Temelj za sigurne korake ka vrhovima: Stijena i dalje ostaje najveća škola

Dok klasični alpinizam, suočen s modernim i osiguranim sportskim smjerovima, polako gubi bitku s vremenom, entuzijasti u Bosni i Hercegovini spajaju višedecenijsko iskustvo i mladalačku energiju kako bi očuvali duh istinskog penjanja i skoro stoljetnu tradiciju alpinizma u našoj zemlji.

Duboki korijeni

Kroz nedavno završenu Ljetnu školu alpinizma, nekoliko generacija penjača pokazalo je da stijena i dalje ostaje najveća škola karaktera, snage, znanja, izdrživosti, povjerenja, hrabrosti.

Planine BiH decenijama čuvaju priče o hrabrosti, drugarstvu i pomicanju vlastitih granica. Danas, kada tehnologija i moderni trendovi mijenjaju lice ovog plemenitog sporta, Komisija za alpinizam Planinarskog saveza Federacije BiH uspješno prkosi izazovima. Organizacijom ovogodišnje Ljetne škole pod jednim krovom okupljeni su osnovni i napredni nivoi obuke, a znanje se prenosilo onako kako se to radilo oduvijek, neposredno, sa starijih, iskusnijih, na mlađe.

Bh. alpinizam ima duboke korijene, a ime koje se s posebnim poštovanjem izgovara među penjačima svih generacija jeste Redžep Grabus. Ovaj penzionisani učitelj, instruktor alpinizma i gorski spasilac, iza sebe ima preko 50 godina staža na planinama, skoro 350 ispenjanih alpinističkih smjerova i nebrojene spasilačke akcije. Grabus, kojeg kolege opisuju kao živu enciklopediju i uzor skromnosti, personifikacija je vremena kada su se smjerovi penjali s daleko skromnijom opremom, ali s nevjerovatnim srcem. Učiti od njega tokom alpinističke škole bila je privilegija. Tokom obuke, kandidati su imali i nekoliko časova teorije, tokom kojih su, između ostaloga, učili i imena najzaslužnijih za razvoj alpinizma u BiH.

- Važno je uvijek spomenuti one koji su učinili mnogo u markiranju puteva, afirmaciji alpinizma, izgradnji planinarskih kuća... Drago Šefer, Petar Šaraba, Jakov Gaon, Alojz Rebić, Lujo Dic, Muhamed Buturović, Vojkan Prica, Hajro Delić, Drago Entraut, Hidajet Haračić, Drago Bozja, Petar Hilčišin, Danil Pavičević, Muhamed Šišić, Muhamed Gafić, Faruk Zahirović, Edin Durmo, Dragan Ilić, Mukrim Šišić i cijela plejada mlađih alpinista je ostavila trag u bh. planinama i trebamo ih se sjećati, kaže Grabus, koji i danas, iako je zagazio u sedmu deceniju života, nerijetko veže uže i penje neku od bh. stijena, te rado dijeli znanje.

Tarik Rustempašić iz Bugojna, registrovani alpinista i predsjednik Komisije za alpinizam PSFBiH je više od 20 godina aktivni planinar i 15 godina je u alpinizmu, tokom kojih je ostvario ozbiljne evropske uspone, od Grossglocknera i Mont Blanca, do dva uspona na surovi Matterhorn preko zahtjevnog talijanskog Lavljeg grebena, pa sve do afričkog Kilimanjara.

- Uvijek me fascinira činjenica da su naši instruktori i mentori, poput Redžepa Grabusa, davnih 1970-ih i 1980-ih godina penjali izuzetno opasne i teške smjerove u koje se mi mlađi danas rijetko usuđujemo ući, iskren je Rustempašić, koji naglašava i to da danas alpinisti imaju moderniju opremu, lakša užad i bolju obuću. Često se pita da su oni tada imali sadašnju opremu, gdje bi im bio kraj?

Rustempašić upozorava da klasični alpinizam polahko nestaje pred naletom modernih sportskih smjerova koji su unaprijed osigurani i zahtijevaju manje opreme i rizika.

- Zato smo mi tu da ga oživljavamo i prenosimo znanje, poručuje.

Da se znanje ne može naučiti samo iz knjiga, potvrđuje i Eldin Kajtaz, član Komisije, rođen u Livnu, a kaljen na stijenama oko Mostara. Njegov alpinistički put počeo je još 1980-ih kroz obuku u bivšoj JNA, Gorsku službu spašavanja i neprocjenjivo praktično iskustvo. Kajtaz je tokom godina stajao na vrhovima širom Austrije, Njemačke, Slovenije, penjao Mont Blanc i posjetio bazni kamp Mount Everesta.

- Kao mlad čovjek, ponekad sam mislio da mogu više nego što zaista mogu. Nisam uvijek slušao starije, ali su me i uspjesi i greške naučili važnim lekcijama, prisjeća se Kajtaz.

Ovaj strastveni planinar, čiji doprinos u oživljavanju brojnih planinarskih i alpinističkih smjerova je neprocjenjiv, naglašava i da se s godinama uči da u alpinizmu nije najvažnije koliko možeš, nego koliko dobro poznaješ sebe, svoje mogućnosti i vlastite granice. Za Kajtaza, rad u Komisiji i saradnja s ljudima poput Grabusa predstavljaju izuzetnu čast, ali i veliku odgovornost.

- U historiji našeg alpinizma upisana su velika imena. Nekada nije bilo interneta ni ovoliko škola, učilo se tako što si bio uz iskusnije, posmatrao ih i izlazio na stijenu. Danas moderne škole nude sistematičan pristup, što je ogroman napredak, ali iskustvo starijih generacija se ne može zamijeniti. Najbolji rezultati dolaze upravo iz tog spoja, napominje Kajtaz, te ističe ovogodišnju školu alpinizma koja je bila upravo to. Okupila je 20 kandidata iz cijele BiH, a jedan kandidat je došao iz Srbije.

- Ovogodišnji ljetni kamp bio je logistički podvig, realizovan na tri atraktivne lokacije, u Drežnici, na Prenju i u Bugojnu. Nakon savladavanja osnova, čvorova i izrade sidrišta u Drežnici, te praktičnog rada na surovom Prenju, loše vrijeme je primoralo ekipu da završni vikend preseli u Bugojno. Tamošnje penjalište sa smjerovima težine do 7+ omogućilo je da polaznici uspješno privedu obuku kraju i osjete čari prvog alpinizma.

Najbolji dokaz da škola ispunjava svoju svrhu jeste Kenan Haskić, asistent koji je na korak do licence alpiniste instruktora. Sa alpinizmom se prvi put susreo 2022. Sve je počelo slučajno, kada je njegova sestra Selma odvela njegovu djecu na trening sportskog penjanja kod legendarnog Edina Durme. Prateći djecu, Haskić je i sam ušao u trenažni proces, upisao ljetnu školu i završio je kao najbolji polaznik.

Najveći izazovi

- Slobodno mogu reći da sam ono najbolje što je u BiH dostupno učio od najboljih, Edina Durme, Redžepa Grabusa, Jure Miljaka i Edina Drine. Ipak, od samog početka moje alpinističko obrazovanje odvijalo se pod budnim okom Durme, koji je mnogo više od instruktora. Zahvaljujući njemu zavolio sam alpinizam i ostao. Zbog toga će njegovo ime u mojoj alpinističkoj priči uvijek imati posebno mjesto, priča Haskić, koji je popeo brojne smjerove, ali posebno emotivan trenutak za njega bilo je ponavljanje čuvenog smjera Ilijin stub na Vlašiću, gdje mu je penjačka partnerica bila njegova kćerka Fatima.

- Neki se usponi ne mjere ocjenom, oni imaju vrijednost koju je teško opisati riječima, kaže Haskić i biranim riječima opisuje tri vikenda tokom ovogodišnje alpinističke škole. Posebno ističe atmosferu unutar tima koji vodi obuku.

- Kroz moje daljnje školovanje i usavršavanje, ključna je bila Redžepova mirnoća i toplina, Tarikova pozitivna energija koja se prenosi na cijelu ekipu, te Kajtazove nesebičnost i požrtvovanost.

Vođeni krilaticom poznatog bh. alpiniste Tomislava Cvitanušića da “svako ima svoj Everest”, ovi čuvari bh. vertikala poručuju da za njih najveći izazovi i dalje leže u domaćim stijenama. Dok god je onih koji su spremni nesebično dijeliti znanje na užarenoj stijeni Prenja ili u vrletima Romanije, klasični alpinizam u BiH neće postati stvar prošlosti, već temelj za neke nove, sigurne korake ka vrhovima.