Nezavisni NVO na vjetrometini: Povlačenje stranih donatora izazvalo je potres

Nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini, posebno ako govorimo o onim nezavisnim, rade i djeluju u gotovo konstantnoj neizvjesnosti. Finansiranje nevladinog sektora nikada nije sistemski riješeno, a povlačenje stranih donatora, prvenstveno USAID-a, izazvalo je potres i dovelo brojne organizacije na rub opstanka. Brojne su i prestale sa radom. Ogroman problem prave i veliki pritisci vladajućih struktura, posebno onih u Republici Srpskoj.

Sistemski pritisci

Izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava Branko Todorović kaže nam da je stanje u nevladinim organizacijama različito u odnosu na to u kojem entitetu su registrovane i gdje rade.

- Činjenica je da je stanje u Federaciji BiH mnogo više relaksirano i omogućava nevladinim organizacijama zaista, u velikoj mjeri, nesmetani rad. Dok smo, sa druge strane, u Republici Srpskoj u protekle tri-četiri godine bili svjedoci sistematskih pritisaka koji su dolazili iz vrha vlasti RS-a i koji su već bili pretočeni u neke zakonske odredbe o agentima stranog utjecaja i koji su u velikoj mjeri nanijeli ogromnu štetu civilnom društvu u RS-u, kaže Todorović.

Druga velika šteta, napominje, nastala je onog trenutka kada su Sjedinjene Države prestale podržavati civilno društvo u zemlji.

- I to je nešto od čega se veliki broj nevladinih organizacija u RS-u nije oporavio. Mislim da je u proteklih nekoliko godina zaista ozbiljno i vidljivo stagniranje aktivnosti nevladinih organizacija u Republici Srpskoj. Posebno mislim, naravno, na one nevladine organizacije koje su imale nezavisan rad, kritički rad prema negativnim pojavama u društvu: korupciji, zloupotrebi vlasti, kršenju ljudskih prava..., objašnjava nam Todorović.

Upozorava da u proteklih 30 godina pitanje finansiranja nevladinih organizacija u našoj zemlji nije riješeno sistemski.

- Dakle, država i njeni entiteti su na neki način željeli to održati pod svojom kontrolom i držati tu oblast kao neriješeno društveno pitanje. A zaista možemo biti samo svjedoci vrlo različitih oblika zloupotreba koje su dolazile i od najviših institucija u BiH, konkretno i od Vijeća ministara. Pojedina ministarstva u VMBiH su sebi dala za pravo - kao što su to radile i entitetske, kantonalne i opštinske vlasti - da novac iz budžeta distribuiraju onako kako je to njima doslovno palo napamet. Prije dvije-tri godine je VMBiH podijelio pet miliona maraka nevladinim organizacijama po svome izboru, bez javnog konkursa i bez ikakvih projekata, upozorava Todorović.

Ističe da je novac dijeljen internim dogovorom političkih moćnika u VMBiH.

- Mi govorimo o nevladinim organizacijama, međutim, tu imate veliki broj udruženja koja se navodno bave pitanjima sporta, kulture, folklora i raznim drugim stvarima i odjednom vidite da te organizacije - za koje u najvećem broju slučajeva nikada niste ni čuli - dobijaju vrlo velike iznose, stotine hiljada maraka. Zapravo se radi o nečemu što slobodno možemo nazvati pranjem novca, naglašava naš sagovornik.

Ponavlja da politički moćnici prebacuju novac određenim nevladinim organizacijama, udruženjima, koja su im bliska. Potom se taj novac netransparentno vraća upravo tim političkim moćnicima.

- Oni ga koriste, recimo, za izbore. Tako će biti i sada, kaže Todorović.

Ističe i da u nekoliko velikih gradova poput Sarajeva, Banje Luke, Tuzle, djeluje 15-ak većih nevladinih organizacija koje su paralelno i konsultantske firme, dok u lokalnim sredinama autentične nezavisne nevladine organizacije ostaju bez sredstava i bez podrške. Vjerovatno će narednu godinu biti i ugašene.

- Mislim da nezavisno civilno društvo u narednim godinama neće ojačati jer, objektivno gledano, nemamo nikakav ozbiljan pokazatelj da će do pozitivne promjene doći. Vrlo je jasno da vlasti u BiH dugoročno neće finansirati nevladine organizacije koje imaju kritički stav prema korupciji i zloupotrebi vlasti. Takve nevladine organizacije ne mogu računati na sredstva iz budžeta. A odlaskom američkih donatora, otprilike 75 do 80 posto novca prestalo je da dolazi. Još više je zabrinjavajuće to što je nestala snažna i otvorena podrška Sjedinjenih Država ljudskim pravima, slobodi medija i razvoju demokratije. A kada pogledate EU, vrlo lako ćete uočiti da Unija za partnere prihvaća velike nevladine organizacije koje imaju 20-ak ili 30-ak zaposlenih i rezervna sredstva, mogu da rade neovisno od projekata koje dobijaju kao nevladine organizacije, ističe Todorović, pojašnjavajući da to nije zabranjeno i da se i takve organizacije snalaze, ali da to donekle, ipak, ograničava njihovu slobodu i očekivanu kritiku.

Kada je u pitanju demokratski razvoj BiH, odnosno utjecaj civilnog društva na demokratski razvoj zemlje, Todorović kaže da će on u narednim godinama slabiti. Broj nezavisnih nevladinih organizacija će biti sve manji.

Edvin Kanka Ćudić koordinator je UDIK-a, udruženja koje se bavi procesom suočavanja sa prošlošću i dokumentovanjem ratnih zločina. Kaže nam da programi suočavanja s prošlošću već više od deset godina nisu na listi prioriteta donatora.

- Iako se deklarativno međunarodna zajednica zalaže za suočavanje s prošlošću, na djelu je situacija ipak mnogo drugačija. Ovdje svakako govorimo o većinskim fondovima, jer postoje izuzeci unutar međunarodnih partnera koji decenijama neumorno nastoje pomoći našem društvu da se suoči sa ratnom prošlošću i da zajedno gradimo bolje i pravednije društvo, ističe Ćudić.

(Ne)ravnopravan odnos

S druge strane, naglašava da, ako govorimo o domaćim donatorima, postoje izdvajanja novca za civilno društvo, ali su organizacije koje okupljaju žrtve ratnih zločina nerijetko bliske političkim strukturama, pa neformalno imaju prednost prilikom dobijanja finansijske podrške.

Ćudić smatra da povlačenjem međunarodnih donatora gubimo i mogućnost da se žrtve u procesu suočavanja s prošlošću gledaju kroz jedan ravnopravan odnos, a to se postizalo finansiranjem projekata putem međunarodnih fondova. Akcentuje i da bez nevladnih organizacija mnogo toga ne bi bilo postignuto.