Stižu koverte sa otkazima

Benjamin Kadrić počeo je raditi u zeničkoj Željezari nakon što je završio srednju školu. Zaposlio se kao radnik na viljuškaru. U godinama koje su uslijedile paralelno je radio i studirao. Na kraju je postao inžinjer zaštite na radu i protivpožarne zaštite.

Iza njega je 18 godina rada u Željezari. U tih 18 godina stao je jedan cijeli život, jer je, osim stečene diplome, zasnovao i porodicu, oženio se, dobio djecu... U utorak, 18. avgusta, dobio je rješenje o otkazu.

Dvije tužbe

- Osamnaest godina rada, truda, edukacija i napredovanja, od operativnih poslova do specijaliste u struci, sve navedeno je stalo u jednu poštansku pošiljku, pošiljku koja znači kraj jednog puta i rada. Obavijest o otkazu, objavio je Kadrić na društvenim mrežama uz fotografiju koverte.

Koliko god da racionalno pokušava sagledati situaciju u kojoj se našao i koliko god ju je očekivao, s obzirom na najave, priznaje da mu nije bilo lako kada je dobio kovertu sa otkazom.

- Nakon svega, nakon 18 godina tvojih snova, rada i koliko god sam se spremao, ipak, to kad dođe, čovjek doživi, ono, što bismo rekli, nekakav udarac. Ono, kad sjedneš i uzmeš jednostavno pola sata, čitaš to pismo više puta da vidiš je li to uredu ili nije. Međutim, ne mogu promijeniti ishod, to je sudbina, tako je moralo biti. Mislim, možda je drugačije moglo, ali jednostavno, ovi novi vlasnici su odlučili da je to - to, govori nam ovaj, sad već bivši radnik Željezare.

I pored srušenih snova, ne pokazuje ogorčenje prema vlasnicima Nove željezare Zenica, tvrdeći da su ispoštovali svoj dio dogovora.

Benjamin Kadrić: Ne mislim ići iz BiH

- Ovi novi vlasnici, koliko god ja bio u nekom ratu sa njima, na kraju su ispoštovali dogovor sa Sindikatom i ono što je bilo jedino i moguće prije samog tog stečaja. Prošle sedmice je održan sastanak između Sindikata i poslodavaca, na kojem je na kraju dogovoreno da svi dobiju otpremnine. Oni koji prihvate otpremnine, trebaju potpisati da poslodavac nema više prema njima nikakvih obaveza. Nekim kolegama je već prošle sedmice na adresu stiglo rješenje o otkazu, a meni je u utorak. Poslodavac je ponudio otpremninu od oko 12.000 KM, koja je umanjena za 10 dana avgustovske plate i tri posto provizije advokatu, ispričao nam je Kadrić.

Kaže kako on nije htio potpisati dokument kojim se odriče svojih potraživanja.

- Neću, pa ćemo vidjeti šta i kako. Ja sam podnio dvije tužbe. Jedna je zbog povećanja plate, a druga zbog regresa. Nisam pristao na to da prodam svoje potraživanje po osnovu neisplaćenog regresa firmi iz Brčkog, kako su neki uradili. Da li je poslodavcu u interesu da ja idem u stečajnu masu, to ne znam, ali ću ja sigurno naplatiti veća sredstva u stečajnoj masi od ovog što on meni nudi, istakao je Kadrić, dodajući kako je samo tridesetak uposlenika NŽZ-a odbilo da potpiše ove sporazume, dok je većina, koja je imala čistu situaciju u vezi sa potraživanjima, pristala da uzme ponuđenu otpremninu.

Napominje kako očekuje da mu neće biti teško da pronađe novi posao. Tim prije jer je već imao jednu ponudu koju je odbio.

- Iskreno, u naredna dva ili tri mjeseca ću ići na biro. Potrebno mi je da se slegnu i emocije i da se odmorim psihički. Bio sam jedan od prvih koji je skočio u borbi protiv novih vlasnika. Pokušao sam da upozorim kolege šta nam sve spremaju. Puno sam se tu emotivno, psihički i fizički potrošio. Sad mi treba odmor, sigurno 2-3 mjeseca. Prilagodit ću se. Sigurno ću potražiti posao u privatnim kompanijama. Imao sam već jednu ponudu za Ameriku, preko jedne tešanjske firme. S obzirom na to da sam i otac dva malodobna dječaka, ovaj drugi dječak sad kreće u prvi razred osnovne škole, nije mi plan da napuštam domovinu. Sigurno ću potražiti posao ovdje, pa i ako ga ne nađem u struci, tražit ću ono što mogu da dobijem, da bih prehranio svoju porodicu. Možda pokrenem i nešto svoje. Bilo koji posao, i to je to, konstatuje Kadrić.

S druge strane, veliki broj njegovih kolega iz Željezare našao se u nezavidnoj situaciji, jer je obavljao poslove koji su specifični za proizvodni proces u Željezari.

- Ono što trenutno znam, ne postoji plan. Znam da Sindikat pregovara trenutno sa vlastima Federacije, da se treba dostaviti spisak svih oko 1.000 radnika koji su dobili otkaz, da se dostave njihova stručna sprema, godine starosti, staž i sve ono što su radili. Mislim da Sindikat oko tog dijela pokušava da nešto napravi, da se krene u doškolovavanje ili preškolovavanje, da bi postali i oni konkurentni na tržištu rada. Zbog onog što su ti ljudi radili u proizvodnji, na visokoj peći, aglomeraciji, čeličani, valjaonici, gdje su bili direktno vezani za proizvodnju, imaju malo izbora, jer nema baš puno firmi u ovoj državi u kojima bi se mogli zaposliti. Možda u Tešnju u Manhumelu, možda u Željezari u Ilijašu, koja je manja od zeničke. Bit će jako teško da nađu posao, posebno onim radnicima koji su te srednje dobi, između 50 i 55 godina, a koji imaju oko 30 godina staža. Njima će biti zaista najteže. Onima što je ostalo do tri godine do penzije, koliko sam upoznat, biro će dokupiti staž, tako da će oni odmah moći otići u penziju. Međutim, onima koji ne budu mogli u penziju, a već su u srednjoj dobi, biće zaista teško, zaključio je Kadrić.

Prema riječima Kenana Mujkanovića, predsjednika Sindikata metalaca FBiH, od industrije čelika, kao bazne grane, ne smije se odustati i mora se pronaći rješenje kako se ona može spasiti. Tvrdi i kako isplatom otpremnina i uručivanjem otkaza ne prestaju obaveze poslodavca NŽZ-a prema radnicima.

Subvencije i obuke

- Nova željezara ima zakonsku obavezu prvo ponuditi posao svojim bivšim radnicima ako u narednu godinu bude zapošljavala radnike sa istom kvalifikacijom ili na istom radnom mjestu. Uprava je sama prihvatila da taj rok budu tri godine. S druge strane, na zahtjev sindikata, od 7. avgusta, u federalnom Ministarstvu industrije se radi na posebnom programu zbrinjavanja radnika Željezare. Taj program trebao bi obuhvatiti više mjera, posredovanje u zapošljavanju, subvencije za zapošljavanje, finansiranje prekvalifikacije ili obuke ko iskaže interes, kao i novčanu podršku. To se mora završiti u najkraćem mogućem roku, rekao nam je Mujkanović.

Dodao je da među radnicima postoji veliki interes za ovim programima.

- Skoro 200 radnika Željezare obratilo nam se u proteklih nekoliko dana po ovom ili drugim pitanjima. Ima ih koji su iskazali interes, naprimjer, za polaganjem vozačkog za c/d kategoriju, za operatere na CNC mašinama, zavarivače. Treba sad uvezati privredne komore, ministarstva privrede i Udruženje poslodavaca, da poslodavci iskažu svoje potrebe za radnicima i profilima. Radnici Željezare sigurno mogu odgovoriti svakom poslu i zadatku, veliki broj će se i sam snaći ili je već našao posao. Zbog svega što su dali ovoj državi i društvu, država se mora pobrinuti za njih. Ne trebaju nam nikakvi izgovori ili saopštenja kako nisu zaboravljeni, naglasio je Mujkanović.