Poruke iz Orašja i boje iz komšiluka

Jučer je u Orašju završen trodnevni međunarodni skup koji je okončan Deklaracijom o europskoj budućnosti Bosne i Hercegovine, dokumentom koji u pet jednostavnih premisa sažima želje i nadanja ubjedljive većine u ovoj zemlji. Riječ je, naravno, o europskom i euroatlantskom putu Bosne i Hercegovine, kao najvažnijem strateškom opredjeljenju države, čije su vrijednosti sloboda, demokracija, solidarnost i ljudska prava, pa otuda i poziv političkim i društvenim akterima da se dijalogom, međusobnim uvažavanjem i preuzimanjem odgovornosti okrenu jačanju institucija i vladavini prava, kao osnovama ubrzanja i reformi na europskom putu BiH, imajući pritom na umu da je riječ o zajedničkom cilju koji nadilazi političke razlike i kratkoročne - čitaj: dnevnopolitičke - interese i ambicije. Pozdravljajući kontinuiranu potporu Europske unije, njenih država članica i NATO-saveza, Deklaracija posebno ističe značaj djelovanja OHR-a i ostalih međunarodnih aktera koji doprinose očuvanju mira, stabilnosti, sigurnosti i demokratskog razvoja BiH.

Saobraćajna, energetska, digitalna i ekonomska povezanost u ovom se dokumentu tretiraju kao ključni preduvjeti razvoja zemlje i njezina snažnijeg uključivanja u europske tokove, a prekogranična suradnja kao instrument koji će pomoći osnaženju lokalnih zajednica, ali i izgradnji čitavog prostora i doprinijeti prosperitetu. Deklaracija u završnici potvrđuje privrženost paneuropskoj ideji ujedinjene Europe kao prostora mira, sigurnosti, suradnje i međusobnog poštivanja i poziva, kako europske tako i međunarodne institucije da nastave snažno podupirati politiku proširenja EU jer nema dileme - dovršetak europskog ujedinjenja, uključujući Bosnu i Hercegovinu i države Zapadnog Balkana, jedan je od najvažnijih političkih i civilizacijskih zadataka našeg kontinenta u ovom stoljeću.

Deklaracija je rezultat međunarodne konferencije “Europa na granicama Unije: BiH između integracija, povezanosti i novih razvojnih prilika”, na kojoj se okupilo 70 sudionika, političara, diplomata, akademika, predstavnika civilnog društva iz naše zemlje, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke i Ukrajine. Skup su organizirali Paneuropska unija BiH i Zaklada Ljudsko bratstvo, uz partnerstvo Vlade Posavske županije, Grada Orašja i Zaklade “Konrad Adenauer”, a uz predsjednike Paneuropske unije iz gostujućih država i predsjednika Međunarodne paneuropske unije prof. dr. sc. Pavu Barišića, konferenciji su prisustvovali i domaći akteri različitih nivoa vlasti, predstavnici Direkcije za europske integracije BiH, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, ali i Vukovarsko-sremske županije, ne krijući raspoloženje da otvorenost i prekograničnu suradnju i potvrde i nastave provoditi.

Četiri panela na kojima su elaborirani problemi i istaknuta rješenja moderirali su Jasmina Pašalić, nekadašnja ambasadorica BiH, akademik Mirko Pejanović, univerzitetska profesorica Lada Sadiković i Zvonimira Jakić, generalna tajnica Paneuropske unije BiH, na čijem je čelu mons. Franjo Topić, zagriženi zagovornik kako europskog puta naše zemlje, tako i Bosne i Hercegovine - ravnopravne zajednice svih njenih ljudi, ujedinjenih u svojim različitostima.

Poruke iz Orašja su višestruko vrijedne i važne, naročito sada, kada smo vraćeni na sivu listu Moneyvala, jer naše državne vlasti nisu ispunile ključne preporuke u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma, nemamo registar u kojem su upisani stvarni vlasnici kompanija niti zakon o upravljanju nezakonito stečenom imovinom. Uprkos višegodišnjim upozorenjima Vijeća Europe i medijskim odbrojavanjima, Vijeće ministara BiH ostalo je i gluho i slijepo i nijemo, pa nam sad ne vrijedi puno što ćemo uprijeti prstom u one koji ni za živu glavu ne mogu podnijeti da im umjesto zetova, punica, tazbine i ostale familije, šefovi stranaka lično budu upisani kao vlasnici kompanija, koje su i de facto i de jure njihove, jednako kao što ne pije vode ni prozivanje šefice državne vlade zbog partijskih opstrukcija europejstva u srce upisanog.

U istom je arsenalu i izjava državnog ministra koji nas tješi kako je sivo bolje od crnog, a pojačani nadzor i provjere svih transakcija iz BiH i prema BiH već je počeo i osjetit će ga svako ko na bilo koji način ima veze sa okolnim svijetom, jer bukvalno poskupljuju sve novčane transakcije. Trpi privreda, trpe ljudi koji žive od dijaspore - i dalje je to enormna suma od 2,2 milijarde eura - trpjet će i kreditni rejting zemlje, poskupit će čak i ona jeftinoća od zaduživanja na Londonskoj berzi, kojom se podjednako hvale naše vajne socijaldemokrate Milorad Dodik i Nermin Nikšić. Zato se nijedan ne ćute krivim ni za Moneyval, ni za ostale vlastite grijehe, a još manje ih zanima što je Europski parlament prošle sedmice, s čitavih 478 glasova za, potvrdio podršku pristupanju BiH Europskoj uniji iako je i sam konstatirao političke opstrukcije i nezainteresiranost naših vlasti za taj proces. Pozvali su političare da obuzdaju razdorne retorike, politički motivirana veta i okrenu se životu: standard stagnira, demografsko urušavanje se nastavlja, a politike se hrane međusobnim sukobima.

I ne libe se u te svrhe zloupotrijebiti čak i fudbal. Srećom, Svjetsko prvenstvo se igra na drugom kontinentu, pa ovdašnja prisvajanja reprezentacije ne uspijevaju preplivati okean, a i prebrojavanja nacionalnih zrnaca u fan-zonama nisu se naročito primila. Srećom, na svjetskoj smo smotri, pa su od onih što ne navijaju za BiH puno važniji igrači, koji svoje znanje, igru i srce ostavljaju na terenu. I bore se. Građanski radikali i njihovi zahiragići zato su isukali novi mač: sječu FIFA loža, iz kojih bi po svaku cijenu da istrijebe bosanskohercegovačke zvaničnike. Naoružane digitronima i mržnjom, naše su vajne patriote izračunale koliko košta bodrenje Barbarezovog tima! Pa bi da dijele moralne i ine lekcije, jer njihovi partijski šefovi nisu izdali vize za navijanje, mada su sebi davno priskrbili pravo da drže i tapiju na nacionalne timove. No, ostali su nijemi kada su iz Zagreba stigle vijesti da i naše komšije - kao i cijeli svijet - prate svoje ekipe i službeno borave u zemljama gdje se igraju utakmice. Pa šta bismo rekli da samo nas nema? Problem naših združenih radikala jesu uspjesi, oni se protiv svakog napretka ove zemlje bore iz petnih žila, elanom i snagom koja će omalovažiti svaku ljudsku vrijednost, svaki zajednički uspjeh, svaki pomak kojem ne mogu zalijepiti svoju etnonacionalističku etiketu.

Zato je (čak) sedma Bosanskohercegovačka povorka ponosa čudo bosanskog otpora. Sve nam boje dobro stoje, niko nam ne smeta, poštujemo sve ljude i volimo komšiluk, poruke su koje su i prošlog vikenda Sarajevo promovirale u kosmopolitski regionalni centar. U Sarajevo kojim se ponosimo, koje je otvoreno, gostoljubivo, koje makar pod duginim bojama pokaže da je u svojim dubinama sačuvalo želju za slobodom, demokracijom, solidarnošću i ljudskim pravima. Jesu predstavnici udruga i borci za prava LGBTQ+ zajednice morali ponovo skrenuti pažnju da su vlasti i dalje slijepe, gluhe i nijeme na njihove zahtjeve, ali sarajevski praznik ponosa protekao je i ovaj put uz veselje i radost što barem umijemo slaviti slobodu. I zajednički navijati za bolju i evropsku BiH. I zmajeve koji su nam - kako god završi utakmica s Katarom - pokazali da imamo tim za svjetska nadmetanja. Samo ga treba odabrati.