Sve više kompanija u BiH se vraća modelu koji je bio poznat u Jugoslavili da zadrže radnike

Slovenija se vraća modelu koji je nekada bio poznat u bivšoj Jugoslaviji i poslodavci ponovo grade, kupuju ili iznajmljuju stanove za svoje zaposlene. Razlog nije nostalgija za starim sistemom, već sve veći problem nedostatka radne snage i činjenica da sama plata više nije dovoljna da privuče i zadrži radnike.

Najbolji uslovi

Ovaj model nije nepoznat ni u našoj zemlji. Pojedine domaće kompanije već su krenule sličnim putem, najavljujući projekte stanogradnje za svoje zaposlene. Među kompanijama koje planiraju izgraditi stambene jedinice za svoje zaposlenike su travnički GS-TMT i hrasnička Alternativa.

Snježana Köpruner, dugogodišnja direktorica i većinska vlasnica GS-TMT-a u Travniku, ranije je najavila da kompanija planira izgradnju stambenog naselja za zaposlene, kao dio šire strategije zadržavanja radne snage u BiH. Kompanija je kupila oko 12.000 kvadrata zemljišta u blizini fabrike u Travniku, gdje je planirana izgradnja osam zgrada sa 88 stanova za radnike. Cilj je omogućiti zaposlenima da pod povoljnijim uslovima riješe stambeno pitanje i ostanu živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini.

Kako je za Oslobođenje kazala Köpruner, izgradnja još nije počela.

- Sada tražimo ponude ko bi nam to gradio. Na putu smo da vidimo koliko bi sve to koštalo i da pronađemo najbolje uslove za radnike. To nisu stanovi za komercijalnu prodaju, nego stanovi za radnike, ističe Köpruner i dodaje kako je cilj da cijena kvadrata bude što bliža stvarnim troškovima gradnje.

Snježana Köpruner: Da smo se odlučili za komercijalnu prodaju, sve bi išlo mnogo brže

- Kvadrat ne mora koštati dvije ili tri hiljade maraka ako ga je moguće izgraditi za 1.000 ili 1.200 maraka. Gledamo da nađemo najbolje ponude. Naš arhitekt je uradio projekat, a dali smo ga i drugoj firmi da ga malo revidira, ističe.

Važno joj je da buduće naselje ne bude samo skup stambenih zgrada, već kvart.

- To ima sasvim drugi smisao života, ima i druge sadržaje i drugačiju strukturu. Ne bih htjela da žurimo, nego da to napravimo kako spada i pod najboljim uvjetima za radnike, naglašava Köpruner i ističe da više posla ima oko administracije i dobijanja potrebnih dozvola nego oko same gradnje.

- Zgrade će biti izgrađene, to je sto posto. Da smo išli u komercijalnu prodaju, sve bi išlo mnogo brže, ali želimo da stanovi budu što povoljniji za radnike, napominje.

Iz kompanije Alternativa nam kažu da je projekt izgradnje stanova za zaposlene u završnoj fazi pribavljanja građevinske dozvole, nakon čega će početi radovi. Ističu da je proces kasnio zbog dugotrajnih administrativnih procedura, posebno pribavljanja saglasnosti nadležnih institucija.

- Radove ćemo nastojati završiti u što kraćem roku, a procjena je da je rok od godinu ostvariv, naveli su iz Alternative za Oslobođenje.

Pravo prvenstva pri dodjeli stanova utvrđivat će se prema kriterijima koji uključuju radni staž u kompaniji, doprinos poslovanju, radnu poziciju, broj članova domaćinstva i kreditnu sposobnost.

Iz Alternative navode da će stanovi biti prodavani po cijenama približnim stvarnim troškovima izgradnje, uz desetogodišnji kredit s fiksnom kamatnom stopom.

- Očekujemo da će cijene biti znatno niže od tržišnih, posebno uz mogućnost oslobađanja od plaćanja PDV-a pri kupovini prve nekretnine u novogradnji, istakli su.

Adnan Smailbegović:
Čak i s natprosječnom platom, teško je kupiti stan

Bh. privrednik i dugogodišnji član rukovodstva Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović smatra da je gradnja stanova za radnike jedna od mjera koje bi mogle značajno ublažiti odlazak našeg radno sposobnog stanovništva iz zemlje.

Uz napomenu da su cijene stanova u BiH takve da teško da bi neko sa prosječnom, pa i onom iznad prosječne plate, čak i kad dvoje rade, mogao kupiti stan, smatra da bi društvo trebalo naći načina da se osigura gradnja stanova za radnike kako bi se onda mogao pod povoljnim uslovima definirati otkup tih stanova.

- Građevinski gledano, danas kvadrat stana nije preskup, kaže Smailbegović, ali naglašava da kada se dodaju cijene zemljišta, renti, priključaka, zarade investitora... cijena znatno raste i dođe na zaista vrlo visok nivo. Podsjeća da je Udruženje poslodavaca FBiH predstavilo Inicijativu za reindustrijalizaciju BiH u kojoj je poseban akcenat stavljen upravo na mjeru radničke stanogradnje. Predlaže se razvoj modela u kojem bi se, u saradnji poslodavaca, države i lokalnih zajednica, gradili stanovi za radnike po pristupačnijim uslovima.

Za kompanije koje imaju namjeru da grade stanove za radnike, ističe da su to samoinicijativno pokrenule i da će i to sasvim sigurno dati efekat.

- Međutim, kad bi se tome organizovano pristupilo, kad bi država dala besplatno zemljište za gradnju takvih zgrada, kad bi imali priključke koji se ne bi plaćali, ako bi se općine ili odrekle ili naplatile neke minimalne rente, tada bi kvadrat stana, sasvim sam siguran, bilo gdje u BiH bio čak ispod 2.000 KM, poručuje.

Vrtić u fabrici

Admir Čavalić, ekonomski analitičar, za gradnju stanova za radnike, navodi da su to sasvim normalne tržišne prakse koje se na Zapadu odranije dešavaju kako bi se spriječio odlazak radne snage.

Pojašnjava da na tržištu rada postoje materijalne te nematerijalne kompenzacije. U prve spadaju plata kao i sve naknade, dok su nematerijalne sve ostalo što se koristi kako bi se radnik privukao.

- Kako se BiH razvija, godine prolaze, nedostaje radne snage, sve veći naglasak je na tzv. nematerijalnim kompenzacijama koje mogu biti banalne. Tipa neko želi da mu je na poslu toplo ili hladno, da nema buke... Međutim, mogu biti i krucijalne poput onih da zaposleni žele vrtić u fabrici, kakvih slučajeva već ima u našoj zemlji. Ili žele da im se riješi stambeno pitanje, navodi Čavalić i dodaje da je to nešto prisutno širom svijeta u tržišnim ekonomijama.

Prema njegovim riječima, to je dio strategije privlačenja kvalitetne radne snage, jer u jednom momentu za radnika nije više bitno samo to da li će biti plata veća za 100, 200, 300 maraka.

Ističe da se rješavanje stambenog pitanja zaposlenih do sada uglavnom vezivalo za menadžerske ugovore, ali i da je to što se sada u fokus stavlja radnik u proizvodnji opravdano i ima smisla. Napominje da sve, na kraju, definiše tržište i ističe da, ako postoji velika potražnja za određenim profilom radne snage, vrlo je vjerovatno da će poslodavci tražiti načine da te ljude privuku i zadrže. Kao primjer navodi i dolazak stranih radnika iz zemalja poput Indije, Nepala i Bangladeša u BiH, kojima poslodavci često obezbjeđuju smještaj.

- Kada dođu kod nas, imaju krov nad glavom, a to je i u interesu poslodavca. Ne govorimo nužno o stanovima, ali govorimo o minimalnim uslovima za život koji im se moraju obezbijediti, kaže Čavalić i zaključuje da kompanije koje žele produktivnog i zadovoljnog radnika moraju sve više razmišljati i o nematerijalnim pogodnostima i staviti naglasak na druge oblike kompenzacije, što se na Zapadu proučava već decenijama u okviru menadžmenta.