Dezinformacije i panika oko hantavirusa

Vijest o izbijanju hantavirusa na kruzeru MV Hondius zvučala je dramatično: nekoliko putnika se razboljelo tokom putovanja, troje ljudi je preminulo, a zdravstvene službe hitno su pokrenule istragu. Na društvenim mrežama odmah su se pojavila poređenja s pandemijom Covid-19 i tvrdnje da je riječ o novom virusu koji bi mogao izazvati novu globalnu krizu. Kruzer je etiketiran kao brod iz pakla. Međutim, stvarna priča mnogo je manje senzacionalna - i mnogo više govori o zanemarenim, ali poznatim rizicima.

Blizak kontakt

Hantavirusi nisu novi. Naučnici ih poznaju decenijama i uglavnom se prenose sa glodara na ljude. Ljudi se najčešće zaraze udisanjem sitnih čestica prašine kontaminirane urinom, izmetom ili pljuvačkom zaraženih glodara. U Južnoj Americi već dugo postoji soj poznat kao Anda hantavirus, koji je specifičan po tome što se u rijetkim slučajevima može prenositi i među ljudima. Ali taj prenos nije ni približno jednostavan kao kod virusa SARS-CoV-2 koji izaziva Covid-19.

Kod hantavirusa obično je potreban veoma blizak i dugotrajan kontakt s oboljelom osobom. Virus se ne širi lako kroz kratke susrete ili običan boravak u istoj prostoriji. Upravo zato epidemiolozi naglašavaju da se ova situacija ne može porediti s pandemijom koronavirusa. Nema dokaza da je virus mutirao u neku novu, opasniju ili superzaraznu varijantu. Riječ je o već poznatom virusu čije se ponašanje uglavnom uklapa u ono što naučnici o njemu već znaju.

Kruzeri su, međutim, posebna okruženja. Na njima veliki broj ljudi danima ili sedmicama boravi u relativno zatvorenom prostoru, dijeli restorane, hodnike, ventilaciju i zajedničke prostorije. Takvi uslovi pogoduju širenju različitih infekcija - od norovirusa i gripe do respiratornih bolesti. Ako se tome doda mogućnost kontakta s glodarima ili njihovim izlučevinama, rizik od pojave hantavirusa postaje mnogo razumljiviji.

Prema izvještajima, stručnjaci smatraju da je izbijanje na kruzeru vjerovatno povezano s prethodnim izlaganjem glodarima ili kontaminiranim prostorima tokom putovanja kroz južnoameričke regije, gdje hantavirusi prirodno cirkulišu. Prema dosadašnjim informacija, nulti pacijent je vjerovatno jedna nizozemski ornitolog koji je išao posmatrati ptice na jednoj deponiji u argentinskom gradu Ushuaia, koja je ujedino i rizično mjesto za inficiranje zbog prisustva glodara. Dakle, nije riječ o misterioznom novom virusu koji se iznenada pojavio, nego o poznatom patogenu koji je pronašao povoljne uslove za širenje među manjim brojem ljudi. Analize genoma virusa od pacijenata, koje su napravljene u Švicarskoj te u Francuskoj, na Institutu Pasteur, pokazale su da virus odgovara već poznatom soju andskog hantavirusa.

Važno je razumjeti i razliku između opasnosti za pojedinca i opasnosti od pandemije. Hantavirus može biti veoma ozbiljna bolest za osobe koje se zaraze i razviju teške simptome, uključujući probleme s plućima i disanjem. Ali to ne znači automatski da virus ima potencijal za globalno nekontrolisano širenje. Mnogi opasni virusi ostaju ograničeni upravo zato što se ne prenose lako među ljudima.

Situacija se prati

Svjetska zdravstvena organizacija i epidemiolozi naglasili su da trenutno nema razloga za paniku niti za uvođenje posebnih ograničenja putovanja. Nema znakova da se virus ponaša drugačije nego ranije, niti da se širi eksponencijalno među ljudima. Situacija se pažljivo prati, ali stručnjaci ističu da je ovo prije podsjetnik koliko su važni javnozdravstveni nadzor, deratizacija i brzo prepoznavanje infekcija.

Pandemija Covid-19 ostavila je snažan psihološki trag pa svaka vijest o virusima automatski izaziva strah od sljedeće pandemije. Ipak, nisu svi virusi isti. SARS-CoV-2 bio je izuzetno uspješan u širenju jer su mnogi ljudi mogli prenositi virus i prije nego što razviju simptome. Kod hantavirusa takav obrazac nije tipičan, što značajno ograničava mogućnost velikih epidemija.

Priča o hantavirusu na kruzeru zato nije priča o novom Covidu, nego o tome kako poznati rizici mogu biti zanemareni. Ona podsjeća da su higijena, kontrola glodara i epidemiološki nadzor i dalje ključni za sprečavanje zaraznih bolesti - čak i kada se radi o virusima koje nauka poznaje već decenijama.