Prokletstvo Vatrenog prstena: Zona u kojoj se događa čak 90 posto svih zemljotresa

Zadesio sam se 9. aprila 2020. godine, sa svojim čestim saputnikom prof. dr. Enverom Imamovićem, u dalekom South Lampungu, ljupkom ribarskom mjestu u Sundskom moreuzu, morskom tjesnacu između indonezijskih otoka Jave i Sumatre, koji spaja Javansko more sa Indijskim okeanom. Na najužem dijelu, na samom izlazu iz Javanskog mora, između rta Tua na Sumatri i rta Pujat na Javi, nešto oko 150 kilometara od Jakarte, smješteno je ribarsko mjesto, u kojem se gotovo niko ne bavi ribarenjem, iako iz nevelikog pristaništa sa svojim brodicama svakodnevno isplovljavaju na more.

Umjesto ribarskih mreža, gostoprimljivi stanovnici South Lampunga voze domaće i strane turiste na plovidbu Sundskim moreuzom, u obilazak najpoznatijeg vulkana na svijetu Krakataua i njegovog obližnjeg anaka. Anak na lokalnom jeziku označava novorođenu bebu, dijete, mališana. Uprošteno govoreći, Anak je sin Krakataua. Njegova beba!

NOĆ KADA JE NESTAO ANAK: U South Lampung smo stigli iz Irijan Jaje, neistraženog prašumskog dijela Papue Nove Gvineje, koji pripada Indoneziji, gdje smo 18 dana proveli među pripadnicima nekadašnjih kanibalskih plemena Dani i Korovaji, koji još uvijek žive u prilikama dostojnim Kamenog doba. Bilo je to zanimljivo iskustvo koje sam jednom već preživio, putujući iz Port Moresbyja na neistraženu visoravan Mount Hagen, sa starim prijateljem, alpinistom Borisom Kovačevićem.

Ne treba posebno ni isticati da smo u South Lampung stigli umorni i puni zanimljivih utisaka. Bilo je oko dva sata poslijepodne i odmah smo ušli u prvu agenciju koja organizira morske izlete do Krakataua i Anaka. Primio nas je sredovječan muškarac širokog, pljosnatog lica i kad je saznao šta bismo željeli, odmahnuo je rukom: “Danas je već kasno za izlet do vulkana. Treba nam najmanje tri-četiri sata za plovidbu, a morske struje danas su nemirne i ne bismo rizikovali. Dođite sutra!...”

Čudno, kao da nam je laknulo. Provest ćemo dan u zanimljivoj šetnji, uživaćemo u ribljim specijalitetima u malim uličnim restoranima na otvorenom i dobro ćemo se naspavati u skromnom pansionu, koji je gledao prema otvorenom moru. Nikuda nam se nije žurilo. Ispostaviće se da je to bila dobra odluka. Bili smo u krevetu kada je Anak počeo da grmi i eruptira i cijeli South Lampung je bio na nogama. Prva erupcija se mogla čuti čak i u Jakarti, glavnom gradu Indonezije, a visoki stup pepela, gasova i dima dizao se više od 200 metara. Stanovnici priobalja bili su u panici, koja je i nas motivirala da na brzinu pokupimo svoje stvari, sjednemo u prvi taksi i za sva vremena napustimo South Lampung.

Kasnije ćemo u našoj ambasadi saznati da je prva erupcija trajala minut i 12 sekundi. Erupcija je izbacila pepeo na oko 14 kilometara, a sekundarni oblak dostigao je oko 11 kilometara. Erupcija je uglavnom bila magmatska, sa spektakularnim fontanama užarene lave. Nije prijavljena velika šteta, a erupcija je završena nekoliko sati kasnije, dok smo još bili na putu za Jakartu. Naša prilika da posjetimo najpoznatije vulkane na svijetu i prošetamo ispod plamtećih grotla Krakataua i Anaka, tako je zauvijek propala.

KATASTROFA KOJA SE PAMTI: Za one koji ne znaju, vulkan Krakatau je zapamćen kao jedan od najrazornijih vulkanskih erupcija zabilježenih u historiji. Od 26. do 27. avgusta 1883. godine, Krakatau je eksplodirao takvom snagom da se eksplozija čula 3.000 milja unaokolo. Erupcija je proizvela kolosalne oblake pepela i dima, vatrenih tokova lave i užasnih piroklastičnih efekata, koji su totalno uništili okolna područja. Plinovi su se podigli preko 30 kilometara u stratosferu, a snažna erupcija oslobodila je ogromne količine sumpor-dioksida i vulkanskih ostataka. Erupcija se, kažu, čula sve Lisabona i Londona!

Eksplozija vulkana pokrenula je katastrofalne cunamije koji su uništavali sve pred sobom, pustošeći duž obala Jave i Sumatre. Morski valovi su opustošili mnoga sela i luke, usmrtivši oko 36.000 života. I ne samo to. Erupcija je oslobodila ogromne količine vulkanskog pepela i sumpor-dioksida, koji su se proširili svijetom i blokirali sunčevu svjetlost. To je dovelo do privremenog globalnog efekta hlađenja, uzrokujući pad temperature širom svijeta. Na kraju, erupcija je inspirisala znanstvena istraživanja i dovela do napretka u razvoju vulkanologije i uspostavljanja međunarodnih vulkanskih osmatračkih mreža širom svijeta, usmjerenih na predviđanje i praćenje budućih vulkanskih erupcija.

Gledajući površno Vatreni prsten je zadivljujuća, ali opasna i nepredvidiva zona u kojoj su tektonske ploče u stalnoj živoj aktivnosti, izazivajući katastrofalne zemljotrese, zastrašujuće vulkanske erupcije i tragične cunamije. Na ovim nemirnim prostorima dešava se otprilike oko 90 posto svih zemljotresa, a tu su smješteni i nebrojeni otoci i otočja sa preko 75 posto aktivnih vulkana, koji predstavljaju fascinantno žarište stalnih geoloških aktivnosti i fenomena. Radi se o ogromnom području u obliku potkovice oko rubova Pacifika, poznatom kao geološki najaktivnija regija na našoj planeti. Vatreni prsten se proteže na oko 40.000 kilometara, od obala Južne Amerike, preko Sjeverne Amerike i Japana, pa sve do Novog Zelanda. Na toj golemoj pozornici smješteno je preko 450 aktivnih vulkana. Mount St. Helena u Sjedinjenim Državama, planina Fuji u Japanu i planina Pinatubo na Filipinima, samo su najpoznatiji.

S druge strane, tektonske ploče su dio Zemljine kore koje su u stalnom pokretu. Ponekad klize jedna pored druge, ponekad se sudaraju, a ponekad se podvlače jedna ispod druge. Ovo kretanje stvara trenje i pritisak koji, kada se oslobodi, rezultira strašnim potresima i vulkanskim erupcijama. U Vatrenom prstenu ovaj proces je posebno intenzivan, zbog čega je region sklon prirodnim katastrofama. Dobro poznati rasjed San Andreas u Kaliforniji, koji se proteže duž granice između pacifičke i sjevernoameričke ploče, odgovoran je za mnoge zemljotrese u Kaliforniji, uključujući i one koji su izazvali strašna razaranja. Japan, koji se također nalazi uz Vatreni prsten, još je jedno područje koje često pogađaju zemljotresi. Prisjetimo se da je godine 2011. zemljotres izazvao razorni cunami, koji je oštetio nuklearku u Fukushimi.

Ipak, najveći zemljotres na Vatrenom prstenu magnitude 9,5 pogodio je Čile 22. maja 1960. godine. Dogodio se u zoni subdukcije kod čileanske obale i izazvao cunami koji je pogodio široko pacifičko područje, ostavivši dva miliona ljudi bez domova, 3.000 povrijeđenih i oko 1.655 mrtvih. Visoki razarajući talasi putovali su 22 sata preko cijelog Tihog okeana, pogodivši čak i luku Hilo na Hawaima i japansko ostrvo Honshu. Ljudi su bili upozoreni šest sati prije da potraže spas na uzvišenim mjestima, ali se ipak svi nisu stigli spasiti – 61 osoba našla je smrt u talasima cunamija!

STRAH I TREPET PACIFIKA: Pored katastrofalnih vulkanskih erupcija, Vatreni prsten je poznat i po manjim vulkanskim aktivnostima, pri čemu plinovi i rastopljene stijene povremeno izlaze kroz otvore u Zemljinoj kori. Ova stalna aktivnost čini značajan doprinos formiranju novih kopnenih površina, stvarajući nova ostrva i stvarajući tokom vremena nove pejzaže. Ovdje se događa otprilike 90 posto potresa od kojih su mnogi razornih posljedica. Kretanje tektonskih ploča stvara opasne rasjede u Zemljinoj kori i izaziva katastrofalne posljedice. Ukratko, kada pritisak između ploča postane nesnošljiv, oslobađa se energija i dolazi do zemljotresa.

Zemljotresi duž Vatrenog prstena obično izazvaju cunamije koji, iznenadnim kretanjem na dnu okeana, uzrokuju visoke morske valove. Kada se tektonske ploče pomaknu, one istiskuju velike količine vode, formirajući razorne valove koji brišu sve ispred sebe. U Vatrenom prstenu, obalna područja poput Japana, Tajlanda, Filipina i Indonezije posebno su osjetljiva na cunamije. Znanstvenici kontinuirano prate seizmičku i okeansku aktivnost kako bi otkrili znakove ranog upozorenja na cunamije, jer ovi događaji najčešće uzrokuju tragične gubitke života i imovine.

Rasjed San Andreas, koji se proteže duž centralne zapadne obale Sjeverne Amerike, jedan je od najaktivnijih rasjeda na Vatrenom prstenu. Leži na granici transformacije između Sjevernoameričke ploče, koja se kreće na jug, i Pacifičke ploče, koja se kreće na sjever. Rasjed koji ima čudovišne dimenzije, oko 1.287 kilometara dug i 16 kilometara dubok, presijeca zapadni dio Kalifornije. Kretanje ploča duž rasjeda 1906. godine izazvalo je potres, koji je u San Francisku uništio gotovo 500 gradskih blokova i ubio oko 3.000 ljudi.

Većina aktivnih vulkana na Vatrenom prstenu, slučajno ili ne, nalazi se na njegovom zapadnom rubu. Raspoređeni su od ruskog poluotoka Kamčatke, preko japanskih ostrva i jugoistočne Azije, sve do Novog Zelanda. Planina Ruapehu (2.177), na Novom Zelandu, sa nizom aktivnih vulkana, koji godišnje izbacuju lavu, a silno eruptiraju svakih 50 godina, dio je takozvanog Taupoa, velikog vulkanskog luka, koji se podvlači ispod Australijske ploče.

S druge strane, Krakatau eruptira rjeđe od planine Ruapehu, ali su njegove erupcije snažnije i spektakularnije. Ispod ovog vulkanskog ostrva podvlači se Australijska ploča. Zloglasna erupcija 1883. godine uništila je cijeli otok, izbacivši vulkanski gas, pepeo i stijene čak 80 kilometara u zrak. Istovremeno, sveta planina Fuji, visoka 3.776 metara, u središnjem dijelu otoka Honshu, najviša i najpoznatija planina u Japanu, zapravo je jedan od aktivnih vulkana. Posljednji put je eruptirao davne 1707. godine, ali nedavni zemljotres u istočnom Japanu, tvrde seizmolozi, možda je najava njegovog buđenja. Fuji se nalazi na trostrukom čvoru, gdje se sudaraju tri opasne tektonske ploče – Amurska, Filipinska, Okhotska!

Istočna polovina Vatrenog prstena također ima niz aktivnih vulkanskih područja, uključujući Aleutska ostrva, Kaskadne planine u Sjedinjenim Državama, Transmeksički vulkanski pojas i planinski lanac Anda. Mount St. Helens, u američkoj državi Washington, aktivni je vulkan. Ispod nje se tektonska ploča Juan de Fuca podvlači ispod Sjevernoameričke ploče. Mount St. Helens leži na posebno slabom dijelu kore, što je čini sklonim čestim erupcijama. Posljednji put je eruptirala 1980. godine, zasuvši obližnja područja tonama vulkanskog pepela.

KAKO NADMUDRITI STIHIJU: Život u blizini Vatrenog prstena predstavlja jedinstvene izazove. Česte prirodne katastrofe predstavljaju rizik za živote lokalnog stanovništva, za njihovu imovinu i infrastrukturu. Zemlje u Vatrenom prstenu zbog toga sve više ulažu u moderne sisteme podizanja zgrada otpornih na potrese i programe pripravnosti za katastrofe. Japan, naprimjer, ima visoko napredne sisteme upozorenja na potrese i stroge građevinske propise, kako bi se smanjile štete. S druge strane, vulkanske erupcije u Vatrenom prstenu prave plodno tlo, bogato mineralima, koje je idealno za poljoprivredu. Za mnoge zemlje u ovoj regiji, prednosti života u blizini vulkana, zbog bogatih žetvi, nadmašuju sve rizike. Osim toga, vulkani nude geotermalnu energiju, koju zemlje poput Islanda i Japana koriste za napajanje domova i industrije.

Za milione ljudi koji žive uz Vatreni prsten, spremnost za katastrofe je kritičan dio života. Vježbe zemljotresa, putevi za evakuaciju od cunamija i kompleti za hitne slučajeve uobičajeni su u mjestima poput Japana, Čilea i zapadne obale Sjedinjenih Država. Škole, radna mjesta i zajednice često održavaju vježbe da bi osposobili ljude u slučaju zemljotresa ili cunamija. Zemlje razmjenjuju naučna znanja kako bi uspješnije odgovorile na katastrofe. Građevinska tehnologija Japana otporna na potrese koristi se i u drugim regijama, kako bi se smanjile štete i zaštitili životi.

Pacifički Vatreni prsten nesumnjivo je jedna od najopasnijih regija na planeti Zemlji, u kojoj tektonske sile ne samo da oblikuju krajolike, već određuju i sam život stanovnika. Ova zona seizmičkih aktivnosti, od vulkanskih erupcija i zemljotresa do cunamija, djeluje kao podsjetnik da se na našoj planeti odvijaju živi evolucioni procesi. To je mjesto gdje su prirodne katastrofe dio života, ali i stalnih aktivnosti u kojima čovjek pokušava nadvladati sirovu stihiju.