Poslije transplantacije postao je novi (stari) čovjek. Može sve kao i u vrijeme kad je bio najzdraviji. I hoće sve: i da putuje i da skija i da igra tenis i odlazi na predstave i koncerte…

Bilo je to noć uoči otvaranja Olimpijade, sjećaju se savremenici, kao da se umiješao Božiji prst. Željenog snijega nigdje, inače sve spremno, grad diše sa gostima, samo pahulje fale

Odem u Heidelberg, zaposlim se, dobijem specijalizaciju ortopedije, uspješno sve završim… nakon nekog vremena otvorim svoju praksu iliti kliniku. A srce vazda u Sarajevu

Pričao je meni i tada doktor o svom životu, prošli smo onako brzinski kroz epizode odrastanja, prvih ljubavi, poslovnih preokupacija, karijere...

Završio gimnaziju, bio dobar učenik i potencijal za fakultet. Ali kako je paralelno pohađao dvije poznate sarajevske škole, šibicarsku i džeparošku, opredijeli se za buran život i paru s lake strane

Sudbina ili kako već nazvati upravljača našim životom je htjela da se potkraj te godine i ja zaputim prema Švajcarskoj. Moj cilj je bio St. Gallen, gdje su me pozvali sarajevski mangupi Salem i Radenko​