Uz završnicu 54. teatarskog festivala FEDRA: Između tradicije, bijega i iskoraka

U vremenu u kojem živimo i u kojem najčešće govorimo o krizama, podjelama, gubicima, ratovima, uništenju temeljnih vrijednosti, svijet postaje sve glasniji, ali sve manje spreman i otvoren za razgovor. U takvom rasredištenom svijetu u kojem je fokusiranost na sebe nameće se pitanje: treba li nam umjetnost? Ili je još možda važnije, konkretnije pitati: treba li svijetu umjetnost? Odgovor nije samo potreban nego i nužan.

Mjesto nade i straha

Umjetnost nije bijeg od stvarnosti u neke bolje svjetove, ona nije tu radi zabave, ona je tu da nas suoči sa stvarnošću i sa sobom u toj stvarnosti. Ona je tu da bi se razumjelo postojanje, da bi se preživjelo, da bi se postalo vidljivim, ostavilo traga, da bi se živjelo. Kroz umjetnost pamtimo prošlo, razumijemo sebe u sadašnjosti i zamišljamo ono što bi tek moglo postojati u budućnosti. Umjetnost ne daje jednostavne odgovore, ali postavlja precizna pitanja i navodi slušatelja/icu, gledatelja/icu, čitatelja/icu, zavisno od načina na koji se oblikuje, da propituje stvarnost i njene vrijednosti ili odsustvo vrijednosti. Tu je njena snaga: suočavanje sa nama samima. Možda se ta snaga umjetnosti najefektnije vidi na pozornici. Pozorište je mjesto susreta i dijaloga, mjesto straha, nade, slabosti i dilema koje se otvaraju ispred nas dok gledamo predstavu.

Pozorište jeste, ili bi barem trebalo biti, mjesto u kojem se otvara dijalog sa svijetom i kritički propituje stvarnost. Pozornica na kojoj stoje glumci podsjeća nas da iza svakog čovjeka postoji priča koja čeka da bude ispričana i podijeljena s drugima. Upravo zbog toga umjetnost, u ovom slučaju pozorište, ima nezamjenjivu ulogu, tu se oblikuje prostor u kojem možemo čuti jedni druge, razumjeti različite perspektive i preispitati svoje strahove. Zato je svaki pozorišni festival, bilo profesionalni ili amaterski, važan jer nadilazi samu umjetničku prezentaciju. Pozornica nije samo mjesto izvođenja predstava, već prostor susreta, razmjene iskustva i povezivanje ljudi kroz zajednički interes za umjetnost.

Upravo zbog toga festival FEDRA u Bugojnu ima značaj koji daleko nadilazi granice pozorišne scene. Bugojno u nekoliko festivalskih dana nije samo mjesto za predstavljanje amaterske pozorišne scene u Bosni i Hercegovini već taj grad predstavlja prostor susreta, otvaranje dijaloga i potvrde da umjetnost, uprkos svemu, i dalje ima moć mijenjati ljude i zajednicu. FEDRA svjedoči da je pozorište važan kulturni i društveni događaj, mjesto gdje se prepoznaju izazovi današnjice i gdje se traže mogućnosti drugačijeg pogleda na svijet.

I ove godine festival FEDRA, koji okuplja i u fokus postavlja amaterska pozorišta, održan je u Bugojnu 54. put. Od 13. do 20. jula u organizaciji Kulturno-sportskog centra Bugojno publika je imala priliku pogledati sedam pozorišnih predstava u takmičarskom dijelu programa. Kroz tih sedam priča prikazanih na festivalskim danima pronalazimo jedan od najvažnijih zadataka pozorišta, a to je mogućnost da bolje razumijemo jedni druge, kako je naglasio i direktor festivala Mirza Idrizović. Najbolja ostvarenja amaterskih pozorišta iz Bosne i Hercegovine predstavljena su publici prema izboru ovogodišnjeg selektora Vahida Durakovića. To su predstave: “Igra istine” (Amaterska scena mladih Modriča), “Prvi put” (BKC Gračanica), “Zaboravi Hollywood” (Hrvatsko kazalište Travnik), “Kad smo bili u našim godinama” (Teatar mladih BN, Bijeljina), “Copacabana” (Amatersko pozorište “Neretva” Konjic), “Slatko-kisela piletina” (Reflex teatar Banja Luka) i “Transsibirska željeznica” (DIS - Pozorište mladih Banja Luka). Ovogodišnji stručni žiri festivala činili su: Nedžad Ibrahimović, Marko Misirača i Senad Milanović.

Festival FEDRA je ponudio publici priliku da kroz različite predstave upozna nova čitanja klasičnih dramskih tekstova, ali i savremena ostvarenja afirmisanih dramskih autora/ica, kao i nove tekstove autora/ica koji su još uvijek relativno nepoznati pozorišnoj javnosti. Raznovrsnost predstava, bez selekcije koja je imala tematski okvir, nego se zasnivala na estetskoj procjeni selektora, ogleda se i u različitim pristupima temama koje oblikuju savremeno društvo od egzistencijalizma i apsurda, preko ekokritike i feminizma, do pitanja identiteta, seksualnosti, položaja pojedinca u svijetu tehnologije koja se svakodnevno mijenja.

Različite perspektive

Posebna vrijednost festivala jeste upravo u otvaranju prostora za različite umjetničke perspektive i mogućnost dijaloga kako sa sobom, tako i sa drugima, o temama koje često ostaju na marginama javnog prostora. Isto tako, otvorene su mnoge teme koje muče savremenog čovjeka, a jedna od onih koja se izdvojila jeste propitivanje načina komunikacije, odnosno nekomunikacije u današnjem svijetu. Neka pozorišna ostvarenja su u tim prikazima bila uspješnija, dok su druga ostajala na površini ideje koju su željela predstaviti, ostavljajući publici pitanja o njihovoj umjetničkoj opravdanosti i krajnjem dometu.

Ipak, nisu sva festivalska ostvarenja imala jednak umjetnički domet niti su sva podjednako uspješno odgovarala na pitanja koja su sama postavila. Neke predstave ostale su prvenstveno na nivou zabave, bez dubljeg ulaska u slojeve priče, likova i tema kojima su se bavile. Takav je slučaj konkretno s predstavom Amaterskog pozorišta “Neretva” iz Konjica, koja je više funkcionisala kao prostor igre i zabave za izvođače i publiku, nego kao pokušaj ozbiljnijeg umjetničkog propitivanja odnosa života i pozorišta.

Plakat festivala FEDRA/Tidža Čaušević/

S druge strane, neke od predstava ostale su na nivou anegdotalnog prikaza stvarnosti, nudeći publici prepoznatljive situacije iz svakodnevnog života, ali bez snažnijeg produbljivanja njihovog značenja. Predstava “Slatko-kisela piletina” primjer je takvog pristupa, u kojem se svijet oko sebe promatra kroz prizmu komedije, koja često postaje najprihvatljiviji način da se govori o vlastitim slabostima, društvenim paradoksima i problemima koje nije uvijek lako direktno imenovati. Upravo u toj ambivalentnosti komedije, između zabave i kritike, ostaje otvoreno pitanje koliko predstava uspijeva prevazići trenutni humor i ponuditi dublje razumijevanje vremena u kojem živimo.

Zbog slobode koju amatersko pozorište ima, za razliku od institucionalnih pozorišta opterećenih veoma često produkcijskim, organizacijskim i društvenim ograničenjima, od njega i dalje očekujem više. Upravo ta sloboda otvara prostor hrabriji umjetnički iskaz i neposrednije suočavanje sa stvarnošću. Toga, nažalost, u amaterskim pozorištima danas ima jako malo, a pokazali su to i na FEDRI. Propustila se dobra prilika da se otvore teme koje nisu dovoljno prisutne u javnom prostoru i da se bez ustručavanja postave neugodna pitanja društvo u kojem se “igra”. Upravo zato ostaje osjećaj da je ovogodišnjem festivalskom predstavljanju amaterske scene nedostajalo više umjetničke hrabrosti i spremnosti na rizik. Iako komedija ima svoju vrijednost i često predstavlja važan način govora o društvenim problemima, u pojedinim predstavama ona je postala gotovo dominantan izraz, ne propitujući, nego zabavljajući. Amatersko pozorište ima potencijal da bude mnogo više od prostora zabave, ono može biti mjesto provokacije, preispitivanja i glasnog postavljanja pitanja koja društvo često izbjegava.

Avangardna poema

Najuspješnija predstava, prema odluci stručnog žirija, jeste “Transsibirska željeznica” DIS - Pozorišta mladih Banja Luka, inspirirana poemom “Transsibirska proza ili Mala Jeanne od Francuske” autora Blaisea Cendrarsa, u režiji Ognjena Bogdanovića. Predstava je napravila svojevrsni iskorak: zadržavajući fragmentarnu strukturu avangardne poeme, gradi slike koje se brzo smjenjuju, dok se unutrašnji i vanjski svijet neprestano prepliću prateći tok putovanja. “Voz ide dalje”, “Odlazi”, “Ne znam kuda idemo”, “Ako ode hoće li se vratiti” jednostavne su, ali snažne rečenica koje nisu samo izraz neizvjesnosti, već i pokretači potrage za novim životom ili pokušaj da se postojećem da smisao. Izgubljeni likovi, sjećanja, ispovijest, obraćanje publici, komentarisanje predstave u predstavi, te muzika koja gotovo upravlja ritmom scene oblikuju prostor u kojem se istražuju teme slobode, ljubavi i otuđenosti.

Na koncu, vidimo da je širok spektar tema koje su se ove godine otvorile na sceni u Bugojnu. Pred publikom su se smjenjivale priče o porodici, udaljavanju, otuđenju, nemogućnosti komunikacije, usamljenosti, nemogućnosti ostvarenja ljubavi, nerealizovanim snovima i željama, ali i o generacijskim razlikama, odrastanju, adolescenciji i stalnoj ljudskoj potrebi za pripadanjem. Koliko smo spremni prihvatiti istinu o sebi i drugima, pitanje je koje se izdvaja kao jedno od ključnih pitanja festivalskih dana. Ono je posebno naglašeno u predstavi “Igra istine” Amaterske scene mladih Modriča, nastaloj prema tekstu Vahida Durakovića, ali istovremeno pitanje je to koje predstavlja i zajedničku nit cijelog festivala.

Na 54. FEDRI su se u Bugojnu i ove godine postavila neka od važnih pitanja današnjice, na neke je ponuđen odgovor, na neka nije, a neka su ostala u nama i nakon što se spustila zavjesa i festival završen.