Nino Šarac: Sa čitateljima bismo voljeli izgraditi odnos povjerenja

U trenutku kada se tržište knjige na prostoru bivše Jugoslavije, uglavnom, opisuje kroz krizu i sve manji broj čitatelja, nekolicina prijatelja i ljubitelja književnosti koje povezuje mediteransko sunce i Vi, kako to stoji u opisu Vašeg predstavljanja na mrežama - osnivate novu izdavačku kuću. Je li Buna nastala iz optimizma ili možda baš procjene da se upravo u toj krizi otvara prostor za nešto novo?

- Izdavačka kuća Izdanja Buna rezultat je prijateljstva i ljubavi prema književnosti. Moram ovdje spomenuti da su osnivači Izdavačke kuće Izdanja Buna Ana Bogišić, Goran Bogdan, Almin Kaplan i ovaj što kazuje. Bosanskohercegovačko tržište knjiga je malo i prostora za novu izdavačku kuću i nove ideje ima i nadam se da ćemo zajedno sa našim prijateljima sa izdavačke scene iz Sarajeva, Banja Luke, Zenice, Tuzle uspjeti čitateljima donijeti i predstaviti naslove domaće i svjetske produkcije.

Kako je došlo do imena i koliko je taj simbolički naboj bio važan pri osnivanju kuće? Protiv čega se, ako se uopšte pobunjuje, Buna pozicionira u današnjem književnom i kulturnom polju?

- Imenu Buna kumovala je prijateljica naše Ane, koja je jedanput bila na izvoru i zaljubila se u tu prirodu i rijeku, a nama se učinilo lijepom posvetom kraju iz kojeg dolazimo i odluka je donesena vrlo brzo. Buna se može tumačiti i kao pobuna, ali nama je na pameti bila naša ljepotica rijeka Buna.

Knjiga "Azijski vjetar" Ivana Lovrenovića/

Mudrost čuda života

U Mostaru postoji izreka prošao i Bunu i Bunicu za ljude sa puno iskustva i pređenih kilometara u životu, pa bismo mi voljeli da naša izdanja čitateljima donose iskustvo, mudrost čuda života i estetsko iskustvo dostojno ljepote imena pod kojim se objavljuju.

Šta vam se činilo da nedostaje domaćem i regionalnom izdavaštvu pa ste zaključili da taj prostor vrijedi pokušati obogatiti?

- Ne čini se nama da nešto nedostaje domaćem i regionalnom izdavaštvu, ali sa svakom dobro napisanom i objavljenom knjigom naš svijet na trenutak postaje bolji. Pred našim očima nestaje civilizacija kakvu smo poznavali, pa se objavljivanje knjiga čini kao kategorički imperativ.

Kako vidite odnos između kulturne ambicije i tržišne logike? Često se govori o ljubavi prema knjizi, kao da je riječ o djelatnosti koja može živjeti od entuzijazma. Nije li upravo ta romantizacija jedan od razloga zbog kojih izdavaštvo decenijama funkcioniše na rubu održivosti?

- Pored prosvjetiteljske uloge koju izdavaštvo sa sobom nosi, ono djeluje na tržištu i poput svake druge robe o knjizi treba brinuti. Učiniti je vidljivom kroz reklame, promocije preko društvenih mreža, sajmove, predstavljanje autora na književnim večerima, intervjue i tako dalje. BiH je mala i možemo reći siromašna država, pa je i potpora izdavaštvu kroz poticaje i otkup knjiga simbolična i stoga izdavači trebaju uložiti puno više napora kako bi opstali. Od ljubavi se ne živi, nažalost!

Govoreći o tome, šta je oko Bune bilo najteže u samom početku? Birokratija, odabir prvih naslova, pitanje distribucije knjiga?

- Najteža je birokracija. Ja, tj. mi smo imali sreću što smo imali za podršku moju bolju polovicu kojoj je struka pravo. Maja se u tom labirintu propisa suvereno kreće i iznijela je taj dio posla, a ja bih vjerojatno zalutao koji put. Oko naslova smo se vrlo lako složili, a oko distribucije nadam se da neće biti velikih problema. Knjižare sa tekućom produkcijom su u gradovima i logično bi bilo da je svima nama u interesu da knjigu donesemo pred čitatelje.

Bosna i Hercegovina ima relativno malo i fragmentirano tržište, ali istovremeno pripada širem jezičnom prostoru. Doživljavate li to prije kao ograničenje ili kao prednost?

- Književnost, pa samim tim i izdavaštvo koji pripadaju štokavskom jezičnom krugu su u prednosti, jer koliko god se mi trudili da se ne razumijemo, ne uspijevamo u tom naumu. Po mom skromnom sudu, za bh. književnost nikad nije vladao veći interes. Bosanskohercegovački autori objavljuju u svim republikama bivše Jugoslavije, a i veliki broj prevoda na strane jezike ukazuje na to da je bh. književnost svojevrsno čudo.

Roman "Tko je taj čovjek?" Borisa Dežulovića/

Književna scena često funkcioniše kao mreža dugih poznanstava i ličnih preporuka. Koliko je danas uopšte moguće ući u taj prostor kao neko ko se prvi put želi baviti izdavaštvom, a koliko je on već unaprijed strukturiran postojećim odnosima?

- Bojim se da malo djelatnosti u našem društvu ne funkcionira po tim pravilima. Moguće je ući ako si iskren i bez fige u džepu. Jasno nam je da postoje odnosi koji se grade godinama, ali isto tako znamo da svima nama suradnja može biti samo na korist, a nikako na štetu.

Mali izdavači često nose dio rizika kada objavljuju nove autore i teme za koje nije sigurno da će biti komercijalno uspješne. Ipak, već do sada ste objavili i najavili knjige Ivana Lovrenovića, Ante Tomića i Borisa Dežulovića, i možemo reći da ste krenuli sa itekako afirmisanim autorima. Na koji način birate naslove i autore koje objavljujete?

- Prvi kriterij za objavu je da se nama u Buni knjiga sviđa, a naravno da treba zadovoljavati i estetske vrijednosti, tj. da je kvalitetno napisana i nikako ne bi smjela biti uvredljiva ni za koga. Pokrenuti izdavačku kuću je svojevrsna poslovna ludost i rizik je već u samoj ideji, ali je tim slađi.

Pametne i lijepe knjige

Krenuli smo sa uglednim imenima i tim je radost veća jer su nam ukazali povjerenje ustupanjem svojih rukopisa, a ovako ugledna imena podvrgavamo strogom čitanju. Ne možemo tek tako dozvoliti da Lovrenović, Dežulović, Tomić uđu u izdavački program Bune.

"Neodgovorni pojedinac" Ante Tomića/

Knjiga je istovremeno roba koja mora pronaći kupca. Je li vam važnije objaviti knjigu za koju vjerujete da je potrebnija ili onu za koju vjerujete da će pronaći publiku? Kakav odnos želite graditi s čitateljima?

- Mislim da svi izdavači moraju voditi računa o ravnoteži između važnih knjiga za društvo i onih za koje vjeruju da bi mogle zanimati širu publiku. Želimo izdavati pametne i lijepe knjige, za što je zadužen naš dizajner, tihi čovjek Manlio Napoli. Sa čitateljima bismo voljeli izgraditi odnos povjerenja, tj. da se mogu pouzdati u knjige objavljene pod logom naše izdavačke kuće.

Ako biste morali izdvojiti jednu stvar koju književna scena danas precjenjuje i jednu koju potcjenjuje, šta bi se našlo na toj listi?

- Književnom scenom caruje roman i ne mislim da ga se precjenjuje, ali ovo doba kao da je zaboravilo na poeziju, dramu, putopis, esej… Pogotovo se suvremeno dramsko pismo zanemaruje. Pogledajte repertoar naših kazališta, pa i u regiji caruju dramatizacije popularnih romana. Nemam ništa protiv uprizorenja i dramatizacije romana, ali ako to polako postaje pravilo...

Evo nekako i logično za kraj: šta čitatelji mogu očekivati do kraja ove godine, koja ste nova izdanja pripremili?

- Do kraja godine bi trebale izaći nove knjige Magdalene Blažević i Miljenka Jergovića, a možda i još poneko iznenađenje.