Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Hanka i Esma
Nisam bio zaljubljen u Esmu, mada moram biti iskren da je bilo kakve šanse, da je emitirala kakav fluidni znak - ne bih joj oprostio. Jer, bogami, bio sam oduvijek slatkohran kad su u pitanju žene
Ilustracija: Senad Đogić/
Priča za popodne
Nekad i sad
U Centralu se slušala najčešće starogradska pjesma. Dolazio je često Zvonko Bogdan, eno ga i dalje živi, pjeva i raduje publiku, i njegovi čuveni tamburaši, orkestar Janike Balaša
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Rodio se, a bolje da nije
Roditelji mu našli jednu postariju curu, a on nije zaboravio praviti papuče. Pa tako nastavio raditi od kuće, u Čaršiju ne pamti se da je kad sišao, nego mu slali potrebne sirovine po svojim kalfama, a onda oni isto tako preuzimali papuče
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Oj, rakijo, dušmanine
Bilo je pijanica u našim mahalama i prije i kasnije, ali niko nikada nije bio omiljen kao Edo. Valjda je svojim ponašanjem stekao nekakav kredit kod ljudi, uživao njihovu pažnju i brigu
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Kratka priča
Priča za popodne: Rodoslovne crtice
Sjetila se sestrična Goga, kćerka najmlađeg od četvoro braće Skrbinaca, da nas Skrbince okupi prošle godine. Prvi susret u Zaprešiću. Skrbinci na okupu. Tri generacije
Priča za popodne/
Priča za popodne
San o sarmi
Kamera nije išla dalje jer da jeste, eto je pred mojim vratima. Saliha i Fehim živjeli su u kući na početku sna i istinske pozicije, Tokalije su bile kuća više, a onda su bili Seferovići... I na kraju naša kuća