Kako do stabilnije ekonomije BiH: Proizvoditi i kupovati domaće

Pitanje je koliko još može planeta Zemlja opstati u sadašnjim uslovima njenog razvoja i koliko vremena nas dijeli od globalne i lokalne oskudice ne samo hrane nego sirovina, vode i energetskih izvora. Izvjesno je – ne dugo. Nije više u pitanju samo zaštita životne sredine niti filozofija održivog razvoja, u pitanju je i racionalizacija i ekonomika vlastitog domaćinstva i života. Jedna kineska poslovica kaže: “Ne možemo promijeniti smjer vjetra, ali možemo podesiti jedra”.

Prehrambeni proizvodi Još nismo svjesni koliko životni stil ima uticaj na potrošnju energije. Prema nekim istraživanjima, zavisno od dužine transporta, za svaku čašu svježeg narančinog soka potroše se i do dvije čaše nafte. Uvoz mliječnih, mesnih proizvoda, povrća... ima visoku ukupnu cijenu. Dužinom transporta povećava se potrošnja energenata (željeznica je u prednosti nad drumskim saobraćajem), zagađuje se vazduh i tlo, veća je mogućnost incidenata, ruiniraju se putevi i vozila, povećava se cijena proizvoda, a ono što je najvažnije – smanjuju se mogućnosti proizvodnje i prodaje proizvoda bosanskohercegovačkih proizvođača i često dovode do njihovog kolapsa.

Postavljanjem naljepnica na domaće proizvode i njihovom kupovinom jačamo vlastitu privredu, stvaramo stabilniju ekonomiju BiH, te osiguravamo bolji život proizvođača, njihovih porodica i nas samih. Kada bi se akcija omasovila, došlo bi do veće konkurentnosti naših proizvoda u odnosu na uvozne i postepeno do smanjenja cijena ambalaže i proizvoda. Raduje poticaj za pokretanje i unapređenje poslovanja mladih poljoprivrednika kod nas. Time bismo ojačali vlastitu proizvodnju i bili sve manje zavisni od uvoza, gradili samopouzdanje u vlastite mogućnosti. Mnogo je neiskorištenih i nepokošenih njiva, neobranih voćki, neuređenih kapaciteta naše divne države, a postoje značajni preduslovi i za razvoj organske proizvodnje. Izazov je još veći poslije kraha ovogodišnje agrarne proizvodnje zbog dugog sušnog perioda, bolesti i požara. Izvjesno je značajno poskupljenje svih uvoznih proizvoda – zato se treba okrenuti domaćoj proizvodnji.

Pametno domaćinstvo Pametno domaćinstvo podrazumijeva optimalne rezultate sa što manje uloženih resursa, po mogućnosi lokalnih, sa malo ili bez otpada (u fazi prerade, transporta, korištenja, nakon upotrebe, odnosno cijelog ciklusa od sirovine do usluge), sa što je moguće većim iskorištenjem i preradom otpada.

Racionalna dispozicija pojedinih prostorija stana kao i forma, veličina, razmak i raspored namještaja i opreme u stambenom prostoru, optimalne hodne linije i sve nadohvat ruke doprinose nepotrebnom rasipanju vremena i energije ukućana. Kvalitet i ekonomika grijanja zavise od klimatskih uslova, ali i gubitaka toplote kroz granične površine zgrade (zidovi, prozori, vrata, stropovi, podovi...). Postavljanjem kvalitetne toplotno-zvučne izolacije i hidroizolacije, primjerenim načinom grijanja prostorija, održavanjem vlažnosti i kvaliteta zraka, postiže se ne samo bolja mikroklima prostorija i zdraviji prostor za život nego i manja potrošnja goriva, manja ukupna cijena grijanja, a time i manje zagađenje okoliša.

Biti oprezan u izboru građevinskih materijala, premaza, obloga, ljepila i sl. bez štetnih djelovanja, znači izbjegavati negativne efekte na ljudski organizam. Određene vrste zračenja (radioaktivna, elektromagnetna i dr) mogu takođe izazvati zdravstvene smetnje. Preporuka je da se prostor za spavanje oslobodi svih aparata, laptopa, mobitela, kablova i sl. radi kvalitetnijeg sna.

Savremeni kućanski aparati i tehnika imaju ugrađenu štednu potrošnu varijantu sa manjom potrošnjom energije – mašina za rublje, štednjaci, hladnjaci, bojleri, grijna tijela, pegle, svjetiljke itd. Potrošnja vode se takođe može regulisati raznim ugrađenim mehanizmima u cilju smanjenja gubitaka vode. Još uvijek smo rijetki sretnici u svijetu koji mogu piti vodu sa česme. Takvu dragocjenost ne treba rasipati bez potrebe.

Reciklaža – od otpada korist Količine i nerazgradljivost čvrstog otpada (bačenim aluminijskim limenkama trebaju decenije za razgradnju, plastici nekoliko stoljeća), usmjerile su gospodarenje ovim otpadom na mogućnost recikliranja. Time se vrše uštede u energiji, uštede u osnovnim resursima rude i vode, čime se postižu ekonomski i okolinski efekti. Zbog opasnosti po okoliš, otpad mora biti pod nadzorom države koja će kontrolisati odgovornost proizvođača i odrediti sankcije za zagađivače.

Ponovna upotreba pojedinih materijala i reciklaža su u mnogim zemljama svijeta postali sastavni dio privrednog sistema i izdašan izvor zarade (staro gvožđe, metali, srebro dobiveno iz starog fotopapira i rendgenskih snimaka, platina iz razvodnih glava automobila, zatim odbačena tkanina, plastične kese i boce, automobilske gume, papir, organski otpad pogodan za đubrivo). Tuarezi u Sahari kuju najbolje sablje koristeći olupine stradalih automobila u reliju Pariz-Dakar.

Spaljivanjem smeća može se dobiti znatna količina energije. Primjer Pariza, zatim Beča u području Spittelau, gdje se u lokalnom postrojenju spaljivanjem smeća dobije godišnja količina energije za 65.000 porodica (izveden po projektu slikara-grafičara-dizajnera-ekologa-arhitekte Hundertwassera).

Ne ulazeći u problem hemijskog, industrijskog, medicinskog otpada, preradom pojedinih segmenata komunalnog otpada smanuje se njegova količina, posljedice po okoliš i zdravlje, a od velikog dijela može se dobiti nov, ponovo upotrebljiv materijal. Po pitanju reciklaže, jasno je da kontejneri i njihovo ispravno punjenje i pražnjenje nisu jedini preduslov za uspostavljanje potpunog lanca prerade. Na ukupni ekonomski bilans utiču mnogi faktori – troškovi prevoza, procenat učešća drugih materijala u finalnom proizvodu, tehnološki procesi, pitanje subvencije i konkurentnosti recikliranih materijala na tržištu. Pravi ispit jedne zajednice je da se na racionalan način uhvati ukoštac sa problemom zagađivanja sredine i iscrpljivanja prirodnih resursa. A do tada ćemo vježbati koju lopticu u koji koš bacati.

Energija iz drvne mase Procjenjuje se da se 80% potrebe za energijom može ostvariti sagorijevanjem drvne supstance korištenjem šumskog i drvnog otpada, otpada iz pilana, kao i korištenjem starog upotrijebljenog drveta (bez otrovnih premaza), peleta i drvene ambalaže. Visoka škola za arhitekturu i drvo, SB Biel u Švicarskoj je to i dokazala, ostalih 20% nadopunjuju naftom. Prijatelji koji imaju kuću u okolini Sarajeva, šetajući šumom sakupljaju otpadno drvo za zimu. Čišćenjem šume od otpada čuva se šumsko tlo i pruža mogućnost zdravijem razvoju i čuvanju stabala i šume. Naravno da mjesto stanovanja - grad, prigradska naselja, sela, utiču na mogućnost korištenja drvnog otpada kao izvora energije za domaćinstvo. U okviru kampanje “Proizvodimo i kupujmo domaće”, koja je pokrenuta kod nas prije nekoliko godina, nadamo se da se širi mreža onih koji koriste sistem grijanja prostorija i vode domaćim otpadnim drvom (a ne sječom stabala i uništavanjem šuma).

Racionalizacija u sektoru građenja U racionalizaciji drvenog masiva i čuvanja šumskog fonda, prefabrikati drveta, korištenjem svih oblika drva bez tehničke vrijednosti, predstavljaju nezamjenjiv segment integralnog iskorištenja šumske biomase. Niz je takvih proizvoda koje uspješno proizvode i bosanskohercegovačke firme, prisutne na domaćem i inostranom tržištu. Osim raznih vrsta prefabrikata drveta, postoje i mogućnosti kombinovanja drvene sirovine i drugih materijala (cement, beton, tekstilna vlakna, PVC). Očekuju se građevinski materijali budućnosti i primjena samozacjeljujućih građevinskih materijala i materijala koji će upijati ugljendioksid iz vazduha.

Mnoge naprednije zemlje se polako okreću okolišno prihvatljivim načinima gradnje. Nova modularna kuća vraća se u tvornice, prefabrikacija pod kontroliranim uslovima, montaža na gradilištu sa modulima prilagođenim za transport, primjenjuju se prirodni i ekološki prihvatljivi materijali, vodeći računa o energetskoj efikasnosti i uslovima okoliša.

Preporuka za primjenu materijala i sistema gradnje iz lokalnih resursa ima duboko opravdanje. Dužinom transporta povećava se potrošnja energenata, a zavisno od razvijenosti industrije određenog područja, pretpostavka je da je transport građevinskog materijala od sirovine do mjesta ugradnje najduži za metal, zatim plastiku, te staklo, beton i cement nešto manje, a najkraći za drvo i pijesak. Kada je transport u pitanju, nije svejedno koja se težina i veličina materijala prevozi. Od toga zavisi i kapacitet prevoznog sredstva, obim mehanizacije na gradilištu, montaža, a posebno u procesu demolicije na kraju životnog vijeka objekta, kada se većinom baca otpadni materijal, a može se ponovo koristiti za novu gradnju. To ukazuje na prednost lokalnih mogućnosti nabavke sirovine i proizvoda, kada je u pitanju ušteda energetskih resursa u saobraćaju. (Npr. proizlazi prednost drvenih u odnosu na betonske stubove dalekovoda, a izrazito velika prednost u odnosu na čelične.)

(Autorica je arhitektica,
doktor nauka, članica Društva prijatelja grada Sarajeva)