Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Bajramski dan s Čečom: Između sna, sjećanja i neizgovorenih riječi
I našli smo se pred vratima moje avlije, svježi, okupani, u ispeglanim pantalonama, onako baš svečarski obučeni i pravac Terezija i tamošnja džamija. A tamo mravinjak od ljudi
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Dobrota, zloba i tragičnost
Namjeravao sam pravu priču napisati. O jednoj Crnogorki, ženi i majci kakve pamtim iz narodne poezije. O nevjerovatnoj snazi i otpornosti njenog srca. Upoznao sam je, ima od tada desetak godina
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Slučaj ili sudbina
Ljetno je predvečerje, godina 1993. Šetamo Adila i ja Lentom pored Drave, k’o da bi šetao, recimo, Vilsonovim pored Miljacke. Odjednom, prilazi mi djevojka
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Ljubavne varijacije: Priče o ljubavi, sudbini i ljudskoj naravi
Ne može se reći ko je bio ljepši, ona ili on. I nigdje jedno bez drugoga, ili ruka u ruci ili zagrljeni. Nazivali ih Romeom i Julijom tadašnjeg Sarajeva
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Kod Lele i Ipeta
Ipe je stari konobar i šmeker. Kafana se nalazi u blizini raznih stanica: autobuske, željezničke i tramvajske. Radi bez voznog reda, dok ima gostiju i zarade
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Dr. Munthe
Ili priča o još jednom biseru iz riznice mog života: slučajan susret i poklonjena knjiga otvorili su vrata omiljenom liku