Film možemo posmatrati kao još jedan simptom industrije u kojoj se klasična književna djela sve češće adaptiraju prvenstveno zbog svoje prepoznatljivosti i tržišne privlačnosti, bez jasne potrebe da se ponudi nešto više od stilizovane i pojednostavljene revizije

Strašekov narator i likovi su djeca tranzicijske nesnađenosti, antielita, i njihova pobuna nema jasnu političku artikulaciju, već se, uglavnom, svodi na odbijanje da se prilagode

Iako je riječ o prosječnom filmu, ipak ima dovoljno šarma i dozu hororu neophodne nelagode i opasnosti da ga učini sasvim solidnim gledateljskim iskustvom

“Cold Storage” na kraju, ipak, uspijeva da ponudi laganu, nepretencioznu žanrovsku zabavu i ne pretenduje da bude išta više od toga

Ozonov film pokazuje da crno-bijela estetika, kada je iskorištena u modernom filmu, ne mora biti ni pretenciozna ni neinventivna, dok “Stranac” ostaje književnost čija se praznina ne može do kraja popuniti nijednim ideološkim ili psihološkim čitanjem jer je odavno iznad svake interpretacije - istinsko remek-djelo