Pljačka u Louvreu

U kvizu julsko/avgustovskog broja 2026 ozbiljnog časopisa Beaux Arts (Lijepe umjetnosti) postavljeno je pitanje: koliko vremena je trebalo provalnicima da se dočepaju kraljevsko-carskih dragulja u muzeju Louvre, 19. oktobra 2025, nakon što su prodrli u galeriju Apollon? Otuđili su dijademu, ogrlicu (sa osam safira i 631. dijamantom) - komplet sa naušnicama i brošem, još jednu naušnicu i dvije ogrlice, ukupno osam eksponata, sa 8.728 dragulja.

Tri minute i 58 sekundi

Na kvizu su ponuđena tri odgovora: a) manje od 4 minute, b) manje od 8 minuta i c) manje od 12 minuta. Ako je važno, ostala pitanja glase: koji je nizozemski umjetnik, da bi se osvetio kritičarima koji su ga podaništavali, napravio seriju slika Johannesa Vermeera (1632-1675), koje su duže od decenije bile priznate kao “autentične”; i koja je anegdota u vezi sa Salvadorom Dalijem tačna: a) da je bio oženjen Amandom Lear, b) da je sreo Sigmunda Freuda u Londonu, c) da se Parisom šetao sa ogromnim mravojedom na uzici ili d) da je imao projekat za animirani film sa Waltom Disneyem (samo jedan tačan odgovor). Brojni, koji su bili sigurni da je jedina istinita anegdota o Daliju bila njegova ženidba sa Amandom Lear, morali su se pomiriti da je riječ o zamki. Kviz je samo naizgled bio lagan. Tačan odgovor o trajanju provale u Louvreu je manje od 4 minute (3.58).

Procijenjena vrijednost plijena je 88 milijuna eura, što odgovara isključivo materijalnoj dimenziji, a povijesna i baštinska su nemjerljive. Nakit je nestao bez traga, a svako ko želi provjeriti kako izgledaju ukradeni predmeti može konsultirati mobilnu aplikaciju Interpola ID-ART, koja služi za identifikaciju ukradenih kulturnih dobara i predstavlja pomoć da se smanji njihov promet i povećaju šanse da ih se pronađe. Aplikacija ima repertoar od 57.000 nestalih predmeta.

Već 23. oktobra je George Cloony – Danny Ocean osobno – lopovima iz Louvrea donio istinsku slavu: na predpremijeri svog novog filma “Jay Kelly”, u Los Angelesu, izjavio je za Variety da je zapanjen pljačkom i našalio se povodom novog filma sa Bradom Pittom i Juliom Robert: “Mislim da bismo trebali opljačkati Louvre, ali izgleda da je, dovraga, to već neko učinio prije nas! Trebali bismo te likove uključiti u Ocean’s 14: napravili su odličan posao. To je potpuno ludo, opljačkati Louvre usred bijelog dana i turista!”

Čudo im nisu ukrali Eiffelov toranj. Nekoliko dana nakon pljačke, sve što je ostalo u Galeriji Apollon prebačeno je u trezor Banke Francuske u Parisu.

Kako su u Louvreu poletni, stakla na inkriminiranim balkonskim vratima, odakle je prekrasan pogled na Seine i Kej François Mitterrand, nisu ni zamijenili, a objavljeno je nekoliko knjiga na temu pljačkaško-amaterskog spektakla, koji je otkrio nerazumljive slabosti, rupe sigurnosnog aparata najslavnijeg muzeja na svijetu. I nemilosrdno razgolitio francusku nacionalnu sramotu u svim njenim dimenzijama.

Jedna od knjiga, “Preuzimanje kontrole nad Louvreom” (La main basse sur le Louvre), prati iz minute u minut proces kojim se odvijala krađa. Autori su trojica novinara, Jean-Michel Décugis (Le Parisien), Jérémie Pham-Lê (Le Monde) i Nicolas Torrent (Paris Match). Pljačka u Louvreu će biti tema filma i dokumentarne serije na temelju ovog teksta. Prava za adaptaciju filma izdavač je prodao produkcijskim studijima Iconoclast za dugometražni film i Misfits za dokumentarnu seriju.

Poduhvat, koji je izazvao opće zaprepašćenje, od kojeg se još niko nije oporavio, na velikom platnu će predstaviti sineasta Francuz Romain Gavras (1981), sin čuvenog Coste Gavrasa (1933), autora, ako ništa, antologijskog filma “Z” sa Yvesom Montandom i Jean-Louisom Trintignantom. Romainova majka je Michèle Ray-Gavras, producentica i ratna dopisnica. I drugo dvoje starije djece bračnog para Gavras su sineasti. Zamišljam da Romain Gavras zna šta je atraktivan povod za film i mamac za publiku. U svakodnevnom životu je pokazao izrazitu nadarenost za famu i privlačenje pozornosti: bio je u vezi sa Duom Lipa, s kojom se producirao na crvenom tepihu Kanskog festivala, a posljednjih nekoliko dana je objavljeno da je naročito blizak sa američkom glumicom i manekenkom Emily Ratajkowski. Charlize Theron je nastupila u reklamnoj kampanji u njegovoj režiji za Dior, za parfem J’adore Dior, a u filmovima koje je režirao su glumile Emma Stone, Salma Hayek, Isabelle Adjani: Gavras mlađi zna šta radi.

Sve su to odlične predispozicije za film o nestvarnoj pljački u najposjećenijem muzeju na svijetu. Sa devet milijuna posjetitelja godišnje, od čega su tri četvrtine stranci, Louvre ih ima više od Vatikana, British Museuma i Metropolitan Museum of Art u New Yorku.

Događaj je izazvao šok u međunarodnoj javnosti i nezapamćen zemljotres unutar institucije. Predsjednica muzeja Laurence des Cars, koju imenuje predsjednik države, bila je primorana dati ostavku.

Nakon sedam mjeseci istrage i hapšenja glavnih osumnjičenih, potraga za carsko-kraljevskim nakitom je postala “gusta misterija, zagonetka koja je istražitelje ostavila potpuno zbunjenim”. Mediji su objavili da je “krađa umjetnina postala, za brojne kriminalce, business kao i svaki drugi, i da je izgubila svetu auru: Nakon trenda pljački oklopnih kamiona i banaka, kriminalno podzemlje je pronašlo novu kravu muzaru”.

Patricia Tourancheau (1959) je 7. maja 2026. objavila knjigu “Pljačka u Louvreu” i zabilježila: “Nije opljačkan skromni provincijski muzej, nego pariška Kraljeva palača, koja se prostire na 73.000 četvornih metara, što je ekvivalent deset nogometnih igrališta, a u svojim izložbenim prostorima sadrži 35.000 neuporedivih umjetničkih djela. I meta nije bila Mona Lisa, ni Miloska Venera, nego dragulji Krune, daleko simboličniji. Sudeći po nekim reakcijama u javnosti, smatra se da su lopovi napali povijest Francuske.”

Tourancheau je novinarka i redateljica, ekspertica za organizirani kriminal, koja je u Libérationu i Nouvel Obsu pratila kaznena djela i postala prvi novinar/ka kojoj je dopušteno provesti 12 dana u policijskom Odjelu za ubojstva. Od desetak knjiga koje je objavila, istakla bih onu iz 2022. o François Véroveu, serijskom silovatelju i ubojici djece i odraslih, koji je ordinirao 35 godina, a bio je aktivni policajac.

Nekoliko dana pred izlazak knjige, Tourencheau je podsjetila na studiju draguljara Van Cleefa iz 2018, koja je otkrila sigurnosne nedostatke u galeriji Apollon, gdje su bili izloženi kraljevski ukrasni predmeti. Na dvije i pol stranice, sa schemama, eksperti Van Cleefa su objasnili scenario. Bivša predsjednica Muzeja Des Cars je tvrdila da nikad nije vidjela to izvješće. Tourencheau je na to imala komentar: “Poznajem puno lopova koji su znali da se u Louvre može prodrijeti i koji su znali da se može provaliti baš na tom mjestu.”

Na početku knjige Tourencheau je dala mišljenje: “Tipično francuska krađa, brutalna, rustikalna i krajnje smiona.” Autorica pretenduje da su izvođači otimačine, obučeni u “proleterske žute prsluke, maskirani kao da su građevinski radnici, na kamionu sa dizalicom, jednog usnulog nedjeljnog jutra, htjeli ući u legendu.” Meni se čini da tako romantični nisu bili, ali da su neslućeno daleko dobacili - jesu.

“Potpuno me je opčinila slika kamiona sa ljestvama, kao za berbu trešanja, i tipova odjevenih kao radnici na skeli.”

Činjenica je da se kamion parkirao u suprotnom smjeru od prometa, ispod balkona Louvrea, u nedjeljno jutro, i nije privukao ničiju pozornost. Dvojica u uočljivim fluorescentnim žutim prslucima - koji su ih, paradoksalno, učinili neprimjetnim, popeli su se ljestvama, sa brusilicom u ruci, razbili balkonska vrata Galerije Apollon i bez ometanja izveli što su naumili: u javnosti se odmah nametnuo zaključak da je to bio posao moćnih naručitelja, kumova narko-banditizma, bjelosvjetskih bogataša i velikih profesionalaca, a pokazalo se da počinitelji spadaju u male ili osrednje delinkvente, ni manje ni više.

Žandarmerijski pukovnik Jean-Baptiste Felicité, voditelj Središnjeg ureda za borbu protiv trgovine kulturnim dobrima (OCBC) u pravosudnoj policiji, novinarima je prenio da je ova “krađa iznimna zbog ugleda muzeja, najvećeg na svijetu, zbog medijskog odjeka i procijenjenog gubitka”, ali da ova provala ima zajedničke tačke sa krađama u drugim muzejima: “U septembru i oktobru 2025. bilo je sedam provala u muzeje, a one su rezultat organiziranog kriminala i ekipā povezanih sa drugim zločinima i kriminalnim miljeima, kao što je trgovina drogom, i koje su mogli orkestrirati ili naručiti ljudi koji su iza rešetaka ili u inostranstvu.” Niko nije zaboravio da su decembra 1976. na jednak način i na istom mjestu, uz pomoć skele, preko prozora na krovu, lopovi prodrli u muzej i odnijeli mač Karla X, optočen dijamantima. Oružje nije pronađeno. Iako je njegova dragocjenost nemjerljiva, u brojkama bi se radilo o stotinama milijuna eura, ovaj predmet ima dvostruki povijesni značaj: naručen za Karla X 1824, promijenjen je 1853. za vjenčanje Napoleona III u Notre-Dame u Parisu. Izvorni monogram C od Charles X je tom prigodom zamijenjen slovom N za Napoleon.

Provalnici iz Louvrea 2025. nisu bili “baš zeleni, početnici”. Tourencheau tvrdi da se osjetilo da imaju izvjesno iskustvo. Autorica ih vidi kao atletske tipove monstruozne odvažnosti: “Iskazali su se bežičnom kutnom brusilicom na neprobojnom staklu, ali neotpornom na njihovu odabranu spravu.” Tu su informaciju morali imati unaprijed. Koliko god je njihov ulov bio zapanjujući, jedan od lopova je u bijegu niz ljestve, nespretno ispustio krunu sa 1.354 dijamanta, od toga 1.136 njih roza i 56 smaragda.

Storija sa kamionom sa ljestvama je biber po pilavu. Oussama Diallo, pseudonim kojeg je koristio jedan od mozgova provale, iznajmljivaču kamiona u Parisu je objasnio da sprema selidbu i insistirao da mu ga isporuči u općinu koja se zove Louvres, u neposrednoj blizini Parisa. Provokacija ili pokazatelj da su htjeli ući u legendu? Dostavljeni kamion su ukrali, prebojili, na njemu istakli logo poduzeća, promijenili registracijske tablice i sklonili. Na video snimcima pljačke ukradeni kamion je prepoznao vlasnik, koji ga je 10 dana tražio. U izjavama policiji provalnici su ispričali drugačiju priču: da im se uoči 19. oktobra približio čovjek sa slavenskim naglaskom, predložio im da za 15.000 eura izvrše provalu, dao im narandžasti prsluk i dovezao kamion sa ljestvama.

Osim što se prvo sjetila umješnog kradljivca umjetnina Vjerana Tomića, zvanog Spiderman, porijeklom iz BiH, Tourencheau u knjizi navodi da je pomislila da su autori pljačke “bivši vojnici i seljaci iz Srbije i Crne Gore, pobjegli od bijede nakon raspada Jugoslavije, i koji prema podacima Interpola, pripadaju labavo uvezanoj mreži od oko njih 200, poznatoj pod nazivom Pink Panteri, a izveli su desetine pljački, u kojima su primijenili silu i nasilje sa vrlo domišljatim načinima prijevoza”: njihov stil nije pobjeći na Yamahinom scooteru, kao u slučaju Louvrea.

Pod pritiskom, izvođači nisu uspjeli zapaliti kamion, što su planirali, pa su ostavili kanister sa benzinom, kacigu, dvije brusilice, rukavicu, walkie-talkie, plamenik, pokrivač, žuti prsluk i ključeve. Spriječila ih je intervencija jednog od zaposlenika muzeja. Dokazi, koji su trebali izgorjeti zajedno sa vozilom, neizbježno su otkrili tragove DNK-a. Provalnici su pobjegli na scooterima duž obala Seine, sve do perifernog bulevara, i zatim autoputem na jug.

Forenzičari su prikupili 150 uzoraka DNK-a. Ministar unutarnjih poslova je izjavio da se pretpostavlja da se radi o “iskusnim profesionalcima” i “vjerojatno stranim državljanima”. Predsjednik Macron je na mreži X objavio: “Naći ćemo sve ukradeno i autore predati pravdi”, a njemački proizvođač kamiona je iskoristio prigodu da napravi neslućenu i humorističnu reklamu za svoju mašinu.

Tourencheau iznosi da nije razumjela zašto su se provalnici namjerili baš na otete komade nakita: “Mislim da je to zbog dragog kamenja iz kraljevske krune, ali u vitrini pored, pod jednakim sigurnosnim dispozitivima, izložen je fantastičan nakit: dijamant Regent, koji se smatra najljepšim dijamantom na svijetu. Nosila ga je kraljica Marija Antoaneta i Napoleon I, a u Louvreu je od 1887. Da su ga uzeli i razbili u manje komade, mogli su ga mnogo lakše prodati. U drugoj vitrini Galerije Apollon su dragulji Louisa XIV, koji su još ljepši, originalniji i jednostavniji za promet.”

Autorica pretenduje da je pljačka bila najvjerojatnije pedantno pripremljena, a da su počinitelji hibridni, uigrani lopovi, očito vrlo dobro uvježbani. Istraga je pokazala da su odredili orijentire i mete tri do četiri tjedna unaprijed, a 22. septembra su otvorili linije mobilnih telefona za jednokratnu upotrebu i pristupili izviđanju oko Louvrea. Izvježbali su zahvat sa brusilicama na jednakoj vrsti stakla kao što je ono u Louvreu, otporno na udarac malja i metka. Ukrali su i kamion sa ljestvama, a tragove DNK-a ostavili i na daljinskom upravljaču, koji nije bio upotrijebljen. U pokušaju da istrgne jedan dragulj, provalnik je poderao jaknu i tu ostavio komad svog rukava.

Gdje je nakit?

Policija je u 9h35 i 33 sekunde obaviještena da je u Louvreu u toku pljačka. Prva hapšenja su se dogodila 25. oktobra, na aerodromu Roissy, na letu za Alžir i Mali. Osumnjičeni su Abdoulaye N, zvani Doudou Cross Bitume, Ayed G, Rashid A. i Slimane K. Za primjer, ovaj zadnji u policijskom dossieru ima 11 značajnih krađa. Počeo je 2003, kad mu je bilo 15 godina i za njega je bio nadležan sudac za djecu. Njegove prve krađe su bile otimačina, na scooteru, tašni bogatih turistica, pred skupim pariškim robnim kućama. Sva četvorica su iz Aubervilliersa, sjevernog predgrađa Parisa. Svi su izgledi da ova četvorica, koji u istražnom zatvoru očekuju suđenje, nisu dio organiziranog kriminala, nego je riječ o maloj pljačkaškoj ekipi, kućnoj radinosti middle class: tužiteljica Laure Beccuau ih nije svrstala u vrh spektra renomiranih lopova, kakvih ima jako puno u Francuskoj. Znakovito je da svi dolaze iz druge po redu najsiromašnije općine iz departmana Seine - St. Denis, najsiromašnijeg u državi. Doudou Cross Bitume, koji je živa legenda urbanog rodea, vratolomija na motocross motociklu, živi u dijelu Aubervilliersa koji je označen kao jedna od najopasnijih urbanih sredina u državi. Autorica navodi da tu nema misterije: delinkvencija raste na tlu bijede.

Pljačka je pokazala da je Louvre, osim što je nezamjenjivi svjedok epoha i mašte, i najveći muzej na svijetu, istovremeno neslućena žrtva nezamislivih propusta svih vrsta u sustavu sigurnosti: kamera ni nadzornog osoblja nema ni blizu dovoljno. Kraljevska palača, stara osam stoljeća, raspada se na sve strane, cijevi su zastarjele, a voda curi na mnogo mjesta, pukotine, plijesan i poplave su svakodnevnica, a krovovi propuštaju. Novembra 2025. je zatvorena Galerija Campana sa arheološkim eksponatima zbog vrlo značajne nestabilnosti stropova i podova, a popravka je predviđena 2032. Institucija puno investira u događaje, zbirke i predmete koji nisu adekvatno izloženi, jer ima 38.000 umjetničkih predmeta, a ni približno zadovoljavajući prostor za njih.

Usput, citirane balkanske zemlje se u knjizi često spominju. Autorica navodi da je “jedan osumnjičeni pljačkaš putovao u Crnu Goru, što je zaintrigiralo istražitelje. Tačno vrijeme putovanja nije poznato, ali je odredište izazvalo čuđenje, pa čak i za odmor. A CG je kolijevka Pink Pantera - kraljeva pljački draguljarnica, utočište za preprodavače ukradene robe i mjesto gdje prijevoznici skrivaju gomile gotovine”.

Ali: gdje je ukradeni nakit? Uprkos prvim interpretacijama, smatra se da, a priori, nema pokazatelja da postoji naručitelj pljačke, u vidu beskrupuloznog estete sa privatnim izložbenim bunkerom, koji je kraljevski nakit poželio samo za sebe. Druga pretpostavka je “opasnost, koja leži u likvidaciji materijala: vađenju dragog kamenja, pretapanju, ponovnom poliranju ili brušenju, i plasiranju, u serijama, na ilegalna tržišta, kako bi se smanjila mogućnost praćenja”. Tužiteljica je naglasila da nema pokazatelja koji upućuju da su dragulji napustili Francusku. Treća hipoteza je da je plijen sklonjen na neko vrijeme, kao kod svih krađa umjetnina. U međuvremenu, dok lopovi odsjede nekoliko godina u zatvoru, dragulji su izvan vidokruga javnosti, dok ih svi ne smetnu s uma. Maksimalna kazna za pljačku koju je počinila organizirana skupina je 15 godina. S obzirom na razmjere događaja, očekuje se da će ruka pravde biti izrazito stroga. “S obzirom na njihov mentalitet i izrazito skroman način života, moglo bi se smatrati da su spremni žrtvovati nekoliko godina života u zatvoru da, kad izađu, pokupe nagradu potencijalnog naručitelja i finansijski osiguraju budućnost svoje djece.”

Zaključak jednog istražitelja, kako je medijima prenijela Patricia Tourencheau, glasi: “Kad su bili sposobni devet dana skrivati kamion sa dizalicom, da ga niko ni ne primijeti, sićušne dragulje je lako zdekovati ili zakopati, ko zna gdje.” Istraga se nastavlja, a odlično sredstvo protiv zaborava je Interpolova aplikacija.