Promocija knjige Asje Mandić: Umjetnost otpora i opstanka

U prostoru Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine predstavljena je knjiga “Umjetnost pod opsadom: Poetika iz ruševine” Asje Mandić, obimna i višeslojna studija koja kroz perspektive istorije umjetnosti, urbanizma, estetike, sociologije i kulture sjećanja istražuje načine na koje je Sarajevo tokom opsade transformisalo vlastiti javni prostor, svakodnevni život i umjetničke prakse, pretvarajući iskustvo razaranja u prostor stvaranja, otpora i kolektivnog opstanka. O knjizi su govorili Marina Katnić-Bakaršić, Maja Abdomerović, Almir Imširević, Milomir Kovačević Strašni i sama autorica, dok je promocija održana u ambijentu izložbe ratnih fotografija Milomira Kovačevića Strašnog.

Promjena semantike grada

Govoreći o knjizi, Marina Katnić-Bakaršić posebno je naglasila da se vrijednost ove studije ne ogleda samo u dokumentovanju umjetničkih događaja tokom opsade nego, prije svega, u načinu na koji autorica uspijeva pokazati kako rat mijenja samu semantiku grada, njegove znakove, prostore i svakodnevne rituale, proizvodeći potpuno novu simboličku geografiju grada. Podsjetila je da su planine, koje su prije rata predstavljale zaštitni okvir grada i dio njegovog identiteta, tokom opsade postale izvor smrti i razaranja, čime se radikalno promijenila percepcija urbanog prostora i odnos građana prema vlastitom okruženju.

Knjiga "Umjetnost pod opsadom: Poetika iz ruševine"/Halid Kuburović/

- Prostor grada postaje ispresijecan novim granicama i novim segmentima, kazala je Katnić-Bakaršić, ističući da su te granice bile istovremeno fizičke, psihološke i simboličke, oblikovane barikadama, improvizovanim skloništima i putevima preživljavanja kroz koje se pokušavao očuvati privid normalnog života.

Posebnu pažnju posvetila je poglavljima koja govore o umjetnosti nastaloj u uslovima razaranja i potpunog nedostatka institucionalnih i materijalnih uslova za rad, naglašavajući da autorica precizno prati načine na koje su se ruševine, podrumi, garaže i improvizovani prostori pretvarali u galerije, škole, pozorišta i mjesta kulturnog okupljanja.

- Odjednom se na neočekivanim mjestima stvara umjetnost iz ruševina, istaknula je Katnić-Bakaršić, ocjenjujući da knjiga uspješno povezuje arhitekturu, urbanizam, teoriju umjetnosti i filozofiju prostora, te da upravo zbog toga predstavlja izuzetno važan doprinos kulturi sjećanja.

Prema njenim riječima, knjiga će ostati trajni spomenik opkoljenom Sarajevu i ljudima koji su u njemu stvarali i živjeli, posebno zbog činjenice da tekstualni dio knjige funkcioniše u stalnom dijalogu sa fotografijama Milomira Kovačevića Strašnog i drugih autora, stvarajući složen multimodalni narativ o gradu pod opsadom.

Kustosica Maja Abdomerović naglasila je kako je posebno važno što je promocija održana upravo u prostoru aktuelne izložbe ratne fotografije, ističući da izložba nije tek scenografski okvir, nego integralni dio iskustva čitanja same knjige.

- Ova izložba nije kulisa. Ona daje osjećanje, atmosferu i emocionalni kontekst koji čitatelj treba ponijeti sa sobom kada uzme da čita Asjinu knjigu, kazala je Abdomerović. Govoreći o istraživačkom pristupu autorice, podsjetila je da se Mandić nije bavila institucionalnom kulturom Sarajeva tokom opsade, čija je istorija već dijelom dokumentovana, nego upravo onim umjetničkim praksama koje su se događale na marginama institucija, u javnom prostoru, improvizovanim galerijama i prostorima destrukcije.

- To više nije bila umjetnost u javnom prostoru, nego umjetnost javnog prostora, rekla je Abdomerović, objašnjavajući da knjiga prati transformaciju umjetničke prakse u trenutku kada umjetnici izlaze iz svojih ateljea i institucionalnih okvira te počinju direktno intervenisati u urbani prostor grada pod opsadom. Posebno je istaknula važnost dokumentacijskog rada koji stoji iza knjige, navodeći da je autorica godinama tragala za rasutom arhivskom građom, fotografijama, privatnim zapisima i svjedočanstvima umjetnika i građana, često suočena sa činjenicom da veliki dio te dokumentacije nikada nije bio sistematski pohranjen niti institucionalno obrađen.

Ruševine i opkoljeni gradovi

Pisac i dramaturg Almir Imširević govorio je o knjizi kao o djelu koje daleko prevazilazi lokalni okvir i postaje univerzalno svjedočanstvo o gradovima pod opsadom, ljudima koji u ekstremnim okolnostima nastavljaju stvarati i kulturi kao obliku preživljavanja.

Knjiga je potaknuta nevjerovatnom umjetničkom produkcijom

- Volio bih da ova knjiga dođe do ljudi koji još nisu svjesni šta može da im se desi, kazao je Imširević, ističući da knjiga ne govori samo o prošlosti Sarajeva nego i o savremenom svijetu u kojem se, od Gaze do Ukrajine, ponovo stvaraju ruševine i opkoljeni gradovi. Kroz niz ličnih sjećanja i književnih asocijacija, Imširević je govorio o gradu kao živom tijelu čiji su zidovi, prolazi i improvizovane barikade tokom rata funkcionisali poput odbrambenog sistema, dok je svakodnevno kretanje gradom postalo pitanje opstanka, a ne slobode.

Asja Mandić, zahvalivši umjetnicima, kustosima, fotografima i prijateljima koji su godinama s njom dijelili dokumentaciju, svjedočanstva i lična iskustva, objasnila je da knjiga nije zamišljena kao sveobuhvatna istorija ratne umjetnosti, nego kao istraživanje umjetničkih akcija, izložbi i intervencija realizovanih upravo u prostorima destrukcije, odnosno mjestima gdje su umjetnost i ruševina postajale dio istog urbanog pejzaža.

Posebno je naglasila važnost fotografija Milomira Kovačevića Strašnog, ali i autora poput Kemala Hadžića i Danila Krstanovića, čiji su radovi poslužili kao dragocjena dokumentacija za rekonstrukciju ratnog Sarajeva i umjetničkih događaja nastalih u njemu.

- Knjiga je potaknuta nevjerovatnom umjetničkom produkcijom, ali i nevjerovatnom participacijom građana u kulturno-umjetničkom životu grada, kazala je Mandić, dodajući da je knjigu željela posvetiti upravo ljudima Sarajeva koji su tokom opsade kulturu pretvorili u oblik otpora, društvene solidarnosti i načina opstanka.