Elma, oprosti u ime onih koji te nisu htjeli zaštititi

U predvečerje 1. maja počeli su zvoniti telefoni. Potom su se počele širiti vijesti sa fotografijama dobro poznatog lica. Ubio je našu Elmu. Dok je ubica još šetao po Sarajevu sa maloljetnim djetetom, mi smo međusobno provjeravali da li je sve istina.

Opravdanja nema

Baš kao da je u svakom od nas tinjala nada da će nam ona/j druga/i reći da je sve greška, da se nije desilo. A desilo se. Ubijena je Elma Godinjak, majka, žena, kćerka, sestra. I naša bivša kolegica.

Ubici, Tariku Pruscu od kojeg se Elma razvodila, na snazi je bila mjera zabrane približavanja zbog verbalnih prijetnji i uhođenja. Elmu je ubio ispred kućnog praga, službenim pištoljem kojeg nije razdužio u Agenciji Sec One, u času kada je potrčala za njim da vrati dijete koje joj je oteto.

- Pokušali smo inicirati sporazumni razvod, ali on nije pristajao, pa smo podnijeli tužbu. Trenutno je na snazi bila mjera zabrane, Elma ga je više puta prijavljivala policiji, stalno je pratio, uhodio i jako se plašila, rekla je advokatica Elmedina Bojičić, koja je zastupala Elmu u brakorazvodnoj parnici.

A može li ikome u lancu odgovornih izgovor biti to što je Elma prijavljivala maltretiranje i uhođenje, ali, eto, nije htjela svjedočiti?! Ponovljeni slučajevi teških krivičnih djela nad ženama, uprkos prethodnim prijavama nasilja i izrečenim zaštitnim mjerama, otvaraju ključno pitanje: gdje sistem zakazuje i zašto formalna zaštita ne daje stvarne rezultate? Konkretno, u situaciji kada je žrtva u više navrata prijavljivala uhođenje i maltretiranje, ne može postojati opravdanje unutar institucionalnog lanca da “nije htjela svjedočiti”, kaže za naš list akademik, prof. dr. Nedžad Korajlić, rukovodilac Studija sigurnosti Visoke škole Centar za poslovne studije (CEPS) Kiseljak.

- Krivičnopravni sistem u Bosni i Hercegovini predviđa postupanje po službenoj dužnosti u slučajevima nasilja u porodici i srodnih oblika nasilnog ponašanja. To znači da inicijativa i teret postupanja ne smiju biti isključivo na žrtvi. Svaka prijava mora pokrenuti mehanizam procjene rizika, prikupljanja dokaza i preventivnog djelovanja. U kriminalističkoj teoriji i praksi poznato je da ponavljajuće ponašanje sa elementima prijetnje i kontrole - poput uhođenja - predstavlja jasan indikator eskalacije nasilja. Takvi slučajevi ne smiju se posmatrati kao izolovani incidenti, nego kao proces koji može kulminirati teškim posljedicama, ističe profesor Korajlić i dodaje da mjera zabrane prilaska, iako pravno značajna, u praksi često ostaje nedovoljna ukoliko nije praćena operativnim nadzorom.

- Bez mehanizama kontrole njenog poštivanja, ona postaje simbolična mjera koja ne garantuje sigurnost žrtve, konstatuje.

Na naše pitanje o tome zašto je i pomenuta agencija nestanak oružja prijavila tek nakon što je ubica uhvaćen, profesor odgovara: “Posebno zabrinjava aspekt dostupnosti oružja osobama kojima su izrečene zaštitne mjere. Ako je počinilac zaposlen u sektoru privatne sigurnosti i ima pristup službenom oružju, tada odgovornost nije samo individualna nego i institucionalna.”

Privođenje Prusca u Tužilaštvo KS-a/Fena

- Ključni problem predstavlja nedostatak koordinacije između institucija - policije, tužilaštva, sudova, centara za socijalni rad i privatnog sektora sigurnosti. Rješenje podrazumijeva integrisan pristup: obavezne procjene rizika, tehnički nadzor nad izvršenjem mjera, strožije kontrole pristupa oružju i unapređenje međuinstitucionalne saradnje, jasan je Korajlić.

I svaki put kada nam se femicid desi pred očima, nasilje, pa i ubistvo se počinje pravdati umjesto da se jasno osudi. I dalje je prisutna i duboko ukorijenjena ideja da muškarac “ima pravo” na ženu. Kada dođe do razvoda ili odlaska, mnogi to tumače kao “provokaciju”, pa traže “razloge” zbog čega čujemo “nije to tek tako”, “nije ni njemu lako”, “sama je tražila”...

- Mi, neformalna grupa aktivistica i novinarki iz Bosne i Hercegovine, izjavljujemo iskreno saučešće porodici žene ubijene u Sarajevu u petak, 1. maja 2026. i najoštrije osuđujemo femicid - posljednji i najbrutalniji vid nasilja prema ženama, i neodgovorne reakcije medija i javnosti. Ovo nije još jedna “porodična tragedija”. Nije zločin iz “strasti”. Femicid je obrazac - posljedica sistema koji ne štiti žene. Ubistvo tokom brakorazvodne parnice nije izolovan slučaj. To je situacija visokog rizika od ponavljanja prijetnji, odmazde i eskalacije nasilja. U takvim slučajevima najdjelotvornija mjera zaštite je pritvor. Mjera koja se, nažalost, u slučajevima nasilja u porodici najrjeđe traži i izriče. Svaka ubijena žena je dokaz da institucije nisu ozbiljno procijenile rizik, poruka je neformalne grupe institucijama.

Traže da policija, tužilaštva, sudovi i centri za socijalni rad postupaju hitno, u skladu s rizikom po život žena.

- Svaka neprocijenjena prijetnja, svaka olako shvaćena prijava i svako odgađanje postupanja mogu imati nepopravljive posljedice. Objavljivanje lokacija i operativnih informacija u realnom vremenu može dovesti do promjene ponašanja počinioca, ubrzati bijeg i direktno ugroziti djecu. Svaka greška u izvještavanju može imati previsoku cijenu po život djeteta, upozorile su i apelovale na sve građane da se suzdrže od “romantiziranja nasilnika i njihovih motiva”.

- Nijedna okolnost ne opravdava femicid. Nijedna emocija ne opravdava ubistvo. Nijedna javna riječ ne smije služiti za relativizaciju nasilja prema ženama, poručile su.

Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, izrazila je saučešće porodici Elme Godinjak, “svjesna da će i najteža zatvorska kazna za ubicu biti kratkotrajna utjeha”.

- Ukoliko je tačna informacija advokatice Elme Godinjak da je prijavljivala kršenje mjere zabrane približavanja, MUP i Tužilaštvo Kantona Sarajevo dužni su javnosti objasniti zašto nisu određene mjere zadržavanja, odnosno zašto nije zatražen pritvor. To su mjere koje su propisane novim Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama Federacije BiH, uključujući i kaznu do tri godine zatvora u slučaju kršenja mjera zabrane približavanja žrtvi. Ukoliko je bilo sistemskih propusta, pojedinci moraju odgovarati. S tim u vezi podsjećam da je u toku sudski postupak protiv dva policajca iz Kalesije koji nisu preduzeli mjere da zaštite Inelu Selimović i njenog maloljetnog sina, koje je ubio njen suprug Emir Selimović, istakla je Jurišić.

Podsjetila je da femicid nije incident, već posljedica dugotrajne izloženosti nasilju od počinioca.

Temeljna istraga

- To je ubistvo, učinjeno s osjećajem superiornosti i nadmoći nad ženom, zasnovano na stereotipima o ulogama žene i muškaraca. Skoro 50 posto žena u BiH iskusilo je neki oblik nasilja, uključujući i nasilje od partnera, dok čak 80 posto građana smatra da je nasilje u porodici privatna stvar, naglasila je.

Misija OSCE-a u BiH objavila je da je ubistvo, koje se dogodilo u Sarajevu 1. maja, alarmantan podsjetnik da rodno zasnovano nasilje i njegov najekstremniji oblik - femicid - ostaje vrlo ozbiljna i stalna prijetnja u Bosni i Hercegovini. Iz Misije su pozvali nadležne organe na brzu, temeljitu i transparentnu istragu.

Iz OSCE-a navode da efikasna prevencija nasilja nad ženama zahtijeva ne samo podzakonske akte koji su u skladu s ljudskim pravima već i konkretnu i sistematsku provedbu koja pravne okvire pretvara u neposrednu i efikasnu zaštitu žrtava. Pozvali su na efikasne sudske postupke i proporcionalne kaznene i druge mjere protiv počinilaca.

Femicid nije tragični kraj ljubavi. Nije to ljubav koja je pošla po zlu. To je ubistvo iz mržnje. Ubistvo žene zato što je žena. Ubijene su i Nizama, Amra, Amela, Mileva, Slađana, Nermina... Ubijali su ih muževi, partneri, braća, zetovi... noževima, puškama, čekićima, pištoljima. Nakon svakog ubistva jasno vidimo sliku bolesnog društva i slomljenog sistema. Poslije 1. maja i još jedno dijete kojem je majka prerano oteta.