobrodošla, da oni koji ih predstavljaju takve projekte ne dovode u kontekst štetnih.
Ali, dešavanja u prošlosti opravdavaju sumnje lokalnog stanovništva koje se plaši da njihova životna sredina ne postane kusur za loše ideje i sumnjive aktivnosti.
Naprimjer, 2020. godine u Drvaru kulminirali su problemi sa aferom s italijanskim otpadom, kada su otkriveni ozbiljni propusti u sistemu upravljanja otpadom i kontroli uvoza.
Fiktivna firma je tada uvezla više od 400 tona tekstilnog otpada iz Italije pod krinkom sirovine za reciklažu. Umjesto prerade, otpad je istovaren u napuštene fabričke hale poput nekadašnjeg Grmeča i na lokalnu komunalnu deponiju Korita, što je izazvalo strah građana od ekološke katastrofe i zaraze. Dio otpada je završio i u Bosanskom Grahovu, nekoliko šlepera tekstilnog otpada istovareno je u krug bivše fabrike obuće Borac u samom centru grada i na lokalnu deponiju Korita. Trenutno je aktuelno i postrojenje za pirolizu guma, zbog čega se građani i lokalna vlast žestoko protive ovom projektu, strahujući od zagađenja zraka i trovanja prirodnih ljepota Grahova.
Predstavnici srpskih povratnika jasno iznose sumnje na diskriminaciju, najčešće putem javnog servisa RS-a, ističući da federalne vlasti s namjerom biraju povratničke opštine za projekte koji ne donose korist.
- U Glamoču je na javnoj raspravi bilo evidentno da su građani protiv vojnog projekta. Ali, još ranije je Klub Srba u Skupštini Kantona 10 jednoglasno donio odluku, te poslao četvoročlanu delegaciju Predsjedništvu BiH. Na kraju su dvojica iz SNSD-a otišla samostalno, ne upoznavši ostale sa ishodom, kaže Duško Radun, predsjednik SNSFBiH, opisujući kako se podriva jedinstvo srpskih stranaka.
Zavadi, pa vladaj
Slično se dešava i sa drugim gorućim problemima.
- Općinsko vijeće Grahova sa SNSD-om na čelu za pogon piralize donosi odluku u kojoj izražava ozbiljnu zabrinutost, a oni i njihov bivši načelnik su doveli tog investitora. Ni u Glamoču se nije desilo da neko bezveze predloži da se proširuje vojni poligon. Uvijek su u pozadini neke politike koje dolaze iz Banjaluke ili Sarajeva, ističe Radun.
Druga strana medalje je ta što se onda izazvano nezadovoljstvo koristi za skretanje pažnje sa novih problema, koji se skrivaju od očiju javnosti.
- Imamo ove četiri opštine u Federaciji BiH, koje su najnerazvijenije općine sa većinskom srpskim stanovništvom. Također su i najrjeđe naseljene, jer se pružaju na ogromnom prostoru, u Grahovu hiljadu ljudi živi na 780 kvadratnih kilometara. Nije fer da neko misli da tu može prodati maglu, da se tu može sve provesti, da se uzimaju investicioni krediti za štetne projekte i čiji su to sve interesi. Prvo zakuhaj, pa onda spašavaj, umjesto da otvore neke stvarne pogone da se zaposle ljudi, govori Radun.
Što se tiče pomoći iz RS-a, ona je uvijek dobrodošla povratničkim opštinama u Federaciji. Međutim, i sa time se pokušavaju podijeliti Srbi povratnici, smatra Radun jer dok drugi dobiju pomoć, Grahovo u kojem SNSD nije na vlasti ne dobije ništa.