Sila (ni)je uz novi “Star Wars” film

Najnoviji unos u dugometražnu igranu franšizu “Star Wars” (Ratovi zvijezda) poslije “Star Wars: The Rise of Skywalker” (Ratovi zvijezda: Uspon Skywalkera, 2019), nakon sedam godina, predstavlja “Star Wars: The Mandalorian and Grogu” (Ratovi zvijezda: Mandalorian i Grogu, 2026). A nakon tri sezone igrane serije “The Mandalorian” (Mandalorian, 2019 - 2023) njen kreator Jon Favreau sa novim dugometražnim filmom pravi nešto što bi trebalo da stoji kao zaseban film, ali odaje osjećaj malo bolje dvodijelne epizode.

Nemojte pogrešno shvatiti, nije to toliko loše uopšte, klincima će se zasigurno svidjeti, ali ostaje žal za propuštenom prilikom da se napravi odličan film, možda i jedan od boljih u franšizi. Jer, serija je imala potencijal da preraste u nešto sigurno kvalitetno, ali Favreau kao kreator, (ko)scenarista i reditelj kao da je zapao u autorsku blokadu, te se laća jednostavnih rješenja i upotrebe već viđenih detalja. Zasićenjem istih.

U svakom slučaju, “Mandalorian and Grogu” je za nekoliko podioka preko, iznad sequel trilogije, i opet nedovoljno dobar da dovede stare fanove na svoje. Iako je Favreau znao put, Sila nije bila uz njega pri stvaranju novog “Star Wars” filma.

Naslovnog lovca na ucjene Mandaloriana Dina Djarina ponovo portretira Pedro Pascal, koji se saživio sa likom i očito uživa u ulozi. Srećemo ga na zadatku pri privođenju, prije eliminacije, bivših saradnika Imperija, zajedno sa svojim malim učenikom Groguom.

Djelujući kao tim, dvojac se uspješno snalazi i rješava poteškoće. Drugi zadatak ih odvodi u potragu za Rottaom (glas Jeremyja Allena Whitea), sinom nekadašnjeg gangstera Jabbae The Hutta, koji će ih istodobno navesti na trag Lorda Janua (Jonny Coyne), saradnika Imperija. Djarin i Grogu će izvršiti zadatak, samo da bi se zamjerili blizancima Hutt, bratu i sestri koji su htjeli eliminirati svog nećaka.

Sve to će proći u zanimljivom ozračju bitaka blasterima i raznih letjelica, te naravno okršaja prsa u prsa. Vjerovatno i najsmješniji detalj u cijelom filmu jeste pojava uličnog prodavača i kuhara kojem je glas posudio mag srebrenog platna, reditelj Martin Scorsese, koji na samo njemu svojstven način iznosi (glasovnu) ulogu.

Svakako, u Disneyu (i Lucasfilmu) će zadovoljno trljati dlanovima dok se figurice i ostala roba sa znakom titularnih likova budu prodavali i prodavali, a oni punili kase šuštavim zelenim novčanicama. Ono što ostavlja utisak malo veće dvodijelne epizode ovdje zapravo je način na koji je Favreau sa svojim scenarističkim dvojcem Daveom Filonijem i Noahom Kloorom stručno i zanatski ipak, napravio podjelu u radnji učinivši prelaz između priča suptilnim i ugođenim.

Dok bi to u seriji djelovalo prirodno u vidu dvodijelne epizode, na filmu je već drugačije i opet nije za odbaciti, ali ipak odaje osjećaj da je trebalo ostati u vidu serije.