Karcinom u Petrovcu: Brojke koje zabrinjavaju

U Bosanskom Petrovcu, općini s manje od 5.000 stanovnika, evidentirano je 87 onkoloških pacijenata. Podaci za 2024. godinu pokazuju da ova općina ima i najveću stopu novooboljelih od karcinoma u Unsko-sanskom kantonu. U kraju poznatom po čistom zraku, očuvanoj prirodi i zdravom životu ta statistika među stanovnicima izaziva zabrinutost i pokreće pitanja o mogućim uzrocima bolesti. Istraživanje koje bi moglo dati odgovore nikada nije provedeno.

Između terapija i neizvjesnosti

Svako jutro ustane prije šest sati. Nakon lične higijene obavi prvu jutarnju molitvu, popije 150 mikrograma Letroxa, 25 miligrama Mathadora i vitamine, sjedne u svoj stari Golf trojku i krene prema Dževaru. Na imanju iznad Bosanskog Petrovca nahrani koke, pokupi jaja, a zatim se s ovcama i psima spusti niz pašnjake. Blejanje ovaca prekida jutarnju tišinu. Enes Mešinović obraća im se umilnim riječima, kao da s njima razgovara, dok psi zatvaraju redove stada. I za njih uvijek ima lijepu riječ.

“Ovo mi dođe kao terapija, zaboravim i probleme i tablete i bolnice i sve”, kaže Enes Mešinović.

Prije četiri godine dijagnosticiran mu je agresivni karcinom štitne žlijezde. Prognoze nisu bile dobre. “Od šest uzoraka, četiri su ukazivala na zloćudni tumor. Ah... Kao i svakom čovjeku koji je normalan i priseban, bilo mi je teško i nezgodno, ali hvala Allahu, šta je, tu je. Allah najbolje zna zašto je to tako”, sjeća se Enes. Prihvatio je bolest, kaže, ali i izazov da se bori.

Da će biti teško, postalo je jasno već nakon druge terapije koju je primio u Sarajevu. Tokom četverosatnog povratka kući u Bosanski Petrovac pozlilo mu je. Ubrzo će saznati da se, uz karcinom, suočava i s ozbiljnim srčanim komplikacijama. “Ugradili su mi ASD aparat, defibrilator koji ja nosim ovdje na grudima i on mene sad čuva. Allah dragi zna do kad. Devet puta su me oživljavali. Svirali su oni aparati na meni svi, što ih je Bog dao. Mislili da sam i umro kad su aparati stali svirati, ali eto, Allah dragi dao da nisam”, zaključuje Enes.

Tri priče, ista borba

Nekoliko kilometara dalje, u vikendici iznad Bosanskog Petrovca, ljetne mjesece provodi i Dobrila Mrđa. Iako se s karcinomom bori već 20 godina, razgovor vodi s osmijehom i bez gorčine. Svaki slobodan trenutak koristi za boravak u prirodi, uvjerena da joj svjež petrovački zrak pomaže da sačuva snagu. “Nemam nikakvih problema. Jedino se lako zamaram i malo teže dišem. Zato sam najviše na svježem zraku.”

Od prve dijagnoze karcinoma dojke, preko metastaza, operacije štitne žlijezde i promjena na plućima, Dobrila je prošla kroz gotovo sve faze onkološkog liječenja. Ipak, najveća promjena dogodila se u njenom odnosu prema bolesti. “Navikla sam i na otkrivanje dijagnoza i metastaza, i na to da ima lijeka i da ima pomoći. Jednostavno živim s tim.”

Među oboljelima je i Gara Porčić, kojoj se karcinom dojke vratio nakon sedam godina bez simptoma. Na mamografski pregled otišla je nakon poziva predsjednice Udruženja “Nada” Dušanke Šobot, koja je učestvovala u organizaciji pregleda za žene iz Bosanskog Petrovca.

“Kada je donijela nalaz i rekla da se hitno javim doktoru, počela je plakati. Pa što plačeš ti, nije kod tebe, već kod mene. Gledaj mene. Ja se smijem, ona plače”, prisjeća se Gara. Dok razgovaramo, s radija dopire muzika. Gara ne može bez muzike i društva. Kad nema nikoga, tu su dvije mačke. Upravo ih je nahranila. Potom je naložila vatru, nabrzinu ogulila krompir i zajedno s komadom mesa gurnula tepsiju u šporet. Uskoro će vrijeme ručka.

Danas, nakon operacije, kemoterapije i zračenja, kaže da živi normalno: “Da vam iskreno kažem, meni je u svemu tome bio cilj da ne legnem, da ne čekam da me neko presvuče, da mi doda čašu vode. I stvarno sam uspjela u tome.”

Kasno javljanje

Priče Enesa, Dobrile i Gare nisu izuzetak. U Bosanskom Petrovcu, prema evidenciji lokalnog Doma zdravlja, 87 je onkoloških pacijenata. No, stvarni broj oboljelih mogao bi biti i veći jer dio stanovnika koji se liječe u Republici Srpskoj nije obuhvaćen evidencijom ove zdravstvene ustanove.

“Kad dođu kod nas, obično je to posljednja faza. Starija populacija je ovdje rasprostranjena, djeca su uglavnom otišla vani. Trpe i zbog nemaštine i zbog toga što nismo saobraćajno uvezani”, objašnjava Vesna Družić, medicinska sestra u Domu zdravlja Bosanski Petrovac. Upozorava da službena evidencija ne obuhvata sve oboljele, jer dio pacijenata pomoć potraži tek u završnim fazama bolesti: “Oni nikada i ne dođu do konačne dijagnoze. Jave se toliko kasno da ne uspijemo ni potvrditi karcinom, iako cjelokupna slika bolesti upućuje na to.”

Kasno javljanje ljekaru u Bosanskom Petrovcu često je povezano i s demografskom slikom općine. Da zajednica ubrzano stari, pokazuje i podatak da je tokom 2024. rođeno tek 18 djece, dok su umrle 82 osobe. U takvim okolnostima odlazak onkoloških pacijenata na terapiju često predstavlja i organizacijski izazov. Većina pacijenata iz Bosanskog Petrovca liječi se u Kantonalnoj bolnici “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću. Za radioterapiju moraju putovati u Sarajevo.

Razmjere problema potvrđuje i podatak da je u 2024. Bosanski Petrovac imao najveću stopu novooboljelih od karcinoma u Unsko-sanskom kantonu. “Pošto se stopa incidence računa na 10.000 stanovnika, mi smo u općini Bosanski Petrovac imali 32 novootkrivena slučaja karcinoma”, pojašnjava Irma Sikirić, specijalistica onkologije u Kantonalnoj bolnici u Bihaću. Među novooboljelima su najčešći karcinomi prostate, želuca i debelog crijeva.

Između sumnji i nedostatka dokaza

Dok Enes Mešinović uzroke bolesti povezuje s ratnim godinama i teškim životnim okolnostima, Gara Porčić smatra da je u njenom slučaju presudnu ulogu odigrala genetika, budući da je u porodici imala više slučajeva karcinoma. Dobrila Mrđa, s druge strane, vjeruje da odgovor leži u kombinaciji više faktora.

No, pitanja o mogućim uzrocima ne završavaju na pojedinačnim životnim pričama. Među stanovnicima Bosanskog Petrovca godinama se raspravlja o mogućem utjecaju ratnih dejstava i osiromašenog uranija na stanje okoliša i zdravlje ljudi.

“U ratu su ljudi bježali preko Grmeča. Da li je neko oružje završilo gore na Grmeču, da li se nešto odlagalo ili zakopavalo u zemlju, mi to ne znamo. Ali definitivno bi bilo dobro da se urade analize vode, tla i vazduha i da se utvrdi otkud povećan broj ljudi oboljelih od karcinoma”, kaže ekološka aktivistica i predsjednica Udruženja “Kompas” Sanja Stojanović.

Uprkos statistici, načelnik Bosanskog Petrovca Mahmut Jukić smatra da ništa ne upućuje na probleme u okolišu. Navodi kako nijedna provedena analiza nije ukazala na neispravnost vode, uključujući vodu koja se tokom sušnih perioda doprema iz Sanice. Iako uzroke bolesti nalazi u teškim ratnim i poslijeratnim uslovima, te ishrani, poručuje da će Općina podržati dodatna ispitivanja: “Da je bilo nešto alarmantno, građani bi bili obaviješteni. Mislim da nije, ali evo ponovo ćemo se pozabaviti tim pitanjem da istražimo kakvu vodu pijemo u tim mjesecima. Ostalo, ja mislim da nam je sve uredu.”

Iako se među stanovnicima godinama iznose različite teorije, dosadašnja istraživanja nisu ponudila odgovor na pitanje zbog čega je učestalost obolijevanja od karcinoma u ovoj općini tako visoka. Jedno od ranijih istraživanja radioaktivnosti u USK-u obuhvatilo je i područje Bosanskog Petrovca. Međutim, kako tvrdi profesorica Biotehničkog fakulteta Univerziteta u Bihaću Vildana Alibabić, nakon hiljada mjerenja nije utvrđena povećana radioaktivnost: “Uključili smo i Bosanski Petrovac i na lokacijama koje smo istraživali nismo ništa pronašli.”