Alen Ahmić, umjetnik: Urbani prizori kao nosioci emocije

Izložba “Slatke iluzije” Alena Ahmića četvrta je postavka od ponovnog pokretanja Galerije savremene umjetnosti Brodac, te predstavlja nastavak intenzivnih programskih aktivnosti galerije nakon njene reaktivizacije kroz Projekat 7.

Ova postavka, kako su povodom njenog otvaranja kazali iz Brodca, predstavlja recentni ciklus Alena Ahmića u tehnici ulja na platnu, fokusiran na motive grada. Kroz noćne ulice, stambene blokove i refleksije mokrog asfalta, autor gradi introspektivnu mapu sjećanja i identiteta, a ne dokument stvarnosti.

Svjetlost i tišina

Kompozicije, kako se dalje navodi, istražuju prostore između dolaska i odlaska, gdje svjetlosni kontrasti i tišina oblikuju narativ. Topli tonovi rasvjete u kontrastu s hladnim betonom, uz tragove odsutnog čovjeka, stvaraju atmosferu nostalgije, kretanja i tihe ljudskosti.

Sa otvaranja izložbe u GSU Brodac/

- Otvaranje izložbe proteklo je u izuzetno pozitivnoj i dinamičnoj atmosferi, uz veliku posjećenost publike iz Sarajeva, ali i drugih gradova Bosne i Hercegovine. Večer je obilježena snažnom energijom i neposrednim susretom umjetnosti i publike. Program je dodatno obogaćen muzičkim performansom i improvizacijom Aldina Šehića, Ernada Ćehajića i Duška Kostića. Njihov nastup dao je poseban ritam i emocionalni ton cijelom događaju. Izložba ostaje otvorena i u narednim danima za sve koji nisu imali priliku da je pogledaju na samom otvaranju, istakli su iz GSU Brodac.

U Galeriji savremene umjetnosti Bordac postavili ste izložbu “Slatke iluzije”. Kako je ova izložba nastajala, šta je u estetskom smislu za Vas bio pokretač za radove koji su obuhvaćeni ovom postavkom?

- Izložba “Slatke iluzije” nastala je iz potrebe da zabilježim atmosferu grada kakvu nosim u sebi. Pokretač je bio osjećaj nostalgije i želja da prikažem svakodnevne, često zanemarene urbane prizore kao nosioce emocije.

U središtu Vašeg bavljenja u okviru ove izložbe, koja je realizirana tehnikom ulja na platnu, jeste grad, urbana topografija kao svojevrsna introspektivna refleksija unutrašnjih stanja. Šta za Vas jeste najpoticajnije u umjetničkom istraživanju gradskih rubova i prostora?

- Najviše me privlače rubni, tihi dijelovi grada - haustori, parking prostori, ulice noću. To su mjesta gdje se najviše osjeti stvarni život i gdje se prostor pretvara u ličnu introspekciju.

Postavka "Slatke iluzije"/

Dakle, grad u Vašim radovima nije puko bilježenje onog lako uočljivog, nastojite iz njega iščitati način na koji se urbano ostvaruje u sjećanjima i konstituisanjima identiteta. Kako iz te pozicije uopšte vidite susret sa gradom, na koji način on jeste mapiranje sjećanja i identiteta?

- Grad za mene nije samo prostor, nego mapa sjećanja. Kroz njega prepoznajem vlastiti identitet - svaki prizor je spoj ličnog iskustva i kolektivne memorije.

Krećete se “U slatkim iluzijama” u ambigvitetnim opozicijama, prisustva i odsustva, prošlog i budućeg. Sve to daje Vašem radu svojevrsnu melanholiju. Grad je prisutan, ali se stiče dojam da se raspršuje u retrovizoru vremena. Kako na nivou emocije i mogućnosti estetskog uobličenja vidite te liminalne procjepe?

- Te liminalne procjepe vidim kao prostor između prošlog i budućeg.

Osjećaj prisutnosti i trajanja

U tom međuprostoru nastaje emocija - blaga melanholija, ali i osjećaj prisutnosti nečega što još traje.

Grad kao prostor snova/

Ono što se doima kao važno jeste odsustvo čovjeka u ovim radovima. Kako objašnjavate taj segment ove Vaše postavke, koliko ona jeste neizvjesnost potrage za drugim?

- Odsustvo čovjeka je svjesno - želim da ga prikažem kroz tragove koje ostavlja. Time prostor postaje univerzalan i otvara mogućnost da se svako prepozna u njemu.

Kako biste na koncu definisali svoj doživljaj umjetnosti, njenu prisutnost u današnjem vremenu?

- Umjetnost za mene je način razumijevanja stvarnosti i vlastitog unutrašnjeg svijeta. Danas je važna jer nudi prostor za tišinu, refleksiju i iskren doživljaj u vremenu brzine.