Njemački ambasador za Oslobođenje: BiH napokon treba prestati biti neposlušno dijete

Niste neko nepoznat u Bosni i Hercegovini, bili ste ovdje, radili ste pri OHR-u podržavajući međunarodne mirovne operacije. Sada, skoro 30 godina poslije, vratili ste nam se ovdje. Šta ste ostavili, a šta ste zatekli u našoj zemlji?

- Ostavio sam tada zemlju koja je neposredno izašla iz rata, kada smo mislili da će sve ići nabolje, bili smo puni optimizma da će ići sve naprijed, da će se izgrađivati. I stvarno je bilo u početku tako, bio je mir, razvoj se počeo događati, ako ništa, one fizičke ratne povrede i rane su počele da se liječe. I kada sam ‘99. otišao, Bosna i Hercegovina je bila zemlja pred kojom je bio razvoj. Trideset godina kasnije dosta toga mi se čini poznatim, a to nije baš ni najbolji znak.

Isti vladaju

Fasada, površina je postala ljepša, dosta toga je uljepšano, ali kad gledamo strukture i procese, tu imamo jako puno onoga što je bilo i prije 30 godina i možda je, ipak, iznenađujuće, ali vide se još osobe koje su na važnim pozicijama i iz onog perioda, a koje su već tada bile na takvim pozicijama. Dakle, to je nešto što je meni u svakom slučaju danas, nakon 30 godina, sve skupa mnogo više poznato nego što bi čovjek mogao da sebi predoči. Činjenica je da političari isto tapkaju u jednom mjestu: gubimo novac, ne želimo da uzmemo novac iz Evropske unije, koče se reforme.

Vidite li kakvo rješenje, možemo li ikako objasniti našim političarima da nam niko sa strane neće pomoći, nego da moramo rješavati sami svoje probleme?

- Da, upravo je to ono što se mora reći: Vi koji ste birani od naroda u Bosni i Hercegovini imate zadatak da se brinete za dobrobit građana i za napredak zemlje. Daću vam primjer. Postoji ponovo ona agenda, dakle, 108 miliona koji bi se mogli dobiti su već nestali, jer je ovdje kasno došlo do određenih poteza. I sada smo ponovo na raskršću, imamo 370 i nešto miliona eura koji su u opasnosti, jer jednostavno nisu ratificirani odgovarajući sporazumi i druge stvari. To su stvari koje bi trebale da budu jednostavne, da se dobije novac.

Tih 370 miliona zvuči nekako apstraktno i daleko, ali ne, to su radna mjesta, to su bolje škole, bolje ceste, funkcionalnija administracija, čistiji zrak, dakle, stvari koje stvarno treba da služe ljudima. Zašto se to ne učini? Ako se hoće, ovdje se očito vrlo lako i vrlo brzo mogu donijeti zakoni za mnoge stvari, ali kada je riječ o dobrobiti građana, ja to ne shvatam jednostavno i to je nešto gdje bih uvijek rekao: Vi ste glasači, vi birate, postavite ta pitanja političkim rukovodiocima. Nikada neću reći nemojte ići glasati ili glasajte, to nije nešto što me se tiče. Dakle, vi, ne ja, morate postaviti to pitanje. Razmislite da li se možda treba malo više insistirati na ovakvim pitanjima.

Spomenuli ste izbore, počele su već prljave kampanje. Ali je pred nama i uvođenje novih tehnologija. Da li je to dobra stvar za Bosnu i Hercegovinu i za njene građane?

- Ukoliko taj paket za integritet izbora sa skenerima i sa svim tim bude uredu, ako sa tim uspijemo bar djelimično, to je šansa za izbore koji nam predstoje. Bili bi izbori korektniji, čistiji i rezultat bi bio legitimniji ako ništa drugo. Ono što je važno je da se može imati povjerenja u izborne rezultate, čime će i sami građani i građanke imati više povjerenja u procese u ovoj zemlji i u institucije ove zemlje. CIK je pokazao da, ako određena institucija nešto hoće, onda to i može da uradi. Nove tehnologije su ogromna šansa i to mora uspjeti.

Nažalost, ponovo se iz susjednih zemalja nameće prekrajanje granica Bosne i Hercegovine, opet se crtaju karte, spominje treći entitet... Postoji li rješenje kojim bi se stalo ukraj takvim prijedlozima?

- Ima vrlo dobro rješenje - što je moguće prije postati članica Evropske unije. Kada postanete članica Evropske unije, onda vas okružuju članovi EU i svi su u toj porodici obavezni da granice, ustave, ustrojstva, unutrašnje strukture poštuju kod onih drugih. Mi znamo šta se za to mora učiniti, mora se dosta toga uraditi, a to nije ništa specijalno. Susjedi to rade, evo i napreduju, dakle, susjedi koje smo, mogu tako reći, malo čak gledali onako sa visine. Crna Gora i Albanija uspijevaju na tom putu, pa zašto Bosna i Hercegovina to ne bi trebala moći uraditi? Pokazaću vam nešto lijepo - Rumunija je zemlja koja je od 2007. članica Evropske unije.

Neposlušno dijete

Ako pogledate šta se događalo u njenom razvoju, BDP je udvostručen, 1,8 miliona novih radnih mjesta je napravljeno, pet puta je veća prosječna plata i sve bi to mogla imati i Bosna i Hercegovina. Treba sada odlučno krenuti tim putem. Možda Bosna i Hercegovina napokon treba prestati biti neposlušno dijete. Građani i građanke ove zemlje nisu neposlušna djeca. Dakle, sama zemlja to nije, mi svi znamo da je to do onih koji donose odluke, koji ne žele da idu u tom pravcu.

Nestabilnost je sve prisutnija, ratovi se vode na nekoliko frontova. Ima li ikakvih naznaka stabilizacije?

- Radi se na tome i mislim da se Evropa dugo ponašala pomalo kao maloljetnica ili neposlušno. Moramo reći da vam niko izvana neće donijeti nikakvo rješenje. Mi u Evropi učimo na većem planu. Ali, sve ove krize i cijeli angažman koji se traži, koji je potreban da se ove krize ublaže i da se pobijede, ne znače da je naš angažman popustio u Bosni i Hercegovini. Na Balkanu je dinamika možda nešto drugačija, ali i zbog toga jer su resursi i materijalni i politički potrebni negdje drugo. Ali, dinamika koju BiH i Balkan imaju neće uvijek ostati. Sada je momentum kada treba uskočiti u voz ka Evropskoj uniji, da ne ostanete tužnog srca i tužnih očiju gledajući za vozom koji vozi ka Evropi. Mi smo stvarno veoma angažirani otkako smo ovdje, 1,2 milijarde eura javnih investicija smo ovdje imali, dakle, trajni ekonomski razvoj, trajni razvoj energetskog sektora.