Goethe, Kur’an i dijalog velikih civilizacija: Kuschelova knjiga povezuje svjetove

U djelu “Goethe i Kur’an”, sadržani su tekstovi Johanna Wolfganga Goethea, komentar Karl-Josefa Kuschela i kaligrafije Shahida Alama, u prijevodu s njemačkog Avdije Alibašića, izdavač Dobra knjiga. To su slojeviti svjetovi intelektualnih, kulturnih, političkih i vjerskih odnosa velikih civilizacija islama, kršćanstva i Zapada.

Profesor Kuschel, katolički teolog, poznati je autor tema koje zanimaju jevrejske, kršćanske i muslimanske čitaoce. Njegova su djela s područja međuvjerskog dijaloga, dodirnih i prijepornih tačaka među sljedbenicima monoteizma prevođena i dostupna široj javnosti u Bosni i Hercegovini. Shahid Alam je svojim umjetničkim izrazom uredio izdanje i približio savremenom čitaocu klasičnu muslimansku estetsku vrijednost posvećenu knjigama.

Hamad bin Abdulaziz al-Kuvari u svom djelu “Globalni forum” referira se na Avinoama Shalema s Univerziteta u Minhenu u tvrdnji da je kretanje umjetničkih izrađevina bila metoda kojom su se prenosile historijske informacije, stvarne i izmišljene, i da je to u sebi imalo sljedeći smisao: “Kretanje takvih ‘ostataka prošlosti’ iz jedne kulturne sfere u drugu je stoga izuzetno zanimljivo jer su ovi predmeti nosioci kulturnog znanja” (Al-Kuvari, 126:2025).

Goetheov susret s islamom i naslijeđem Istoka

Takav je bio i susret Goethea (1749–1832) s Kur’anom, islamskom svetom knjigom, s muslimanskim kulturnim naslijeđem i posebno s Hafizom i njegovim “Divanom”. Islam i kršćanstvo susreli su se još u ranom sedmom stoljeću. Ti susreti bili su najčešće napeti jer su i kršćanstvo i islam zagovarali puninu Istine i ekskluzivno pravo na Istinu, te dominantno vladanje na određenom području. Zato su historijska iskustva natopljena nesporazumima i nepovjerenjem.

Goetheove vježbe pisanja, septembar 1815, Heidelberg

Kršćani su živjeli pod različitim muslimanskim dinastijama, a muslimani su tek s pojavom sekularnog Zapada dobili pravo na nastanjivanje u kršćanskom kulturnom okruženju. Intelektualne rasprave Ivana Damaščanina, Ibn Rušda, Tome Akvinskog, Šehrestanija i drugih autora omogućile su razmjenu ideja koje su bile povod da se u djelima Goethea pojavi drugačiji pristup od tadašnjih preovlađujućih pogleda na Zapadu na Kur’an, Muhammeda, a.s., islam i muslimane.

Srednjovjekovni narativ i odnos prema islamu nikada nije nestao s intelektualne, kulturne, vjerske, a pogotovo političke scene na Zapadu. Voltaire (1694–1778) predstavlja staru misaonu strukturu koja je u Muhammedu, a.s., kao personifikaciji islama, gledala suprotnost načinu mišljenja i djelovanja na Zapadu, dok njegov mlađi kolega, Evropljanin Goethe, u Muhammedu, a.s., vidi univerzalnog čovjeka koji povezuje svjetove i prelazi granice jednog jezičkog ili kulturnog identiteta, uspoređujući ga s rijekom koja u svoje okrilje prima sve pritoke i vodi ih ka Tvorcu.

Prihvatiti “drugoga” i priznati ga u njegovom punom identitetu, usprkos uvjerenju da svi ljudi imaju isti izvor i Stvoritelja, bio je i ostao izazov i za velike mislioce, a kamoli za pučku religioznost i identitet. Za Goethea je tolerancija samo prijelazno stanje ljudskog društva. Goethe kaže: “Tolerancija bi trebala uistinu biti privremeni stav: ona mora voditi ka priznanju. Tolerirati znači vrijeđati.” Stvarnost zbilja svjedoči, i dvije stotine godina poslije Goethea, da smo još uvijek u “privremenom” i “prijelaznom” stanju.

Kuschelovo tumačenje Goetheove duhovne otvorenosti

Goethe je, po ocjenama mnogih, najznačajniji njemački pjesnik, bio predmetom istraživanja različitih aspekata njegovog odnosa prema islamu. Mnogi muslimanski autori s oduševljenjem ističu njegovu naklonjenost prema Kur’anu, koji ga je inspirisao u traganju za odgovorima na “vječna” pitanja. Također ističu njegov pozitivan odnos prema islamskim učenjima i tvrdnji da je i sam musliman. Postoje značajna djela kroz koja su istraženi različiti aspekti njegovog odnosa prema ovim pitanjima iz ugla evropskih autora, posebno djelo Katharine Mommsen.

Goetheov vlastoručni prijepis 114. sure Kur’ana

Pred nama su stranice sadržajnog i vrlo slojevitog djela, kako smo i navikli od prof. Kuschela, u kojem ispituje, analizira, valorizira i sintetizira svekoliki opus povezan s Goetheom, njegovim razumijevanjem i tumačenjem tema povezanih s Kur’anom i načinom artikuliranja važnih pitanja u kojima je islam u središtu njegovog zanimanja.

Goetheovo pismo Herderu svjedoči kako se u traganju za višim smislom Kur’ana referira na kur’ansku dovu koju je učio Musa, a.s., i molio Boga da mu učini prsa “prostranim”. To implicira i otvorenost za Muhammeda, a.s., kao nosioca etičkih vrijednosti koje su imali Musa, Isa i drugi poslanici, a to i jeste suštinski pogled Goethea u odnosu na raniju literaturu o islamu, Muhammedu, a.s., i Kur’anu u Evropi. Kako je to ustvrdila i Katharina Mommsen, Goethe je prema religiji muslimana razvio posebno unutarnje suosjećanje i posebnu upućenost u Kur’an. Hendrik Birus tvrdi da je Goethe bio inspiriran islamom, te da mu to nisu mogli dati kalvinizam niti druge reformirane konfesije. Naravno, Goethea je potrebno sagledavati, kako se to iščitava iz Kuschelovih razmatranja i promišljanja, u društvenom i historijskom kontekstu u kojem je djelovao i pisao svoja djela.

Zato je nužno imati na umu i jetku pošalicu Friedricha Nietzschea kako Goethe jeste dobar i veliki čovjek, čak jedna “kultura” za sebe.

Ali?

Ali u historiji Nijemaca ostao je kao “incident bez posljedica”, zaključuje Nietzsche. Goethe je zaštitni znak njemačke kulture, “grb njemačkog duha”. Koliko je njegovo zanimanje za islam i Orijent uopće utjecalo na njemački i evropski pogled i razumijevanje tako širokih i kompleksnih tema?

Bosanski kontekst čitanja Goethea i Hafiza

Ovo djelo traga za složenim odgovorima i odnosima islama, kršćanstva i Zapada, koji su postali predmetom zanimanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća, na primjeru velikog autora, Goethea, koji je s kraja 18. i početkom 19. stoljeća otvarao intelektualne i duhovne puteve saradnje i razumijevanja kroz približavanje velikih tema Kur’ana, Muhammeda, a.s., islama i “Divana” evropskom čitateljstvu. Kuschel je predstavio najvažnija djela koja su se bavila Goetheovim zanimanjem za svekolike aspekte islamske vjere i kulture.

Ovo djelo je važno i za čitateljstvo u Bosni i Hercegovini. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva se više primjeraka Hafizovog “Divana”, a onaj iz 16. stoljeća ima posebnu vrijednost.

Protuslovlja između Istoka i Zapada u Bosni i Hercegovini artikulirana su u sintezu koja već stoljećima omogućava da zajedno žive sljedbenici islama, kršćanstva i judaizma. Zato se ovdje podjednako cijene i čitaju i Hafiz i Goethe kao izrazi ljudskog duha koji nadilaze lokalne i globalne podjele i sve različitosti koje vode ka podjelama i zarobljavanju ljudskog uma.

Knjiga koja otvara zatvorene svjetove

Ova knjiga će dodatno osnažiti ljudsku znatiželju za uspostavljanjem sinteze svjetskog duha kao općeg dobra. Knjiga “Goethe i Kur’an” otvara svjetove koje savremeni zagovornici straha pred drugim kulturama, posebno islamom, zatvaraju i nastoje promijeniti društveni tok razvoja koji je, zahvaljujući i Goetheu, znatno inkluzivniji od perioda prije nastanka njegovih djela.

Ova knjiga potrebna je čitateljstvu u Bosni i Hercegovini kako bi u savremenim društvenim, vjerskim, političkim i kulturnim promjenama moglo imati u vidu svu složenost odnosa između velikih svjetskih religija i društvenih tokova, i istovremeno nadilaženje svake vrste uskogrudnosti i zatvaranja u vlastite “pećine”.

Hafiz i Goethe izraz su svjetskog duha i danas povezuju svjetove.

AUTOR/Senad Gubelić/OSLOBOđENJE