Previše pomoći šteti: Kako AI mijenja naše razmišljanje
Umjesto da vještačka inteligencija nudi gotov proizvod, ona bi nas trebala tjerati na interakciju: tražiti od nas odluke u ključnim fazama ili nuditi alternative koje zahtijevaju našu procjenu.
Svi mi volimo tehnologiju koja radi „od prve“, ali kanadski naučnici u novom radu „Against frictionless AI“ upozoravaju na opasnost sistema koji nam previše olakšavaju život. Dok se tehnološki giganti utrkuju ko će stvoriti korisničko iskustvo bez prepreka, psiholozi sa Univerziteta u Torontu upozoravaju na skrivenu cijenu takve efikasnosti: gubitak vještina i osjećaja postignuća.
Problem leži u besprijekornom (frictionless) dizajnu vještačke inteligencije. Ako AI umjesto nas napiše savršen mail, analizira podatke i složi prezentaciju, a mi samo kliknemo „pošalji“, gubimo ključnu komponentu ljudskog rada, uloženi trud.
Ljudski mozak zadovoljstvo crpi iz rješavanja problema. Kada napor nestane, nestaje i osjećaj „vlasništva“ nad rezultatom. Na taj način postajemo tek pasivni operateri mašine koja obavlja sav kognitivni posao.
Dugoročne posljedice mogle bi biti ozbiljne, upozoravaju autori rada objavljenog u časopisu Communications Communicology. Baš kao što GPS slabi našu sposobnost orijentacije, AI koji „misli za nas“ vodi prema kognitivnoj atrofiji. Gubimo sposobnost kritičkog razmišljanja i dubokog fokusa jer nas sistemi navikavaju na instant-rješenja bez propitivanja.
- OGLAS -
Davanjem prioriteta rezultatima nad naporom, vještačka inteligencija bi mogla oslabiti iskustva koja pomažu ljudima da razviju vještine, izgrade odnose i pronađu smisao u svom radu.
Naučnici stoga predlažu uvođenje „poželjnih poteškoća“ (desirable difficulties). Umjesto da AI nudi gotov proizvod, on bi nas trebao tjerati na interakciju, tražiti od nas odluke u ključnim fazama i nuditi alternative koje zahtijevaju našu procjenu.
- OGLAS -
AI bi trebao biti kopilot koji nas čini boljima, a ne autopilot koji nas čini suvišnima. Tehnologija je najbolja kada nas izaziva, a ne samo kada nas opslužuje, zaključuju kanadski psiholozi.
