HDZBiH frustrira Hrvate, ali i Bošnjake

Svaka izborna godina u Bosni i Hercegovini, bez greške, donese istu pojavu – priču hrvatskih zvaničnika iz BiH i susjedne Hrvatske o potrebi osnivanja trećeg entiteta ili, ako ništa, posebne izborne jedinice. Ni ova nije izuzetak, pa je tako politička i medijska scena gotovo svakodnevno bombardovana navodnom borbom za političku ravnopravnost Hrvata, potrebu promjene načina izbora članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH, te delegata u domovima naroda na federalnom i državnom nivou.

Neustavan zahtjev

Aktivnije možda i od dužnosnika HDZ-a BiH, u potpaljivanju vatre na političkoj sceni BiH angažirana je eurozastupnica Hrvatske Željana Zovko. Ova, bezbroj puta dokazana huškačica protiv države iz koje dolazi, ovaj put je istakla da primjeri federalnih država poput Njemačke i Belgije pokazuju da je moguć model spajanja kulturnog i etničkog identiteta, te da je federalizam jedini način funkcioniranja Evropske unije. Dodala je i da moguća hrvatska izborna jedinica nije ništa neuobičajeno u EU, navodeći primjer Belgije.

- Mi znamo da bi to bilo najelegantnije rješenje. Ja ovo govorim iz osobnog promišljanja, kao i šef izbornih povjerenstava kada sam nadgledala izbore u ime Evropske unije po čitavom svijetu. Treba vidjeti na koji način ćete doprinijeti da jedan konstitutivni narod, odnosno jedna kulturna ili jezična skupina, može u punini ostvariti svoju izbornu volju i znati da će se ta volja uračunati u konačno prebrojavanje glasova i u formiranje vlasti, poručila je Zovko.

Željana Zovko: Još jedna jedinica nije ništa neuobičajeno

Trenutni izbor članova Predsjedništva BiH definisan je u Daytonu, poručuje politički analitičar Haris Imamović. Ističe da je američki pravnik Jim O’Brien, koji je radio na izradi Daytona, objasnio kako princip da Hrvati biraju Hrvate nije unesen u Ustav BiH, jer nije bio u skladu s međunarodnim standardima o ljudskim pravima.

- Po tada važećem popisu i etničkoj distribuciji stanovništva, u dva entiteta 31 posto stanovništva ne bi bilo predstavljeno, jer Srbin iz RS-a ne bi predstavljao Bošnjake i Hrvate iz RS-a, te Bošnjak i Hrvat ne bi predstavljali Srbe iz Federacije. I niko ne bi predstavljao Ostale. O’Brien kaže da Clintonova administracija to nije mogla prihvatiti. Stoga su članovi Predsjedništva BiH u Daytonu koncipirani kao predstavnici građana entiteta iz kojeg su izabrani, navodi Imamović.

Dodao je kako je Ustavni sud BiH u Odluci o konstitutivnosti naroda potvrdio nedvosmisleno da su članovi državnog Predsjedništva predstavnici građana iz entiteta kao svojih izbornih jedinica. Navodi i kako u istoj odluci Ustavni sud kaže da “striktna identifikacija teritorije i određenih etnički definisanih članova institucija BiH s ciljem predstavljanja konstitutivnih naroda nije u skladu sa pravilima o kompoziciji Predsjedništva”.

- Dakle, zahtjev za trećom izbornom jedinicom je neustavan. Hrvatske stranke nisu zadovoljne sadašnjim Ustavom i traže da članovi Predsjedništva BiH postanu predstavnici tri konstitutivna naroda. Žele više moći i to je prirodno, to je činjenica našeg političkog života. Ali i druga dva naroda imaju svoja nezadovoljstva i zahtjeve. Promjena Ustava bi bila moguća da se usklade svi zahtjevi i nađe kompromis. Ali, HDZBiH ne pokazuje sluha za tuđa nezadovoljstva i želi da bude samo po njegovom. Nema ništa od toga. Zovko kaže da Hrvatski sabor podržava treću jedinicu, ali valjda joj niko nije objasnio da Izborni zakon u BiH mijenja Parlament BiH, a ne Hrvatski sabor. Ponavljajući jedno te isto 15-ak godina, HDZBiH frustrira Hrvate, koje uvjerava da im pripada nešto što u Daytonu Tuđman nije izborio, ali i frustrira Bošnjake, jer im šalje poruku da se Ustav može mijenjati samo onako kako mi kažemo, a vi ste nebitni. Tako razgovarate kad želite naljutiti sagovornika. Neposredni cilj toga što govore nije promjena Ustava, već držanje napetosti između Bošnjaka i Hrvata, što je klima u kojoj HDZ guši hrvatsku opoziciju, tvrdeći da nema mjesta pluralizmu sve dok se “ne osigura jednakopravnost Hrvata”, navodi Imamović.

Režiser i komentator društvenih zbivanja Dino Mustafić ističe da kao građanin koji je cijeli život vezan za ideju Bosne i Hercegovine kao prostora susreta, različitosti i zajedničkog života, teško može prihvatiti da se budućnost ponovo zamišlja kroz etničko razdvajanje. Dodaje da izjave Željane Zovko o tome kako bi hrvatska izborna jedinica bila najelegantnije rješenje za BiH nije ni elegantna ni bezazlena.

- Ona je politički vrlo precizna - još jedan korak u pravcu pretvaranja građana ove zemlje u pripadnike izbornih etničkih teritorija. Kao umjetnik posebno teško pristajem na ideju da se BiH može svesti na tri zatvorena politička i kulturna prostora. Identitet nije ograda, nego prostor slobode. I zato mi je problematično kada se Belgija koristi kao politički alibi za dodatnu etnicizaciju BiH. Belgija ima svoj historijski i ustavni razvoj, a BiH svoj. Preslikavati jedan sistem na drugi bez suočavanja s našim ratnim nasljeđem, etničkim čišćenjem i činjenicom da su teritorijalne podjele ovdje već jednom proizvele katastrofu nije evropska politika, nego opasno pojednostavljivanje, navodi Mustafić.

Balkansko ograđivanje

Ističe još da ravnopravnost Hrvata, Bošnjaka, Srba i svih drugih građana nije sporna, već da je sporno kada se ravnopravnost počinje poistovjećivati sa političkim teritorijaliziranjem etničkog identiteta. Ako je, kaže, odgovor na diskriminaciju još etničkih izbornih jedinica, onda ćemo jednog dana dobiti savršeno ravnopravnu zemlju u kojoj više niko ni sa kim ne mora živjeti. Poručuje da on, kao građanin i Bosanac i Hercegovac, ne želi državu u kojoj će pravo da bude građanin zavisiti od toga u koju ga je političku statistiku neko upisao, da ne želi da se djeci objašnjava kako je budućnost unaprijed određena nacionalnim ključem, te da se evropska ideja slobode, jednakosti i mobilnosti pretvara u evropski ukras za balkansko etničko ograđivanje. Zaključuje da Bosni i Hercegovini ne treba još granica unutar granica, već da joj treba više građanstva, jednakosti i hrabrosti da se izađe iz političkog modela koji je već trideset godina drži zarobljenu u prošlosti.