Od skromnog doma do svjetskih pozornica: Suada je sa 17 godina postala primabalerina

Sa svojih 10 godina znala je da želi postati balerina, a 76 godina kasnije s ponosom govori o svom uspjehu, izazovima, nastupima na pozornicama širom svijeta i kaže: “Kada bih mogla, sve bih ponovila.”

Suada Kavazović, kao desetogodišnja djevojčica spoznala je da se za snove treba boriti, vrijedno raditi i ne odustajati. Ljubitelji baleta pamte je po fantastičnim nastupima, a oni koji su je imali priliku upoznati, sjećaju se njene upornosti i želje da uspije.

Biti bolja i najbolja

- Žao nam je već smo popunjeni. Dođite dogodine! - bio je odgovor koji sam dobila nakon prve audicije u u Pionirskom pozorištu u Sarajevu, septembra 1951, prisjeća se Suada toga dana kao da je bio jučer, jednako kao i odlučnosti da se vrati godinu kasnije i pokuca na ista vrata.

Upornost i vjera u sebe pokazale su se presudnim, jer je na narednoj audiciji briljirala, a njena nadarenost prepoznata od iskusnog učitelja baleta Eduarda Veniera.

- Bila sam skromno odjevena, u patikama koje mi je majka kupila prodajući staro željezo koje je pronalazila oko pruge na Dolac-Malti, sjetnog lica nam je opisala Suada jednu od situacija u domu u kojem je rasla, ali onda - sa ponosom u očima - dodala sva sretna, kao da iznova proživljava taj momenat radosti: Prošla sam na audiciji!

Uslijedile su godine napornog rada. Vježbala je uz drvenu šipku, trenirala stopala i muskulaturu, ponavljala statične vježbe i učila zahtjevne baletske pozicije.

- Iz sale izlazila nisam, ponosna na svoju upornost i djevojčicu o kojoj govori kao da je i sada gleda, priznala nam je i odvažno se pohvalila da se rad isplatio, te da je sa 17 godina postala prvakinja Sarajevskog baleta.

Od uspomena koje su joj obilježile djetinjstvo pamti skroman roditeljski dom u kojem se do novca dolazilo vrijednim i napornim radom, a ljubav i podrška imali su veću vrijednost od bilo kakvog luksuza.

- Treba voljeti svoj posao, voljeti i biti prvi, tako sam ja razmišljala tada, a isto mislim i sada, kazala nam je i naglasila da joj je balet uvijek bio na prvom mjestu, čak i kada je srela svoju veliku ljubav.

Balet joj je bio prva i velika ljubav, a izabranik njenog srca morao je to prihvatiti da bi položio test.

- Kada sam dobila priliku da idem u Rusiju, on će meni - ja ili Rusija, izabrala sam Rusiju, a on me podržao i čekao da se vratim, ozarena lica se prisjetila naša primabalerina i odala tajnu svoga uspjeha: “Hvalili su me, lijepo je čuti to sve, ali ja nisam nikada bila zadovoljna sobom, hoću još i hoću da budem bolja, a onda se to i dogodilo.”

Nakon što je izašla iz sarajevskog Baletnog studija, svoje usavršavanje, sada već poznata jugoslavenska balerina, nastavila je u Boljšoj teatru u Moskvi. I tih dana se sjeća po napornim i iscrpnim vježbama, ali i po svojoj želji da doskoči izazovima.

- Svi se boje tog fuettea, neko vrti 14, a inače je predviđeno 32. Vrtila sam ih i ja Bog zna koliko, zapamtila ih dobro sve i jedan!

A onda su je slike iz prošlosti odnijele na pozornice kojima je dominirala i sa kojih je osvajala srca publike. Proglašena je i najboljom balerinom-tehničarkom, a nastupi su je vodili i dalje od kućnog praga, te je nastupala u Mađarskoj, Turskoj, Grčkoj, Belgiji, Francuskoj, a najviše u Italiji.

- Sa Italijanima smo pobratimi bili, trznu se na tren i pokaza policu sa novinskim isječcima, gdje jedan od njih svjedoči kako je Italija u to vrijeme pisala o velikoj balerini iz Sarajeva.

Posebno je ostala upamćena po ulozi Odilije (Crnog labuda) u baletu “Labuđe jezero”, za koju su ugledni baletni kritičari tada pisali da je jedna od najboljih interpretacija na scenama bivše Jugoslavije. Sa mnogo emocija se i danas prisjeća mnogih nastupa, svaki pamti po nečemu neponovljivom, jedan ipak izdvaja.

- “Na lijepom plavom Dunavu” od Straussa, taj nastup mi je ostao najdraži.

Fudbaler u svijetu baleta

Za oko je zapela momku čije su ambicije za uspjehom bile jednake njenim. Mušetu je lopta bila, što su Suadi fuettei, a razumijevanje ljubavi prema pozivima koje su izabrali pomogla im je da ostanu decenijama zajedno i da postanu najbolje verzije sebe, ona u baletu, on u fudbalu.

- Kada sam upoznao Suadu već je bila poznata balerina na prostoru bivše Jugoslavije, razgovoru se pridružio i Džemaludin Mušović i nastavio: “Vraćao sam se sa stadiona Koševo sa Acom Ristićem, poslije utakmice u kojoj smo izgubili od Crvene zvezde 5:2. Iako sam dao dva gola, bili smo nesretni zbog poraza, a onda smo je sreli kod Titove ulice. Ristić, koji je Suadu poznavao od djetinjstva, upoznao nas je i tako je to krenulo na belaj do današnjeg dana.”

Iako duboko posvećen vlastitoj karijeri, Muše je svoju ljubav prema ženi koju je izabrao pokazivao uvažavanjem profesije kojoj je bila istinski predana. Odlazio je na vježbe, prisustvovao probama i predstavama.

- Imali su vježbe svakoga dana, a ja sam ih gledao kad god sam imao priliku. Na tvrdoj podlozi skokovi, doskoci i još sat i pol istezanja, rekao sam sebi tada da to ne bih mogao, ma nema šanse, jer u fudbalu je igra zadovoljstvo, trening, trčanje, sa velikim respektom govorio nam je Muše, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, poznat u to vrijeme i kao izvrstan fudbaler FK Sarajeva i Hajduka, koji je svoju karijeru kasnije nastavio u Belgiji, Francuskoj i Kataru.

Koliko je Suada uživala u svojim nastupima, toliko su i njen Muše i brojna publika uživali u izvedbama koje su gledali na pozornici. Jedna im je ostala u memoarima, a prepričavaju je i da bi se nasmijali.

“To se dešava u baletu, imaju skokove i partner koji je radio sa njom trebao je da je sačeka i uhvati, jer je to dio koreografije, a on je zakasnio i ispala mu je iz ruku, pala sa 5 metara visine i to blizu orkestra. Prepali smo se svi, i upravnik i mi što smo gledali, a ona je ustala i nastavila uz muziku.”

Paralelno sa karijerom prima balerine, Suada je svoje znanje prenosila mlađim generacijama.

- Imam učenicu u Njemačkoj, Davorka se zove, koja je napisala da je teta Suada puzala i namještala nožice djeci kako treba da stoje i dobiju eklibr, spomenula nam je kratko i taj dio svoje karijere i opet se vratila na dio života od kojeg joj zaiskre oči: “Teško je na špicu stajati, odmah padaš, a ja sam znala 45 sekundi izdržati.”

Sretni zbog dana kada su se sreli, ali i svih ostalih koje su decenijama dijelili, Suada i Muše, balerina i fudbaler, inspiracija su za pisanje romantičnih romana, filmova, ali i primjer mnogima kako se uz mnogo truda, rada i želje snovi mogu ostvariti, a pri tome i ljubav sačuvati.