Nada u budućnost čovječanstva

“Animirani filmovi viđeni na ovogodišnjem Animafestu u Zagrebu vraćaju nadu u budućnost čovječanstva”, nadahnuto je posljednjeg dana ove svjetske filmske priredbe održane u Zagrebu od 8. do 13. lipnja izrekao Jan Pinkava, član žirija Velikog natjecanja kratkometražnog filma.

Pacifistički potencijal

Zaista, tih tjedan dana zagrebački Animafest imao je što ponuditi ljubiteljima “crtića” u brojnim kategorijama: kratkometražnom i dugometražnom filmu, studentskom programu, natjecanju hrvatskog filma ili kroz svjetsku panoramu majstora animacije, tematskom bloku “Glazba u animiranom filmu”, kroz slovenske filmove - zemlje koja je ove godine bila u fokusu Animafesta ili pak kroz retrospektivu Joanne Quinn - britanske kraljice animiranog filma, ovogodišnje dobitnice nagrade za životno djelo.

Jezikom brojki: prikazano je više od 300 filmova iz cijeloga svijeta koje je, uz tradicionalno vjernu publiku Animafesta, pogledalo isto toliko međunarodnih gostiju, redatelja, crtača, animatora i svih onih zaljubljenika u rad na animiranom filmu, po čemu je zagrebački festival oduvijek poznat i priznat među svjetskim smotrama animacije.

Jer, kako je to na početku Animafesta poručio umjetnički ravnatelj, ujedno autor zapaženih animiranih filmova Daniel Šuljić, kome je ovo posljednja, 16. godina na čelu Animafesta:

“Animacija nas podsjeća da svijet možemo promatrati drugačije - nježnije, hrabrije, smirenije, maštovitije. Ona ne bježi od stvarnosti, nego je reinterpretira, preispituje, redefinira, poziva na dijalog i često nudi ono što nam najviše nedostaje - sposobnost sagledavanja stvari iz tuđe perspektive. Upravo u tome leži njezin duboko pacifistički potencijal. A on se ogleda u ovogodišnjem tematskom programu posvećenom glazbi u animaciji - jednom od nosećih elemenata filmske umjetnosti. Glazba u animaciji nije samo pratnja slici; ona je njezin partner, pokretač, protagonist, ponekad i najvažniji dio vizualnog rada... Animafest raste, inspirira, mijenja se i povezuje od svojeg prvog dana. Jer animacija - kao i umjetnost sama - ne poznaje granice.”

Ono što je od samih početaka Animafesta, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pa sve do danas bilo u središtu zbivanja, ono što se najviše pratilo i uvijek očekivalo s uzbuđenjem, svakako je Veliko natjecanje kratkometražnog filma.

Na 36. Animafestu prikazano ih je ukupno 27 - žiri (Jan Pinkava, Nina Gantz, Sawako Kabuki, Maarten van Gageldonk i Paola Orlić) Grand Prix u ovoj kategoriji dodijelio je armensko-estonskom filmu “Zima u ožujku”, redateljice Natalije Mirzoyan. Žiri Velikog natjecanja dugometražnog filma (Pirre Yves Drapeau, Mariam Kandelaki i Tina Smrekar) odlučio je da Grand Prix dodijeli kanadsko-francuskom filmu “Smrt ne postoji” Félixa Dufour-Laperrièrea u tehnici 2D animacije. Nagrada “Dušan Vukotić” za najbolji studentski film pripala je japanskom filmu “I onda je zgrabio nož” Sama Kuwe, nastalom na Tokijskom sveučilištu umjetnosti.

Publika je svojim glasovima odabrala kao najbolji kratkometražni film švedsko-francusko-češko-norveško-danski “Molim te” Anne Mantzaris, dok je u dugometražnoj ponudi, gdje je prikazano osam naslova, za najboljeg proglasila japanski film “Samurajska balerina - pariška zvijezda u cvatu” autora Gora Taniguchija.

Retrospektiva od 15 filmova Joanne Quinn, ovogodišnje dobitnice nagrade za životno djelo Animafesta, razotkrila je sve bogatstvo, širinu i veličinu njezinog animacijskog opusa kojeg odlikuje fluidna, ručno crtana animacija uz karakterističan humor, tematski vezan uz rodne politike i opresije.

Njezin najnagrađivaniji film “Snovi i želje - obiteljske veze” iz 2006. godine tada je osvojio Grand Prix Animafesta, ali i tri nagrade u Annecyju, svjetski najpoznatijem festivalu animacije, kao i brojne druge nagrade i priznanja.

Ili, kako to zapaža Jurica Pavičić, filmski kritičar i redovni pratilac Animafesta:

Ranjivost likova

“...sve je kod nje crtano crno-bijelo, rukom, u furioznom crtežu koji je kućni rukopis Quinn: film je vizualno naoko jednostavan, ali frenetičan i brz, put simuliranih kretnji nepostojeće kamere koje fingiraju dokumentarno snimanje iz ruke...”

Ujedno, u zagrebačkoj renomiranoj Galeriji Kranjčar bila je postavljena izložba njezinih crteža, skica i radova.

Naravno, Animafest nije mogao izbjeći ratne strahote u Ukrajini - upravo pobjednički film “Zima u ožujku” o tome govori: jedna mlada ruska obitelj se u prvim danima agresije na Ukrajinu odluči na bijeg iz zemlje i tako se nađe u koloni tisuća onih koji bježe automobilima prema Gruziji i Armeniji.

Natalija Mirzoyan kroz 16 i pol minuta filma tu priču pripovijeda animirajući krpene lutke i vunu što, s obzirom na trošnost i podatnost tog materijala, još više pridonosi ranjivosti likova o kojima govori.

Rat u Ukrajini animacijski je oživljen i u filmu “Kijevska torta”, autora Mykyte Lyskova, produkcija Estonija i Ukrajina (2025) - prikazan je u programu Svjetska panorama.

Kao što bi to rekao dosadašnji umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić:

“Dok god postoje autori koji stvaraju i ljudi koje njihova djela diraju ravno u srce, ovaj festival imat će svoju dušu i svoj smisao.”