Trenuci kada se ne broje nalazi ni terapije: Put do zdravlja posut je ljubavi i brigom

Na Vlašiću se ovih dana ne broje nalazi ni terapije, već osmijesi, zagrljaji i nova prijateljstva, što je i cilj rehabilitacionog kampa koji 17. put organizira Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka”.

Nakon teških i neizvjesnih dana kojima je dinamika bila određena terapijama i vezana za bolničke sobe, mališani koji su pobijedili karcinom konačno imaju priliku da budu ono što jesu, razigrani sanjari, istraživači, umjetnici. Posebnu emociju i optimizam druženju donijeli su volonteri Udruženja.

Snažna poruka

- Nama je, prije svega, cilj da se posvetimo samoj djeci, da učestvujemo u procesu njihovog oporavka i da im pomognemo da zaborave loša sjećanja, te pokažemo da ima života poslije bolesti, kazala nam je Emina Pirošić, volonterka Udruženja, koje se prije deset godina suočila sa četvrtim stadijem Burkittovog limfoma.

Iskustva rado dijeli sa mališanima koje je zadesila slična sudbina, te napominje da optimizma i želje za životom ne smije nedostajati.

- Ja im ispričam da mi je san bio da postanem doktorica. I kad sam saznala da imam rak, ta želja mi je postala kristalno jasna da će se to, ako Bog da, kad-tad desiti, ispričala nam je Emina, čija priča da je od borbe sa rakom četvrtog stadija danas stigla do druge godine Medicinskog fakulteta nosi vrlo snažnu poruku.

Priznala nam je da je put kojim je prošla bio jednako težak, a možda i suroviji za njene roditelje. Slično životno iskušenje prebrodila je i porodica Mulamuratović.

- Kada je nam je sin imao 4 godine i 4 mjeseca, saznali smo za dijagnozu neuroblastoma, 4. stadij, visokog rizika, prisjeća se Senka Mulamuratović, članica Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka”, te dodaje da je dječak prvo liječen u Tuzli, gdje je imao 6 ciklusa hemoterapije i operaciju primarnog tumora.

Nakon toga, po protokolu, odlaze u Tursku na dalje liječenje, gdje su boravili 13 mjeseci. Dječak je danas pun života i želje da raste i sanjari.

- Dječak se osjeća odlično. I ta njegova ljubav za životom, sva ta radost njegova, mislim da je bila i ključna da se izbori, da to sve izdrži, da ne nosi velike traume i nastavi dalje kao da ništa nije bilo, govori ponosna majka.

Sagovornice nam priznaju da im je Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka” u najtežim trenucima bilo velika podrška, ali i da im druženja u okviru rehabilitacionog kampa mnogo znače.

Radost druženja

- Itekako znače, jer upoznate ljude s kojima dijelite istu prošlost, a s nekima čak istu budućnost. Možete razgovarati o stvarima o kojima ne možete s nekim ko vam je čak i najbliži, priznaje Emina.

Završetkom bolničkog liječenja ne završava se borba sa malignom bolesti i sa posljedicama terapija koje su se odrazile na fizičko i psihičko zdravlje djece, ali i roditelja. Radost druženja mimo bolnice posebna je za sve.

- Ono što je nekako i njima najvažnije jeste da se susreću sa drugarima iz bolničkih soba u ljepšem okruženju, u puno ljepšoj situaciji nego što je to nekada bilo, priča nam Atifa Buldić-Bešić, portparolka Udruženja, i napominje da su im druženja puna zabave, veselja, života, te da mališani, njihovi roditelji i volonteri na poseban način doživljavaju susrete u kampu.

Ovaj 17. rehabilitacioni kamp Vlašić 2026. traje od 20. do 24. jula i prilika je da osmijesi mališana ponovo zablistaju, a da želja za novim početkom, i roditelja i djece, dobije jača i duža krila.