Premijer Andy Burnham

Novi britanski premijer Andy Burnham, odnedavni predsjednik Laburističke stranke, ušao je u politiku kao mlađahni četrnaestogodišnjak, inspiriran britanskom serijom “Boys from the Blackstuff”, socijalno angažiranom i poprilično egzistencijalno intoniranom, koja je opisivala duh osamdesetih u Velikoj Britaniji, ekonomske nejednakosti, radničke probleme i ljudski život u jednom takvom kontekstu. Sada kao zrela osoba - rođen je 1970. godine u Liverpoolu - u prvom govoru ispred premijerske rezidencije, u ulici Downing Street na broju 10, Burnham ističe kako je naš izazov, koristeći retoričku figuru kraljevskog plurala, učiniti da politika funkcionira. Učiniti da politika funkcionira bolje, istaknuo je, budući da je svjestan kako je ljudima kod kuće naprosto dosta politike. Burnham, šesti britanski premijer u zadnjem desetljeću, u svom inauguralnom govoru podsjetio je kako je recentna britanska politika uronjena u određeni okvir kratkotrajnosti, sinonima za političku nestabilnost. Tome su kumovali događaji poput Brexita, zatim pandemije koronavirusa, doza unutarstranačkih skandala, diskretnih ekonomskih pokazatelja i krize povezane s rastućim troškovima života. Realistično je novi premijer konstatirao kako recentna britanska politika nije bila dovoljno dobra, obećavši da će njegova vlada razviti novi politički i ekonomski model i donijeti ljudima najviše promjena u zadnja četiri desetljeća. Burnham nije otkrio u potpunosti karte i nije naznačio kako će lijepe želje provesti u stvarnost, no obećao je da će vrlo brzo predložiti desetogodišnji plan za Ujedinjeno Kraljevstvo, koji će biti baziran na socijalnoj osjetljivosti i kolaborativnoj politici u kojoj će briga za ljude biti u središtu djelovanja njegove vlade.

Skeptici bi ovaj govor novog britanskog premijera, koji po našem sudu ima vrlo visok stupanj socijalne empatije i inovativnosti, pa i sna o jednoj novoj političkoj arhitekturi, lagano mogli staviti u kontekst britanskih političkih mućki i ostalih nepodopština koje su praćene uvjerljivom retorikom. “Mora postojati način! Tko se usudi, pobjeđuje!” Ovaj motivacijski citat, poprilično samorazumljivog karaktera koji je često korišten u političkom diskursu, izrekao je kultni Del Boy, beskrajno zabavni protagonist britanske serije “Mućke”, u jednoj od epizoda kada je objašnjavao životni credo, u njegovom slučaju potreban za osobni uspjeh.

Premijersko mjesto zasigurno je kruna dosadašnje Burnhamove karijere, no njegovi počeci bili su poprilično daleko od pompeznih centara političke moći i vezani su za socijalne nejednakosti koje je uočavao u mikrokontekstu koji ga je oblikovao. Rođen je u radničkoj obitelji koja je imala prirodne sklonosti prema laburistima, navija za nogometni klub Everton, čiji je najveći dio navijačke baze kooptiran upravo iz radničke niže i srednje klase. Katolik je po odgoju, a iako se ne smatra posebno religioznim, premijersku zakletvu položio je nad Biblijom - to ga čini prvim britanskim premijerom katolikom, dok se primjerice Tony Blair obratio na katoličanstvo tek nakon odlaska s Downing Streeta - a prethodno je isticao kako ga je obrazovanje u katoličkim školama učinilo osjetljivim na socijalnu nepravdu koju je uočavao u svijetu koji ga je okruživao. Studirao je engleski jezik na Cambridgeu, što samo po sebi nije esencijalno, ali pokazuje kako britanska politička kultura nije hostilna prema humanističkim znanostima, pogotovo onima s vrhunskih akademskih adresa. Radio je isprva u novinarstvu, a zatim ulazi u politiku, gdje stječe iskustvo isprva u vladi Tonyja Blaira, a kasnije i Gordona Browna. Političke ambicije su mu s vremenom rasle, te pokušava postati lider laburista, no u dva navrata gubi - 2010. i 2015. godine - utrku za lidera.

No, onda se Burnham na određeni način vratio korijenima, te se 2017. kandidirao i pobijedio na izborima za prvog gradonačelnika Velikog Manchestera, preciznije rečeno, političkog čelnika cijele metropolitanske regije od deset gradova, s ovlastima koje su znatno šire od ovlasti običnog gradonačelnika u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tu je zaslužio nadimak “kralja sa sjevera” zbog uspješnog vođenja i rješavanje kompleksnih lokalnih izazova poput javnog prijevoza, stanogradnje, prostornog planiranja, policije, te upravljanja dijelom zdravstvenim i socijalnim politikama. Navedene politike su najbliže građanima, te recentna europska i svjetska iskustva pokazuju kako se upravo u toj sferi lokalne i regionalne politike detektiraju najveći upravljački deficiti političara. No, Burnham se pokazao kao vrlo kvalitetno rješenje, te je i zbog toga, ali i zbog političke neposrednosti i autentičnosti, kasnije stekao ogromnu podršku unutar same Laburističke stranke, za čijeg je lidera nedavno i izabran.

Premijeru Burnhamu, smatraju mnogi, nedostaje vanjskopolitičkog iskustva, što će mu u prvoj fazi mandata otežati novo pozicioniranje Ujedinjenog Kraljevstva na međunarodnoj sceni. Politika je ipak igra koja se ne igra samo pred domaćom već i pred međunarodnom publikom, a upravo taj vanjskopolitički aspekt svjetske politike je neobično opterećen kontradikcijama, unilateralnom silom koju je, jednom započetu, gotovo nemoguće obuzdati. Ako je u svom inauguralnom govoru zvučno istaknuo kako namjerava “staviti prave vrijednosti, prave standarde u srce svoje vlade”, pa onda i brigu za ljude, ostaje vječna dilema o primjeni istih. Da li će njegova vlada uspjeti univerzalizirati ove kategorije i primijeniti ih primjerice na djecu u Gazi? Kakav će pogled imati prema ratovima u Ukrajini i Iranu te rješavanju istih? Političko-psihološki profil novog Andyja Burnhama pokazuje senzibilitet prema ljudima, no to nije garant političkog uspjeha. O tome da li će reartikulirati britanske političke, društvene i vanjskopolitičke kontradikcije, ovisit će i dužina njegovog premijerskog mandata koji je tek započeo.