Padaju Vučićeve maske

U Pogledima smo za vikend objavili tekst naše Nade Zdravič, koja je bila u Parizu i na jednom od prekrasnih mostova na Seine zabilježila dašak Balkana - naljepnicu Studenti pobeđuju! Riječ je, naravno, o sloganu srbijanske mladeži, čija energija i upornost obaraju rekorde: studenti su na ulice izašli u novembru 2024. godine, kada je pod nadstrešnicom željezničke stanice u Novom Sadu život izgubilo 16 ljudi. Vlast se tada pohvalila kako samo nadstrešnica nije renovirana, što je bila laž uočljiva golim okom, koju je režim dodatno podebljao nasrtajima na one koji su donosili svijeće i cvijeće da odaju počast žrtvama. Studenti su uzvratili buntom, koji je - kroz blokade nastave, okupljanja i omasovljavanja - prerastao u organiziranu akciju protiv SNS-ove korupcije, diktature Aleksandra Vučića i zahtjeve za izborima. Srbijanskog predsjednika proglasili su nenadležnom institucijom, reagirajući na njegovu opsjednutost da bude mirođija u svakom potezu vlasti, a obilazeći zemlju uzduž i poprijeko, skupljali su pristalice protiv primitivizma i agresije SNS-ovih funkcionera i batinaša, ali i medija koji su informerski i pinkovski sprovodili politiku najstrašnijeg etiketiranja i progona: vučićevići i mitrovići nisu stali na optužbama studenata, njihovih roditelja i pristalica da su izdajnici i strani plaćenici, već su ih proglasili i ustašama.

Ustaše, ustaše, orilo se i u subotu uveče, kada se na beogradsku Slaviju i okolne ulice slila rijeka desetina hiljada ljudi, koji su samo u očima Ane Brnabić nevažni. Da je režim svjestan njihova značaja, govore dva podatka: tog su dana svi vozovi stali da bi onemogućili još masovnije okupljanje, a dogodio se i incident koji je - kao i ranije - izazvala grupa maskiranih u crno i nakon kojeg je policija izašla iz svojih bornih kola i počela da hapsi. Novi direktor beogradske policije Dragan Vasiljević treba se dokazati, njegov je prethodnik friško u zatvoru, pod optužbama da je zataškao ubistvo i pomogao počiniteljima: ubijenog Aleksandra Nešovića Baju, banjalučke Nezavisne novine predstavljaju kao pripadnika podzemlja, završio je u betoniranom buretu, a Veselin Milić, načelnik policije Beograda, s nekim ga je mirio?! Srbiju trese afera, dodatno opterećena Milićevim backgroundom jednog od najbližih predsjednikovih suradnika, ranijeg savjetnika. Vučić je, pak, studente iz aviona optužio za nasilje, a čim je aterirao u Peking, pohvalio se kako mu uskoro ističe mandat, te je, eto, moguće da će podnijeti ostavku. Srbijanski predsjednik mjesecima ucjenjuje studente stvarnom nadležnošću koju zloupotrebljava, on je taj koji treba raspisati izbore, a najbliže što je ponudio bilo je da će se dogoditi negdje između septembra i novembra.
Do tada šparta po svijetu, u Kini je sretan - očekuje ga susret s predsjednikom Xi Jinpingom - što je, naravno, prilika da pošalje poruku Evropskoj uniji. Srbija formalno želi u EU, ali je prebliska s Rusijom i Kinom, što Bruxelles godinama tolerira. U posljednje vrijeme, zbog niza izvještaja o demokratskom nazadovanju, EU je zaprijetila obustavom finansiranja 1,5 milijardi eura. Da li je Bruxelles izgubio strpljenje, nije baš najjasnije, no inicijativa koju je prošle sedmice evropskom vrhu uputio njemački kancelar Friedrich Merz mogla bi upravo otvoriti karte, kako je kazao i sam Vučić. Naravno, on nije sretan što Merz predlaže da kompletan Zapadni Balkan dobije posmatrački status u EU, a Ukrajina pridruženi, jer mu se - tobože - ne dopada sadržaj namijenjen Srbiji, pa ne bi da sluša bajke. Istina živa, mnogo je bolji u njihovom stvaranju, on je taj koji godinama trućka o ekonomskom tigru, ubjeđuje narod kako je s njim svima puno bolje, manipulira čim god stigne i cijelu zemlju drži taocem vlastite vladavine, što je model dobro poznat na Balkanu, no valja mu priznati - upravo ga je on doveo do savršenstva. On je taj koji mjesecima pred izbore - kao što je, kažu, i sada slučaj - u svim državnim institucijama pravi spiskove, sve s potpisom, obaveznih glasača za SNS, on je taj kome je Milorad Dodik organizirao karavane glasača iz Republike Srpske, koje su onda mediji presretali na biračkim mjestima, a naš svijet priznavao da i ne zna zašto je tu, samo su predali lične karte?!

Izvan Srbije Vučić se prostire koliko je dug i širok pred Vladimirom Putinom i majčicom Rusijom, jednako kao i dokazanim prijateljima u Kini, no mediji objavljuju kako mu i tu teče last minute ponuda. Američki Blumberg je objavio da je blizu crvene linije u odnosu Srbije i Kine, a njegova oda Donaldu Trumpu, ispisana u autorskom tekstu za Fox News, preko Drine baš i nije dočekana s radošću. Vučić je, naime, diveći se američkom predsjedniku, podsjetio na onaj slavni sastanak u Bijeloj kući, iz doba prve Trumpove administracije, kada je srbijanska ambasada u Izraelu preselila iz Tel Aviva u Jerusalem. Reakcije ne izostaju, a najglasniji su bivše diplomate Srbije, koji odbijaju tezu dijela medija kako je Vučić zaljubljen u Trumpa tvrdnjom da je srbijanski predsjednik narcisoidno i neizlječivo zaljubljen u samog sebe i izvrnutu ambiciju da ostane na vlasti. “Da bi mu to uspelo, morao bi u Trumpu da pronađe matičara koji bi krunisao ogromnu ljubav Vučića prema Vučiću i Vučića prema vlasti”, kazao je za Danas nekadašnji beogradski ambasador Nebojša Vujović, podsjećajući kako je upravo na tom sastanku Vučić dobio hoklicu, na kojoj se meškoljio i samo klimao glavom. Mediji su reaktivirali i onaj neslavni put do Trumpova imanja Mar-a-Lago, u Palm Beachu na Floridi, kada je Vučić vraćen s vrata, pa se naprasno razbolio. Srećko Đukić, također ex-ambasador Srbije, predsjedniku države zamjeri poniznost: “Puzi, puzi, puzi pred svakim strancem, od Trumpa i Xia do Putina i Macrona”, tvrdi Đukić, dodajući da je pred njima manji od makova zrna, a u Srbiji izigrava Atomrava. Američki krčag je davno razbijen, kažu diplomate, uvjereni da bez obzira na sva Vučićeva obećanja Moskvi i Pekingu, kao i ponude Washingtonu - ni Srbija ne može pobjeći s Balkana, već joj se valja okrenuti ka EU. Niko još ne kaže kada će to biti, već sve nade polažu u izbore. Zvuči poznato, zar ne?