Mapa unutrašnjeg svijeta: BiH nije slučajna zemlja nego trajna ideja

Knjiga “O Bosni, pozitivno” nije samo zbornik tekstova 20 autora niti još jedan pokušaj da se o Bosni i Hercegovini govori kroz historijske činjenice, političke prijepore ili dnevnopolitičke sjene. Ona je svojevrsna mapa jednog unutrašnjeg svijeta, ispisana znanjem, sjećanjem, emocijom i vjerom da Bosna i Hercegovina nije slučajna zemlja nego trajna ideja. Na gotovo 400 stranica nastaje velika, višeglasna poema o zemlji koja je često bila ranjavana, ali nikada duhovno poražena. To je knjiga u kojoj se Bosna ne posmatra kroz dnevnu politiku i prolazne sukobe, nego kroz njenu duboku civilizacijsku snagu, kroz ljude, kulturu, pamćenje i sposobnost trajanja.

Između bola i nade

Ova knjiga otvara BiH kao veliku ljudsku priču. Svaki autor joj prilazi iz vlastitog iskustva i vlastite discipline, ali svi zajedno grade jednu zajedničku sliku: Bosnu i Hercegovinu kao zemlju duha, pamćenja, kulture i ljudske topline. Ovdje se Bosna ne prikazuje kao prostor trajnog sukoba, nego kao rijedak evropski pejzaž u kojem su se vijekovima dodirivali jezici, religije, pisma, muzike i sudbine. U njenim poglavljima Bosna se pojavljuje kao prostor između bola i nade. Jedni autori pišu o opasnostima praznih sela, ugašenih avlija i odlaska mladih, dok drugi otvaraju viziju zemlje koja će znanjem, naukom i kulturom ponovo postati mjesto susreta svijeta. Između te dvije slike vodi se tiha borba za budućnost. Hoće li sjećanje biti zid ili most, hoće li prošlost ostati okov ili postati opomena koja uči nove generacije dostojanstvu života. U toj viziji prošlost nije izbrisana, ali nije ni pretvorena u oružje. Srebrenica, Tomašica, Ahmići, Višegrad, Bradina, Korićanske stijene... ne služe za novo raspirivanje mržnje nego kao opomena da ljudsko dostojanstvo mora biti iznad svakog nacionalnog ili ideološkog fanatizma.

Knjiga pokazuje da BiH nije samo geografija nego duhovni prostor. Vratit ćemo se knjigom u Sarajevo u vrijeme Isa-bega Ishakovića, Evlije Čelebije i starih putopisaca koji su Sarajevo opisivali rajskim riječima. Iz tih tekstova izrasta sevdalinka – možda najnježniji glas Bosne, koji se javlja kao pjesma i sjećanje, zelenilo i svjetlost. Pišemo o baščama i avlijama iz kojih je nastajala muzika koja je tugu pretvarala u ljepotu. Sevdah se ovdje ne tumači samo kao pjesma nego kao emocionalni jezik Bosne, jezik u kojem zajedno žive i ljubav i bol, i rastanak i nada, i ponos i čežnja. U njoj tuga nikada nije beznadežna već je izvor njene najveće ljudske osjetljivosti i umjetničke snage, u njoj sevdah nije folklorni ukras nego univerzalni jezik emocije, sposoban da rasplače i onoga ko ne razumije nijednu jedinu riječ.

Knjiga je himna BiH

Jedan od najdojmljivijih tonova knjige jeste njena vjera u čovjeka. U tom smislu naročito mjesto pripada akademiku Asimu Kurjaku, o kojem autor piše s dubokim poštovanjem i gotovo simboličkim značenjem. Kurjak nije predstavljen samo kao veliki liječnik i znanstvenik svjetskog glasa nego kao dokaz da Bosna i Hercegovina svoju veličinu ne mjeri teritorijem ni silom, nego ljudima koje je iznjedrila. Priča o njemu prerasta u priču o BiH kakva ona može biti u svom najboljem izdanju: talentirana, humana, otvorena i dostojanstvena. Zato ova knjiga podsjeća da zemlja koja daje takve ljude nikada ne može biti svedena samo na krizu i beznađe.

Osjetit ćemo na stranicama ove knjige kako u Bosni miriše kahva iz fildžana, vosak kujundžiluka, miruh planina, doživjet ćemo mostove, rijeke i ljudsku toplinu. To je Bosna koja dočekuje gosta kao starog prijatelja, zemlja u kojoj ezani i zvona ne zvuče kao sukobljeni glasovi nego kao razgovor komšija preko avlije.

U tekstovima se osjeća snažno uvjerenje da Bosna i Hercegovina nije nastala jučer i da njena historija nije fusnota velikih carstava. Ona je starija od mnogih političkih konstrukcija koje su pokušavale upravljati njenom sudbinom. Njena državnost traje kroz stoljeća, kroz kraljevstva, stećke, mostove, vakufe, jezike i pisma. Malo je evropskih prostora koji su u sebi nosili takvu raznolikost pisama, kultura i tradicija, a da pri tome nisu izgubili vlastito lice. U toj raznolikosti autori vide najveću vrijednost, a ne slabost Bosne.

Posebna ljepota knjige jeste u tome što se BiH ne prikazuje kao apstraktna ideja nego kao zemlja živih ljudi. Ovdje se govori o liječnicima koji spašavaju živote, naučnicima svjetskog ugleda, umjetnicima, sportistima, paraolimpijcima, profesorima i studentima. Govori se o zdravstvenom sistemu koji uprkos teškoćama napreduje, o transplantacijskoj medicini i donorstvu kao vrhuncu humanosti, o sportu koji postaje moralna pobjeda zemlje koja je preživjela rat i razaranje. Olimpijski plamen Sarajeva u ovoj knjizi nije samo sportski simbol nego metafora trajanja jednog duha.

Autori podsjećaju da Bosna možda nikada nije bila velika po sili, ali jeste po ljudima koje je iznjedrila. Zato se među stranicama ove knjige susreću Mak Dizdar i stećci, sevdalinka i logika Hasana Kafije Pruščaka, nobelovci i obični ljudi iz bosanskih pilana i univerzitetske laboratorije budućnosti. Sve to zajedno tvori sliku zemlje koja je istovremeno drevna i moderna, umorna i prkosna, ranjena i neuništiva.

Akademici Kurjak i Jerković

Ova knjiga ne skriva tamu bosanske historije. Naprotiv, ona govori o logorima, progonima, razaranjima i podjelama. Ali njena najveća vrijednost jeste u tome što odbija ostati zarobljena u mržnji. U njoj postoji duboka vjera da se zajednički život može obnoviti kroz razumijevanje, kulturu, obrazovanje i istinu. Zato je knjiga “O Bosni, pozitivno” više od lektire optimizma ‒ to je knjiga odgovornosti prema zemlji koja je previše puta bila pogrešno objašnjavana.

Knjiga o trajanju

Čitajući ove stranice, čovjek ima osjećaj da sluša dugu bosansku sevdalinku: čas tihu i sjetnu, čas ponosnu i uzdignutu. I kao što se u sevdahu bol nikada ne odvaja od ljepote, tako ni ovdje Bosna nije prikazana kao savršena zemlja, nego kao zemlja koja uprkos svim lomovima još uvijek ima snage vjerovati u sebe.

Zato ova knjiga koja zatvara oči pred problemima. Naprotiv. Ona vrlo jasno vidi prazna sela, odlaske mladih, političke nesporazume i historijske rane. Ali, njena najveća vrijednost jeste u tome što odbija da Bosnu svede samo na tamu. Ona podsjeća da je BiH preživjela jer je uvijek imala ljude koji su vjerovali u njenu dobrotu, njenu kulturu i njenu sposobnost da iznova ustane.

I zato. Ova knjiga nije samo svjedočanstvo o Bosni. Ona je i poziv da se Bosna i Hercegovina ponovo vidi – ne kao problem Evrope, nego kao jedna od njenih najneobičnijih i najdragocjenijih kulturnih i ljudskih priča.

Ovo štivo koje smo ispisali, svaki autor iz svoje perspektive, zapravo je jedinstvena priča “O Bosni, pozitivno”. Ona ostaje knjiga o trajanju. O zemlji u kojoj se ezani i zvona ne moraju nadvikivati nego mogu zajedno oblikovati prostor ljudskosti. O zemlji koja je naučila da se život može podizati i iz ruševina. I prije svega, o zemlji koja, dok god rađa ljude znanja, dobrote i stvaranja, ima pravo na budućnost.