Jurković za Oslobodjenje.ba: SNSD, SDA i HDZ žele nazadak BiH

Ime Sandra Jurkovića iz Pokreta HUM (Hrvatska ujedinjena mladost) više puta se prošle godine našlo u žiži javnosti. Prvo je u februaru 2025, na sjednici HNS-a BiH čiji je član, javno govorio kako se neće klanjati velikom vođi, te da ne želi biti fikus, protestujući zbog toga što materijali za sjednicu nisu ranije dostavljeni. Nekoliko mjeseci poslije, u julu, napustio je sjednicu Glavnog vijeća HNS-a nakon što mu je generalni sekretar ove organizacije Josip Merdžo pokušao oteti mobitel kojim je Jurković namjeravao snimiti svoje izlaganje. Nakon fizičkog nasrtaja na njega, Jurković je odbio da prihvati postavljeni ultimatum da može prisustvovati sjednici ako preda telefon.

Namještanje konkursa

Iako je prošle godine, očigledno, bio prilično glasan, u ovo predizborno vrijeme nema ga u medijima. Zamolili smo ga da prokomentariše aktuelnu političku scenu u FBiH.

Za početak, da li ćete se kandidovati na predstojećim izborima za neku od pozicija?

- Hoću, naravno. Kao kandidat stranke HUM ići ću na listu za Skupštinu HNK-a, jer smo se i prijavili samo za ovaj kanton.

Šta je ono što ćete ponuditi biračima, zbog čega bi trebali glasati za Vas?

- Nisam čovjek koji će moliti ikoga da glasuje. Mi smatramo da je naš rad jako vidljiv. Mi samo želimo poštenje i transparentnost. Ja sam nedavno na sjednici kantonalnog Vijeća, gdje je HDZ namjestio natječaj skupa sa ministrom zdravstva HNK-a Milenkom Bevandom, rekao: “Dabogda svako moje dijete, od moja tri sina, u cijelom svom životu izgubilo svaki natječaj od boljih kandidata. Dakle, ono što mi pripada, želim i da dobijem. Ako je netko bolji od mene, od tebe, od bilo koga, neka dobije. Ne želim živjeti u državi gdje se namještaju natječaji, gdje se podvaljuje, gdje se krade. Želim protiv toga da se borim.

Što se tiče predstojećih izbora, svakako je najatraktivnija utrka za članove Predsjedništva BiH. Kako komentarišete kandidaturu Darijane Filipović u ime HDZ-a BiH?

- Da budem iskren, mi kao stranka smo se opredijelili da budemo kao neki treći put. Ne želimo da ulazimo u prijepore koje pratimo posljednjih dana, ali sve budno pratimo i pri samom kraju stranka će donijeti neku odluku o našem stavu po tom pitanju. Imamo raznih, raznih razmišljanja. Pokret HUM ima članove iz raznih krajeva BiH, od Livna, Glamoča, Širokog Brijega, Gruda, Čapljine, Stoca i tako dalje. Mi pričamo, razgovaramo, pratimo sve to.

A kako gledate na činjenicu da, nakon nekoliko izbornih ciklusa, HDZ više nije jedina stranka iz dijelova BiH sa većinski hrvatskim stanovništvom koja nudi kandidata za člana Predsjedništva BiH? Tu je sada i kandidat petorke Zdenko Lučić.

- Za mene je to dobro i pozitivno, to tako treba biti i volio bih da ih ima još više. Ja sam početkom godine, u razgovoru sa nekim strankama, davao prijedlog da i mi svi skupa ponudimo još jednog kandidata. Mislim da je to demokratsko pravo svakog čovjeka, odnosno svake stranke.

Demokratska fronta je ponovo ponudila kandidata, ovaj put je to Slaven Kovačević. Mislite li da on može ostvariti rezultat koji je ostvarivao Željko Komšić do sada u četiri izborna ciklusa i kako gledate na njegovu kandidaturu?

- Mislim da ne može ostvariti takav rezultat. Njegovu kandidaturu osuđujem. On je imao tužbu protiv BiH zbog nemogućnosti da glasa za člana Predsjedništva BiH iz RS-a i nemogućnosti da se kao pripadnik Ostalih kandiduje za Predsjedništvo BiH, a sada se kandidira za člana Predsjedništva BiH u ime hrvatskog naroda. To osuđujem i ne slažem se s time ni najmanje.

Jurković: Pokret HUM će se kandidovati na kantonalnom nivou

Kako sada gledate na djelovanje HNS-a i Dragana Čovića?

- I dan-danas idem u kontru Draganu Čoviću i svim, svim dužnosnicima HDZ-a. Najveću borbu vodim u svome gradu Čapljini. Sve što nije dobro, kritikujem bez ikakve zadrške. Ja sam u tijelu HNS-a isključivo zato jer u njemu sjede ljudi koji imaju poluge vlasti i ljudi koji u svojim domenama, u svojim ministarstvima, imaju poluge da nešto mogu promijeniti. Ja ću čekati izvještajni sabor sljedeće godine nakon ovih izbora, gdje ću opet iznijeti svoje poglede o tome što je urađeno, a što nije.

Bojite li se da će Vas opet izbaciti sa sjednice?

- Ni tada nisam izbačen, to su malo mediji pogrešno interpretirali. Ja sam tada napustio salu u nekom trenutku, jer sam išao na sprovod. Imao sam i druge rasprave i prijepore. Imao sam pokušaj namještaljke gdje su mi Josip Medžo i Božo Ljubić pokušali namjestiti da upotrijebim silu kako bi me prijavili policiji, da bi me izbacili i medijski linčovali, ali ja sam to izbjegao kulturno. I danas kad dođem na sjednicu, sa Josipom Medžom, Božom Ljubićem i Vedranom Škobićem se ne pozdravljam. Sa svima drugima se pozdravim, a s njima se ne pozdravljam niti se želim pozdravljati.

Kad već govorite o transparentnosti i poštenju, postoje veoma ozbiljne optužbe, konkretno za općinu Čapljina, da se provodi svojevrsna diskriminacija Bošnjaka prilikom zapošljavanja u javne institucije. Kako na to gledate, ima li je zaista i šta bi se trebalo mijenjati?

- Godinama unatrag su vijećnici SDA i današnji predsjedavajući Gradskog vijeća Dženis Veledar izlazili za govornicu i to su pitanje potezali. Međutim, otkada su ušli u vlast sa HDZ-om BiH, smatram da je stanje još gore nego što je bilo.

Ista kasta

Ako gledate sjednice Gradskog vijeća, vidjećete da prije ruke dižu vijećnici SDA nego HDZ-a, za odluke kojima je predlagač HDZ. Posljednjih pet ili šest sjednica, HDZ nijednom nije imao većinu i nijednu odluku ne bi mogao izglasati bez vijećnika SDA. Dakle, SDA je na vlasti i nema više argumenata da bilo što priča po tom pitanju.

Kako biste ocijenili, da tako kažem, bošnjačku političku scenu, gdje su trojka, SDA, DF, SBiH i druge stranke?

- Što se tiče SDP-a, o njemu imam pozitivno mišljenje. Prvenstveno ih posmatram iz perspektive mog grada. Za mene je SDA jednako HDZ, isto tako i SNSD. U jednom intervjuu Abdulah Sidran je svojevremeno odbio odgovoriti na pitanje o odnosima među narodima, jer ovdje u BiH postoje etnonacionalne oligarhije koje među sobom nemaju komplikacija. To je ista kasta koja vlada toliko godina i njima nisu u interesu napredak naroda i bolji standardi. Njima je u interesu nazadak, da ljudi što teže žive, da budu što ovisniji o njima. Svakodnevnica u našem društvu se svodi na to da se moraš učlaniti u neku stranku i moliti za poticaj da bi preživio.