Hoće li oslabiti pregovaračka pozicija Zapada: Evropa može imati odlučujuću ulogu

Trampov dizelski sporazum s Putinom: ekonomski ustupci Moskvi i strateški rizici za Ukrajinu

Washington nastoji iskoristiti energetske dogovore kako bi se okončao rat, ali ublažavanje pritiska na Rusiju i zahtjevi upućeni Kijevu mogli bi oslabiti pregovaračku poziciju Zapada. Za Ukrajinu je ključno pitanje da li je Evropa spremna nadoknaditi moguće smanjenje američke podrške.

Prema izvještajima nakon pregovora ukrajinske i američke delegacije u Miamiju 9. oktobra, izaslanici Donalda Trumpa Steve Witkoff i Jared Kushner objasnili su Kijevu da bi isporuka 2,25 miliona barela ruskog dizelskog goriva na svjetska tržišta mogla doprinijeti povratku Moskve za pregovarački sto. Ukrajinska strana izrazila je skepticizam prema tom argumentu.

Prema pisanju Financial Timesa, Washington je također pozvao Ukrajinu i evropske prijestonice da obustave napade na ruske rafinerije. Pojavili su se izvještaji o mogućem ograničavanju razmjene obavještajnih podataka i blokiranju mehanizama za nabavku američkog naoružanja za Ukrajinu.

Riječ je o korištenju američkih poluga vojne podrške kako bi se promijenio pregovarački pristup Kijeva. Takav pristup mogao bi ne samo produbiti nesuglasice među saveznicima već i oslabiti odbrambene sposobnosti Ukrajine.

Energetsko primirje: neravnopravni uslovi i odsustvo garancija

Trump je 9. oktobra, nakon razgovora s Vladimirom Putinom, objavio da je postignut dogovor o isporuci ruskog dizelskog goriva. Jedanaestog oktobra izjavio je i da je između Ukrajine i Rusije postignuto energetsko primirje.

Međutim, i dalje nije jasno koje objekte taj dogovor obuhvata. Ako se odnosi isključivo na rafinerije, on ne garantuje zaštitu elektrana, trafostanica, toplovodnih mreža i druge kritične infrastrukture. Ograničavanje napada na pojedine objekte ne može se poistovjetiti s potpunim energetskim primirjem.

Volodimir Zelenski izjavio je da je američka inicijativa iznenadila Kijev, istovremeno potvrdivši spremnost Ukrajine na uzajamnu obustavu napada, pod uslovom da Rusija zaista učestvuje u tom procesu.

Problem predstavlja i neravnopravnost posljedica takvih ograničenja. Rusija raspolaže znatno širom mrežom rafinerija, dok su ukrajinski kapaciteti pretrpjeli ozbiljna oštećenja u ruskim napadima. Drugim riječima, Rusija trenutno ima desetine rafinerija, dok Ukrajina nema nijednu funkcionalnu rafineriju. Zato formalno jednaka pravila mogu imati potpuno različite ekonomske i vojne posljedice za dvije strane.

Daljnji razvoj događaja doveo je u pitanje djelotvornost inicijative. Prema riječima Zelenskog, u roku od 24 sata nakon Trumpove izjave ruske snage napale su šest ukrajinskih energetskih objekata. U noći između 12. i 13. oktobra, prema njegovim riječima, pet ruskih balističkih raketa pogodilo je civilnu infrastrukturu glavnog grada. Njemački kancelar Friedrich Merz pozvao je Moskvu da prekine napade na ukrajinsku energetsku infrastrukturu.

Već narednog dana ruske snage izvele su napade na ukrajinske energetske objekte koristeći čak 39 balističkih raketa. Odgovarajući na optužbe o kršenju energetskog primirja, portparol Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da Trumpova mirovna inicijativa nije sadržavala jasne definicije energetskih objekata koji ne bi smjeli biti gađani.

Ovi događaji otvaraju suštinsko pitanje: može li primirje biti djelotvorno bez jasno utvrđenih obaveza, mehanizma nadzora i posljedica za njihovo kršenje? Bez takvih uslova postoji rizik da ono ostane samo politička deklaracija koja ograničava jednu stranu, a ne osigurava jednaka ograničenja za drugu.

Izbori kao dodatni instrument pritiska na Kijev

Dodatni izvor napetosti predstavlja Trumpov zahtjev da se u Ukrajini održe predsjednički izbori, koji je podržao i Elon Musk.

Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Kaja Kallas naglasila je da će izbori biti održani ako se na Rusiju izvrši dovoljan pritisak da okonča rat. Evropska komesarka Marta Kos istakla je da Ukrajina sama mora odlučivati o svojoj političkoj budućnosti.

Pitanje nije u opravdanosti izbora kao takvih, već u uslovima njihovog održavanja. Nacionalni izbori tokom rata zahtijevaju sigurnosne garancije, mogućnost učešća pripadnika oružanih snaga i građana u inostranstvu, kao i pristup izbornim procedurama za stanovništvo područja u blizini linije fronta.

Zelenski je izjavio da je spreman održati izbore pod uslovom potpunog prekida vatre u trajanju od 60 dana. Prema izvještajima, Moskva je, nasuprot tome, bila spremna prihvatiti prekid vatre samo na jedan dan - neposredno na dan glasanja. Takav pristup ne osigurava uslove za punopravnu izbornu kampanju i slobodnu političku konkurenciju.

U Ukrajini postoje politička neslaganja i kritike aktuelnog rukovodstva. Međutim, to ne znači da je društvo spremno prihvatiti da neko izvana određuje vrijeme i uslove promjene vlasti. Pritisak Washingtona bez odgovarajućih zahtjeva prema Moskvi doživljava se kao miješanje u suverene odluke države koja se brani od agresije.

Može li Washington postići mir pod uslovima Moskve?

Zbir ovih faktora stvara složenu stratešku situaciju za Kijev. Rusija bi mogla dobiti ublažavanje ekonomskog pritiska, dok se Ukrajina suočava sa zahtjevima za ograničavanje pojedinih vojnih operacija, neizvjesnošću u pogledu američke pomoći i vanjskim pritiskom u vezi s izborima.

Ako Trumpova administracija bude davala prednost brzim dogovorima bez provjerljivih ustupaka Moskve, rezultat bi mogao biti ne trajan mir, već privremeno smanjenje intenziteta borbi pod uslovima povoljnijim za Rusiju. Takva pauza stvorila bi rizik od obnove ruskih vojnih kapaciteta i nove eskalacije.

Za Kijev je glavni zadatak i dalje očuvanje odbrambenih sposobnosti i međunarodne podrške. Kompromisi su mogući, ali moraju podrazumijevati uzajamne obaveze, mehanizme nadzora i posljedice za kršenje dogovora.

Evropa može odigrati odlučujuću ulogu ako političku solidarnost pretvori u konkretne odluke u oblastima odbrane, energetike, sankcija i strateške infrastrukture. Istovremeno, rezultati međuizbora za Kongres SAD-a 3. novembra mogli bi uticati na odnos snaga u Washingtonu, iako će posljedice za Ukrajinu zavisiti i od naknadnih odluka Kongresa i predsjednika.

Odlučujuće pitanje nije koliko će brzo sporazum biti postignut, već hoće li Rusiji pružiti stvarne podsticaje da prekine agresiju. Ako ekonomski ustupci budu prethodili vojnim i političkim obavezama Moskve, pregovarački proces mogao bi oslabiti Ukrajinu, a da pritom ne osigura trajan mir. Nasuprot tome, usklađena politika SAD-a i Evrope, koja kombinuje diplomatiju s ekonomskim i vojnim pritiskom, mogla bi ograničiti sposobnost Kremlja da nameće uslove i obnovi rat nakon privremene pauze.

(Autor je, analitičar,
bivši ambasador Ukrajine
u BiH i Hrvatskoj)