Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Ljubav i praštanje
Babin je sindrom proradio kad se izazovno sredila, izašla sa svojim kolegicama i zakasnila kući. Ništa je nije pitao, nego samo izudarao, ispod očiju bila plava, uzela bolovanje, stid je bilo među svijet izaći
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Tito, Tarzan i influenseri
Živio je tako i proživio Tarzan s nama lijepo neko vrijeme i godine. Svi smo pamtili i prepričavali njegove doživljaje, kasnije je ušao i u viceve, ali nije nikada postao zakletva: Tarzana mi
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Uz odlazak Mumtaza Ace Ljumića
Bio je ljetni dan kada se kamion sa stvarima i porodicom Ljumić zaustavio na Vratniku. Otac i braća se zabavili oko istovara, a njega vratnički mali mangupi nagovore da se spuste na Bembašu
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Priča o žvaki
Kakve najlonke, kakav šuškavac, čudo koje su Mirso i Hamo pred nas iznijeli zove se žvaka. Kakav miris, kakav ukus, kakav nepoznat merak
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Bajramski dan s Čečom: Između sna, sjećanja i neizgovorenih riječi
I našli smo se pred vratima moje avlije, svježi, okupani, u ispeglanim pantalonama, onako baš svečarski obučeni i pravac Terezija i tamošnja džamija. A tamo mravinjak od ljudi
Ilustracija: MAHMUD LATIFIĆ/
Priča za popodne
Dobrota, zloba i tragičnost
Namjeravao sam pravu priču napisati. O jednoj Crnogorki, ženi i majci kakve pamtim iz narodne poezije. O nevjerovatnoj snazi i otpornosti njenog srca. Upoznao sam je, ima od tada desetak godina