Zvizdić: SNSD bi uzeo novac, ali bez reformi

Uputili ste apelaciju Ustavnom sudu BiH zbog neustavnog i nezakonitog izdvajanja sredstava iz budžeta entiteta Republika Srpska za lobiranje protiv Bosne i Hercegovine. Koji je ključni dokaz koji Ustavni sud ne može ignorisati u ovom slučaju?

- Cilj moje apelacije nije da se zabrani lobiranje s ciljem ekonomskog razvoja, što je u većini država svijeta legalna i dopuštena djelatnost. Cilj moje apelacije je da Ustavni sud BiH zabrani sve budžetske isplate svih nivoa vlasti u BiH za lobiranje za neustavne i nezakonite ciljeve koji su u suprotnosti sa Ustavom BiH, zakonima BiH, odlukama Ustavnog suda BiH i institucija BiH.

Podrška građana

Logika je vrlo jednostavna: ako u punjenju budžeta učestvuju sva fizička i pravna lica iz cijele Bosne i Hercegovine, onda ta budžetska potrošnja ne smije biti usmjerena ka rušenju suvereniteta i teritorijalnog integriteta države. Budžetska potrošnja treba biti usmjerena na izgradnju saobraćajne, komunalne i digitalne infrastrukture, škola, vrtića, bolnica, na razvoj kulture i sporta, na socijalna davanja i tako dalje, a nikako na lobiranje protiv države.

Nakon podnošenja ove apelacije dobio sam hiljade poruka podrške građana, jer su i sami svjesni ove paradoksalne situacije. Ovo je pitanje na kojem ću istrajno raditi i očekujem da će Ustavni sud Bosne i Hercegovine, kao čuvar Ustava i ključna državna institucija za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, to prepoznati kao nedozvoljenu djelatnost, čime bi ovo pitanje trajno riješio na način koji je jedini ispravan, a to je da se zabrane svi budžetski transferi koji se odnose na ovakve antidržavne aktivnosti.

Tražite i privremenu mjeru zabrane ovih isplata. Šta bi u praksi značilo njeno eventualno donošenje već sada, dok postupak još traje i šta Vam govori to što je državno Tužilaštvo formiralo predmet protiv šefa Predstavništva RS-a u Beču?

- Apelacija Ustavnom sudu BiH koju sam podnio predstavlja ustavnopravno pitanje, dok predmet protiv šefa Predstavništva RS-a u Beču predstavlja krivičnopravno pitanje. Zato ova dva postupka treba posmatrati odvojeno. Jedan sam od 11 potpisnika krivične prijave protiv šefa Predstavništva RS-a u Beču, ali i drugih povezanih lica koji su osigurali budžetska sredstva i potpisali lobistički ugovor u kojem je definisan čitav niz antiustavnih ciljeva sa fokusom na postizanje “nezavisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine”. Očekujemo da će uskoro biti donesena tužilačka odluka i da će svi koji su učestvovali u potpisivanju i finansiranju ovoga antidržavnog i antiustavnog lobističkog ugovora biti što prije saslušani.

S druge strane, ustavnopravni spor se odnosi na budžetske transfere predstavništvima u RS-u koja služe kao paravan za nezakonito i neustavno lobiranje protiv države. To je potrebno zaustaviti kroz privremenu mjeru Ustavnog suda BiH i, naravno, putem konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Kada Sud donese takvu odluku, ona se neće odnositi na jedno ili više lica, ili na jedan slučaj, već na sve buduće slučajeve i na sve situacije kada god se lobira protiv Bosne i Hercegovine.

S obzirom na upozorenja iz EU da BiH rizikuje gubitak stotina miliona eura iz Plana rasta, ko snosi političku odgovornost za činjenicu da pola godine nije napravljen nikakav pomak u realizaciji reformi koje su vlasti same definisale?

- Prva institucija u lancu odgovornosti je Vijeće ministara BiH, koje je i usvojilo Reformsku agendu kao preduslov za aktiviranje Plana rasta. Svima je poznato, i domaćim i međunarodnim činiocima, iako se pojedini predstavnici međunarodne zajednice i dalje prave naivni i “širom zatvorenih očiju” posmatraju procese u BiH, da sve procese koji su vezani za evropske integracije BiH blokiraju predstavnici SNSD-a uz, nažalost, sve češću asistenciju i HDZ-a. Razlog za takvo antievropsko ponašanje nije Plan rasta sam po sebi, već brojne reforme koje je neophodno provesti kako bi se aktivirala sredstava iz Plana rasta. SNSD jednostavno ne želi bilo kakve reforme, ne želi progres BiH na EU putu, oni žele da logičnu formulu: “prvo reforme, pa novac” promijene u formulu: “novac bez pratećih reformi”, kako bi ta sredstva koristili za partikularne stranačke i lične interese.

Problem je što su čitava država i svi njeni građani taoci takve SNSD-ove politike, dok institucije EU ne uspijevaju da nađu efikasno rješenje plasmana sredstava prema onima koji žele reforme i napredak na putu EU integracija, uz obustavu sredstava prema onima koji žele sačuvati status quo.

Ako su rokovi za ispunjavanje reformi jasno postavljeni do 2026, šta konkretno institucije BiH mogu uraditi u narednim mjesecima da spriječe dodatni gubitak sredstava i da li je taj scenarij još realno izbjeći?

- Rokovi koji su postavljeni do 2026. jesu ambiciozni, ali i dostižni, ukoliko postoje politička volja i koordinacija svih nivoa vlasti. U narednim mjesecima institucije Bosne i Hercegovine moraju se fokusirati na nekoliko ključnih prioriteta: usvajanje preostalih reformskih zakona, posebno onih koji su direktno vezani za evropski put, jačanje institucionalne koordinacije, te ubrzanje implementacije već usvojenih mjera.

Bezobzirna blokada

Scenarij gubitka sredstava nije neizbježan. Još postoji realna šansa da se on izbjegne, ali ona svakim danom postaje manja, posebno ako se nastave blokade predstavnika SNSD-a u Vijeću ministara BiH.

Kako gledate na najavu trajnog političkog partnerstva SNSD-a i HDZ-a, posebno poruku Dragana Čovića da nema većine bez onih koji imaju prevagu u klubovima naroda?

- Činjenica je da Bosna i Hercegovina ima složen ustavno-politički sistem, ali to ne može biti izgovor za zatvorene političke aranžmane koji se svode na stranačke interese i podjelu uticaja umjesto na rješavanje problema građana.

Poruka Dragana Čovića da nema većine bez onih koji imaju prevagu u klubovima naroda jeste nastavak politike dominacije etničkog nad građanskim, koja je svoj devastirajući karakter pokazala u bezobzirnoj blokadi rada Doma naroda PSBiH, suprotnoj interesima države BiH i svih njenih građana. Zbog toga će jedan od važnih zadataka biti da se, među nekoliko mogućih, izabere najefikasniji model koji će onemogućiti nastavak prakse blokiranja DN PSBiH kroz uskraćivanje kvoruma, što je u suštini antiustavna i antiposlovnička praksa.

Ako SNSD i HDZ tvrde da nove izborne tehnologije otvaraju prostor za manipulacije, čega se tačno plaše i mislite li da će tzv. skeneri zaživjeti već u oktobru?

- Kada govorimo o uvođenju novih izbornih tehnologija, poput skenera, važno je razdvojiti činjenice od političkih interpretacija. Te tehnologije se uvode upravo s ciljem da povećaju integritet izbornog procesa i smanje mogućnost manipulacija, a ne da ih povećaju. Kada SNSD i HDZBiH govore o navodnim rizicima, mislim da nije riječ o njihovoj zabrinutosti za integritet izbornog procesa, nego o strahu od činjenice da će uvođenje biometrijskih procesa i skenera onemogućiti dugogodišnje, i više puta dokazane, manipulacije sa biračkim spiskovima i glasačkim listićima.

Jasno je da je dosadašnji način glasanja i “brojanja” prilično kompromitovan i da je krajnje vrijeme da bude unaprijeđen u segmentu tačnosti i transparentnosti. Što se tiče primjene već u oktobru, to je imperativni zadatak svih nadležnih institucija, prije svega CIK-a BiH.