Tajanstvena snaga života

Naše životne sudbine podsjećaju me na rijeke ponornice. Iz istog izvora smo potekli, proživjeli rano djetinjstvo u slozi i bezbrižnosti i onda se razišli. Bezbroj puta sam naišao pored njene kuće koja se nalazila na putu prema školi i bezbroj puta nastavili smo hod do našeg zajedničkog razreda. Besprijekorno očešljana, sa dvije kikice i dvije ukras-mašnice, u plavoj haljinici i školskoj kecelji. Takvu pamtim svoju veselu i dragu drugaricu Amiru.

Pa smo onda krenuli svako svojim putem ili tokom kad već uporedih sa ponornicom. Naći ćemo se opet u auli, amfiteatru i kabinetima Filozofskog fakulteta. I opet nastupa jedan slatki komadić života. Sada smo već zreli, razmišljamo o ozbiljnim temama: ljubavi, prijateljstvu, sanjamo o budućnosti... negdje u nekoj školi predavaćemo književnost, pronaći svoje ljubavi, imati kuću, okućnicu i vlastitu djecu. Amira je maštala o bar troje, meni je bilo svejedno koliko. A odavno sam svjestan kako život i sudbina ljudska imaju s nama svoje računice i planove, pa ne bude ništa od onog što smo željeli i o čemu smo maštali.

Helem, završismo fakultete, Amira dobila posao u biblioteci jedne od sarajevskih gimnazija, a ja zaplivao vodama novinarstva. Znali smo se sresti, uvijek se radovali jedno drugome i obavezno našli vremena za kafu.

Zadovoljna Amira, zadovoljan ja. Još uvijek mladalačka trpeza bila puna slatkih zalogaja, a mi se nismo branili.

Ah, moram reći i ovo. Amira je još od sedmog razreda osnovne škole ostala bez oca, umro mlad i naprečac. Majka Fatima, omiljena učiteljica i draga komšinica, iako još dovoljno mlada, nikad nije ni pomislila da mijenja svoj život. Posvetila ga Amiri, kćerki jedinici. I živjele su tako majka i kćerka u slozi i zadovoljstvu, Amira imala konačno i jednu ozbiljnu vezu, tako da je mogla komotno preći na ostvarivanje svojih porodičnih želja da se nije dogodila tragedija.

Sa nepunih 55 Fatima je doživjela težak moždani udar. Medicina pomogla koliko je mogla, vratila se mentalna snaga, ali tijelo ostalo hromo, nepokretno, jedino je ruke s teškoćom mogla pomicati. Takva došla iz bolnice i legla u krevet iz kojeg neće do smrti više ustati. A skoro dvadeset godina je tako preživjela.

Amira podredila svoj život majci.

Pa mi pričala: “Čudno je to kako se u čovjeku u takvom stanju probudi neka snaga i sile koje ga drže... Majka je znala biti i vesela, srećom, voljela je knjige i one su je nosile daleko od njene nesreće. Ali, znala ja upadati i u depresivna stanja, po cijele dane se molila i znam kako je glasno i bezbroj puta usrdno slala molbe Gospodaru da je uzme i skrati život od kojeg joj je tako malo ostalo... A jednog dana, zamisli, bilo je to pred sami kraj njenog života, a to čovjek zna i da predosjeti, čujem jecaje, neobično iz njene sobe. Uđem, a ona plače k’o godina.

- Šta je, majko, što plačeš?

- Kćeri moja... evo, izgleda, bliži mi se kraj... Je l’ ja ovo umirem?

- Ne znam, majko, ali zašto plačeš i ako umireš, ta nisi li toliko puta molila za smrt?

- Jesam, kćeri... znam... ali život je samo jedan...

E, pa hajde ti sad to objasni...

A šta reći do da su sile životne u čovjeku moćne i nepredvidljive.

Amira ostala curom.

Zašla u godine, ali organizovala život tako da stigne udovoljiti raznim svojim željama.

Mada bi se moglo govoriti o lijepim godinama koje su joj ukradene zbog majčine bolesti. Ali tako, eto, život i sudbina udesili.

***

Po poruci slična priča je zadesila i mog druga Dragišu. I njegova majka ostala nepokretna, a pri pameti, pa tako ležala i ležala. Strpljenje Dragišino često bilo na iskušenju, znao se izgalamiti zbog njenog čestog zanovijetanja, ali nikad je nije pustio samu. Od žene i djece se uvečer odvajao i s gornjeg sprata spuštao do majčine sobe da tu prespava i dežura.

Jednom mu se ona žali kako joj nestaje daha i kako jedva diše.

“Znaš šta, majko, ako onaj odozgo pošalje po tebe, nemoj se previše opirati.”

Malo se Dragiša šali, a malo misli i ozbiljno.

“I znaš li šta mi je odgovorila? Kaže, sine, kako da se ne opirem kad je ovaj život jedan, a drag i lijep.”

Umrla je odavno i Dragišina majka.

Čudne i tajanstvene su sile života.