Pančićeva omorika iz kanjona Drine osvaja svijet

Davne 1875. godine botaničar Pančić otkrio je u kanjonu rijeke Drine omoriku, lijepo, usko, piramidalno crnogorično drvo, koje je po njemu nazvano Picea omorika Pančić i koje se radi ljepote krošnje, iglica i šišarika, te prilagodljivosti na klimu i tlo brzo proširilo i širi po sjevernoj Evropi i Sjevernoj Americi.

Skupo sjeme

Doduše, uzgojena iz sjemena sa nižih predjela nije tako tipično usko piramidalna kao na endemskom terenu u kanjonu Drine. Sjeme sa izvornog endemskog područja izuzetno je skupo. Sjećam se da je sedamdesetih godina prošlog stoljeća Nađa Mehmedbašić snimila dokumentarac o prikupljanju sjemena Pančićeve omorike. Ljudi su skupljali šišarike skačući direktno sa drveta na drvo. Tek onda mi je bilo jasno zašto je originalno sjeme tako skupo i dostizalo je za jedan kilogram cijenu novog automobila Fićo. Iz sjemena koje se skuplja na nižim terenima sadnice više nisu tako tipične usko piramidalne već šireg raspona grana. Takve danas susrećemo po cijeloj Evropi, da ne kažem po cijelom svijetu, pa i kod nas. Tipičan endemski primjerak se može vidjeti u Botaničkom vrtu u Sarajevu.

Svjetsku slavu je Pančićeva omorika, kao crnogorično drvo, osvojila radi izvanrednih osobina za urbano ozelenjavanje. Naraste 20 do 30 metara, sa još uvijek u odnosu na druge crnogorične vrste užom piramidalnom krošnjom. Iglice su guste, s gornje strane zelene, a s donje imaju dvije srebrnaste pruge, koje se naročito ističu na vjetru i kada je na njima kiša. Cvjeta u junu i šišarke su tada crvenoljubičaste, a sjeme sazrijeva za 5 do 6 mjeseci i tada su šišarke smeđeplave.

Omorika nije posebno zahtjevna u pogledu klime i tla, pa uspijeva na suncu i u polusjeni, te u širokom rasponu tla, uključujući alkalna, kisela i pjeskovita tla, a najviše voli vlažnu, dreniranu ilovaču. Oblik krošnje je nasljedan, pri čemu izvori sjemena s velikih nadmorskih visina zadržavaju užu krošnju, a izvori sjemena s nižih nadmorskih visina imaju širu. Danas se na tržištu mogu naći oplemenjeni kultivari Pančićeve omorike, pa tako vrtni centri nude viseće i mini forme.

U šumarstvu nije baš cijenjena kao drvo. U rasadnicima i vrtnim centrima se uzgaja i prodaje uglavnom kao božićno drvce u loncima. To je i razlog da baš danas pišem o Pančićevoj omorici, jer jedna kupljena kao božićno drvce danas raste u vrtu moje kćerke u Chesterfieldu, u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje trenutno boravim. Tu omoriku posebno njeguje i voli, nakon što je saznao da je to endem Bosne i Hercegovine, moj zet Paul. Ona je ljepotica sa Balkana koja se ponosno šepuri u vrtu između moćnih engleskih pačempresa.

Posebno me je obradovala ovog ljeta sa mnogo šišarika koje su i dodatan ukras ovoj jedinstvenoj crnogoričnoj vrsti naših korijena.

21 sadnica

Donedavno je kod nas bila relativno malo zastupljena, ali se u zadnje vrijeme širi u urbanim sredinama i vrtovima, pa je i u Sarajevu imamo sve više.

S obzirom da jako cijenim ovu vrstu crnogorice, na moju inicijativu Društvo prijatelja grada Sarajeva je na Trebeviću, u blizini hotela Pino nature, 2015. godine posadilo 21 sadnicu Pančićeve omorike simbolično za 21. stoljeće. U okviru mojih projekata ozelenjavanja posađene su tri Pančićeve omorike u rezidenciji ambasade Velike Britanije, kao i dvije u Kliničkom centru u Sarajevu, između DIP-a i Onkologije. I u mome vrtu imam četiri Pančićeve omorike, jedna je već visine oko 8 m, a tri su manje, visine 2 do 3 m, i na njih sam veoma ponosna.

Kada me ljudi pitaju koje su mi najdraže biljke, moj odgovor je Pančićeva omorika, kao crnogorično drvo, te cvjetajuća trajnica margareta (ivančica). S obzirom da su me baš te dvije biljke dočekale u najboljem izdanju prilikom dolaska u UK, osjetila sam jaku potrebu da baš o njima pišem odnosno da ih fotografiram i fotografije priložim da ih i čitaoci upoznaju i možda zavole.